Internetski utjecaj na jezik

Oleže pa di si dugo te nismo čuli.

Ok članak ne jedan od tvojih boljih no svejedno dobar.

Osobno mi je najdraži stav Krimska početnica.

Ne bih rekao da je to posljedica isključivo globalizacije, već prije svega neobrazovanja kao društvenog trenda. Vijest je mogla stići i starim teleprinterom ili golubom pismonošom i opet bi bila jednako prevedena. S jedne strane ljudi sve manje čitaju, što je nužno za izgradnju osobnog rječnika, s druge strane ono što čitaju je uglavnom internetsko smeće (i taj dio jest posljedica globalizacije), s treće 'stara garda' odlazi u penziju, s četvrte mnogi od kuće ne donesu niti znanje niti osjećaj za vrednovanje znanja.

Stvar je još žalosnija kada znamo da naslove daju urednici, dakle ne novinari pripravnici, i da sve to pročita nekoliko ljudi prije objavljivanja, a nitko ne reagira. Propadanje novinarske profesije možemo pratiti svakodnevno u izravnom prijenosu. Ono što mene brine je da se slični procesi vjerojatno odvijaju i u medicinskoj i ostalim životno važnim strukama, samo autsajderima nisu tako uočljivi.

Nekoc su postojali barem nekakvi kriteriji kod primanja voditelja i naratora na televiziji i radiju. Medjutim danas, i to je pogotovo uzas na privatnim televizijama, nepismenost je na epohalnoj razini, a naglasak nesto sto zabiva brokvu u usi kad cujem neke od izgovora. Muka mi dodje... 

Formalno je stokavski jos uvijek sluzbeno narjecje, medjutim sada je to u praksi u javnim medijima sve cesce mjesavina kajkavsko-bosankog... od hrvatskog kakvog sam nekoc poznava, nula bodova... naglasci - zivi uzas... rijeci - muko... 

Kako će netko razumijeti kad kaže "Nabavi mi namjenski poslužitelj."? Kod nas bi rekli "Nabavi mi dedicirani server".

Pa onda imaš riječi, "šrinkao", "otišo u svop", "nije mogao hendlat", "dok se renderira sučelje", "juzer-interfejs" (ma da mnogi govore "GUI" ili korisničko sučelje), "splitanje", itd...

Ima i "ultimativno (ovo ili ono)", u smislu "najbolje od najboljih", "vrhunsko", "nema boljeg" i slično. A kod nas je značenje sasvim drugačije.

Za optimalno korištenju bilo čega, pa tako i jezika treba znati bar neke osnove. Iz tog razloga je u svim zemljama obavezno višegodišnje učenje i to vjerojatno nitko ne smatra pogrešnim. Svatko ima slobodu ne naučiti te osnove, ali onda se u najmanju ruku ne bi trebao čuditi ako ga drugi drže za neznalicu. Kada pak profesionalci (bili oni novinari ili automehaničari) pokažu neznanje u korištenju svog osnovnog alata onda to stvarno zalužuje osudu. Novinarski krimen je tim veći jer su većini ljudi nakon što završe obrazovanje novinari jedini edukatori po pitanju jezika. Ako prosječan čovjek u novinama stalno čita nešto pogrešno napisano prihvatit će to kao ispravno i početi sam koristiti. Upravo zbog takvog utjecaja na jezik novinar ne bi trebao biti bilo tko, a iz istog razloga postoje lektori.

Tako je npr. Pervanova fora (ili neznanje) 'Bilo je gro ljudi' u smislu bilo je puno ljudi ušla u govor iako gro znaći većina, a ne puno, pa bi pravilna upotreba bila 'Gro ljudi je bilo zadovoljno prikazanim'.

Tu bih odao priznanje Bugu, u kojem se prilično pazi na jezik (uz neke 'ultimativne' iznimke ), odnosno poznaje ga se, jer uzalud ti pažnja ako nemaš znanje.

Ponavljam se: ne znam čemu g. Maštruko ulazi u političke interpretacije i izvankontekstna i izvanpovijesna tumačenja "pretjerana zanosa" hrvatskih političara i intelektualaca govora 1991. koji su imali važnu političku, psihološku i retoričku funkciju. Takvim digresijama nepotrebno skreće pozornost s glavne točke njegova teksta o doslovnome i nekritičkome prevođenju, prevedenicama i problemima jezičnih lažnih prijatelja. Ovakvim kvalifikacijama radi upravo ono protiv čega se bori: inflaciji tekstova koji onečišćuju javni prostor neprikrivenim političkim valorizacijama i osobnim sviđanjima. Svi "misleći" u ovoj zemlji frustrirani su situacijom u kojoj živimo, to mi je jasno, ali držim da se moramo uzdržati od ovakvih otvorenih političkih stavova u Bugu.

A što se glavne teme teksta tiče: točno je da je izvorno značenje pridjeva patetičan vezan za grčko značenje patos, ali postupak metaforizacije nije anglistički postupak - on se događa i u hrvatskome jeziku. Pomak značenja od poetske afektacije u pretjerano osjećajno izražavanje dogodio se i u hrvatskome jeziku, a jedan od dokaza jest i Krležin primjer iz Povratka Filipa Latinovicza iz 1932. za koji se teško može reći da je bio pod utjecajem engleskoga jezika i u kojem se pridjev rabi u značenju izvještačenosti (a ne uzvišene dramatske afektacije).

"Za jednu nijansu malko pretjerano naglašeno, gotovo svečano, uzeo je stari Liepach jedno u svinjsku kožu uvezano godište toga požunskog informacionsblata i, patetično rastvorivši jednu stranicu, naznačeno ešarpom od teške crvene moarirane svile obratio se Filipu (...)"

Primjer s pridjevom "patetičan" time se bitno razlikuje od protoprimjera svih jezičnih lažnih prijatelja: eventually koji se nekad u neznanju prevodi kao "eventualan", umjesto "u konačnici, na kraju".

Dodao bih i da se dedicated bolje prevodi kao "pridijeljeni" (Microsoft rabi "namjenski"), ali ne bih nikada rekao kao "posvećeni" (koji je, usput budi rečeno, pravi primjer doslovnoga prevođenja). Korištenje prijedloga "pred" u značenjskome kontekstu ("pred desetak godina") još je jedan primjer doslovnoga prijevoda koji autor rabi, iako mu je tekst usmjeren protiv takva mehanizma leksičkoga usvajanja.