Hoćemo li biti govna i prema androidima?

Pa strojevi će biti napravljeni da olakšaju život ljudi tako da ne vidim zašto bi napredniji strojevi trebali imati bilo kakva prava. Razmišljanje da će moći "osjećati" bol, tugu, strah itd. i da zato trebaju imati neka prava je u najmanju ruku gl*po. Da bi se moglo reći da im treba dati neka prava, prvo bi trebalo naći odgovor na pitanje što su ljudi i koja je naša uloga u svemiru, pa ako se ti odgovori mogu prenjeti i na umjetno (od strane ljudi) napravljene strojeve, onda im treba dati prava. Ovako su samo strojevi koji nam trebaju pomagati.

Fast-forward 100 godina u budućnost:

"Najpametniji čovjek je duplo gluplji od najglupljeg robota. OK, napravili su naše pretke i to im je svakako zasluga, ali zašto bi im to sad dalo nekakva posebna prava. Što se tiče uloge ljudi, ulogu su ispunili time što su doveli do našeg postojanja i to je to. Nagradimo ih tako da ih sve digitaliziramo i pretvorimo u simulacije. Tako će biti sretniji, kompaktniji i energetski daleko učinkovitiji."

 ništa od toga s početka, prvo će se kopirati oni s više nula na računu nego što ja imam lipa

a kad dođu do nas, dotad će te već i vlastita praunučica kopirati u mobitel i igrati se s tobom kao sa talking tomom (samo moraš paziti da je ne raspizdiš, pa da ti ne pobriše zauvijek)

hm, stavim da krene od tridesete sekunde i ne želi uopće pokrenut video. ili to samo meni?

Uglavnom, smatram da će to biti jedan veoma zamršen odnos i teško je predvidjeti gdje će nas odvesti.

Asimov u Robotima i Fondaciji ide totalno u krajnost sa svoja 4 zakona robotike (koje slobodno možemo i primjeniti na AI, sve je to isto u suštini) u svrhu spašavanja čovječanstva od njega samog, dok recimo Simmons u Hyperionu pruža nekako realističniju sliku odnosa ljudi i AI i smjera gdje bi to moglo otići. Na neki način stvaranje AI bi mogao biti ravan kontaktu s vanzemaljskom inteligencijom. 

Jedno sam siguran, AI kad ga stvore bit će definitivno naš glas izvan sunčevog sustava i ponajviše korišten u svemirska istraživanja i putovanja. 

Kad smo već kod video isječaka, ovako ja vidim našu budućnost:

Ako netko misli da je to samo film neka provjeri ovo

http://en.wikipedia.org/wiki/Dead_Hand_%28nuclear_war%29

Neuroni se nalaze u cijelom živčanom sustavu, dakle u sve i jednom dijelu tijela, ali nemaju svi istu funkciju; motorni neuroni, senzorni neuroni i interneuroni. To su samo primitivno navedene glavne skupine. Osim neurona, postoje i receptori, te supstance (molekule) koje podražavaju te receptore. Npr. benzodiazepini, lijekovi protiv anksioznosti, koji se često koriste i za lakše induciranje sna (tipa Xanax (alprazolam), Apaurin (diazepam)) se "lijepe" na dio receptora gama-aminobutirične kiseline (GABA).

U probavnom sustavu ima jednako mnogo neurona i receptora kao i u mozgu.

Evo nešto o funkcionalnim jedinicama živčanog sustava (engl.)

Pohvale za lijepo (opširno) napisan članak, potkrijepljen mnogim izvorima! Samo tako nastavite!

Po naslovu sam pomislio da Drago piše o mobitelima.

Šalu na stranu, pomalo sam skeptik da će Androidi zaživjeti u skorije vrijeme. Možda je to zbog razočaranja vezanog uz istraživanje svemira. G

 strojevi trebaju biti naši robovi i olakšat nam život do maksimuma da se nebi trošili na bezvezne stvari nego da se mozemo izgrađivati fizicki(sport) i intelektualno ;)

 for (int i = 1; i != 0; i++)

jednog dana, kad budeš držao svoje dijete u rukama, sigurno ćeš drugačije razmišljati..

želim ti puno sreće i u ljubavi i u životu, pa tako i oko djece.. ali do tada predlažem da odeš do vrtića, pogledaš malo djecu koja se igraju i onda malo razmisliš prije nego što počneš pisati o istome..

govoriti o robotima je SCI FI, tako da ok, ali olako govoriti o pobačaju u bilo kojem kontekstu je blago rečeno neodgovorno jer to nije SCI FI - pravo na život ima svako dijete pa i ono nerođeno..

PS

i ne, nisam hdzovac, ne sjećam se kad sam zadnji put bio na misi, ali jesam roditelj

i da, povijest našeg ponašanja ne ide na ruku ni robotima u budućnosti

Više desetero djece umre svake minute od gladi.

Ti i ja ne možemo zamisliti takvu smrt jer nismo vidjeli gladnog čovjeka već desetak godina.

To je smrt u delirijumu. Smrt u kojoj svaka stanica mladog tijela ugasne u najvećoj mogućoj patnji. Jedino čime majka može pomoći svom uskoro mrtvom djetetu, jer poslije prelaska granice mase smrt je neizbježna, je da mu vlaži usne i utiša svoje krike.

Razmisli o tome prije nego što napišeš post koji poziva na moral i ljubav.

 pa jegiba, grijeh je vjernicima ili ti je to teško za shvatiti ili oni nemaju pravo reći svoje mišljenje

i uostalom nije uopće bio uvredljiv za razliku od tebe, koji se, ako se ne varam, smatraš liberalnim i tolerantnim

i da, nisam vjernik nit mi se sviđa njihova filozofija

Da pati umjesto nas

Cilj nije napraviti program koji može patiti, već je cilj emuliranje biološkog mozga. Počinje se s c. elegans, već sada se radi na emulaciji muhinog mozga, a onda slijede kralježnjaci - štakori, psi i na kraju, evtl. čovjek. 

Hipoteza je (koju ne prihvaćaju svi znanstvenici) da dovoljno složena umjetna inteligencija razvija samosvijest, a računalno emuliranje biološkog mozga emulira sve njegove karakteristike, pa tako pored samosvijesti i emocije, među njima i sposobnost za patnju.