Južnokorejske škole kontroliraju smartphone svojih

dobro je da se bar neke zemlje sustavno brinu o ovoj posasti, jer je postalo nemoguce radit kada je sva paznja zaokupljena fejsom, igrama, ispraznim gubljenjem vrimena... nerijetko ucenici imaju slusalice u usima, igraju igrice, zapravo rade sve osim prate nastavu...

rjesenje je, bas kao sto Ajar kaze, potpuna zabrana koristenja mobitela u skolama, uz jasnu posljedicu - trajno oduzimanje mobitela za sve koji su uhvaceni. To treba ugovorom s roditeljima potpisat na pocetku skolske godine, pa da vidimo kako bi se tada vadili mobiteli nasrid sata... 

skolstvo nam je i ovako ajme majko, a ova situacija s mobitelima nimalo ne pomaze... 

Da ali prije je ucitelj mogao dati asa, izbaciti ucenika, malo ga pecnuti po prstima, pa i dati ukor ili opomenu. Danas da to ucitelj napravi, vjerovatno bi mu dosao ljuti tata braniti svog sina, plus sto bi ga ministar razapeo.

Nije korektno. Moj mobitel > moje vlasništvo, nitko mi ga nema pravo oduzeti, osim policije.

Pravilnije je učenik sa mobitelom ne smije pristupiti satu, što naravno mora biti naglašeno.

Lol,da su barem svi profesori takvi.Realnost je da nisu.U srednjim školama se nesmiješ oslanjati na to da će učenici sami nešto naučit.To je čak i na fakultetima riskantan potez..A mnogi profesori baš to rade.

Jest da treba poticati djecu na to,ali nikako se oslanjati na to i to postavljati kao uvijet.

Jednostavno djeci se treba nastava prikazati zanimljivom i prezentirati na način kojim će im se uzeti njihova pažnja.Pričati zanimljive anegdote vezane uz gradivo.Lijepo prezentirati.Po mojem mišljenju najbolji su mi bili nastavnici koji su od gradiva napravili šou.

Neki su stvarno neozbiljni ovdje... 

Mobiteli su u skolama zabranjeni, a osobito je zabranjeno koristenje na satu. To se sustavno NE postuje, jer kazne za to u praksi nema. A nema je jer bi nastala pobuna kad bi: a) mobitel bio oduzet, b) ucenik bia suspendiran/izbacen zbog toga; 

Ucenicima se na pocetku godine cita Kucni red skole, koji se takodjer uredno ignorira. Isto tako, na ulazu uredno stoje naljepnice zabrane koristenja mobitela. O nekulturi govori i ponasanje istih u HNK gdje ih se uredno vodi (iz pitaj Boga kojih razloga), a hrpa njih se ponasa kao na stadionu, a mobiteli se svejedno cuju i isto tako stalno vise po fejsu. Treba li napominjat kako je u HNK zabranjeno koristenje mobitela, pogotovo za vrijeme nastupa. 

Razina kulture doticnih je nula! 

Profesori ne trebaju glumit klaune na satu, a isto tako, poanta ucenja nije bubanje niza cinjenica, vec shvacanje odredjenog gradiva. Kako uopce ocekivati shvacanje icega kada ucenik ocekuje sve informacije servirane, a cak i tada ne zeli mrdnit, potrudit se oko icega. U doba kad je informacija dostupna u rukama, u obliku tog vrazjeg mobitela, kako shvatiti da ucenik ne zna osnovne stvari, ne zna ih ni pronac, krajnji domet seminara je c/p i google translate neke stranice bez citanja "prevedenog". danasnje generacije, uz pojedine iznimke su teske sirovine, koje nemaju postovanja ni prema svojim roditeljima, a kamoli kome drugom. roditelji bi htjeli da ih se u skoli odgaja, a skola nema "cime" odgojit derista. papirne odgojne mjere nicem ne sluze, ocjene jos manje, jer moralno, tu dicu nije niti najmanje brige... 

Stvarno ne mogu razumit bisere kojima "nije u redu" da se mobiteli nose, ali "nitko to njima ne smi dirat". Pa sta da im radi onda - jel bi bilo ok da vas trajno posalju doma dok se naucite kulturi i kucnom redu. Mislim stvarno! 

Eh, obožavam slušati o pravilnicima i statutima škola... ajd mi samo reci, tko ih je pisao i zašto? Da pomognem, pisali su profesori da bi sebi olakšali posao... i onda se čudiš što vas učenici ne tepu ni 5%... vrlo čudno i nevjerojatno...

Svakako se slažem da postoje profesori koji svoje gradivo naprave zanimljivim i samim time uvelike umanje želju učenika na satu da telefoniraju, pišu SMS-ove, statuse na faceu ili bilo što drugo. Zašto? Zato što imaju zanimaciju i sat im brzo prođe... logično, zar ne? A zamisli tek oni profesori koji odu korak dalje, pa se čak postave u "prijateljski" odnos s učenicima u svrhu boljeg učenja... iz iskustva, profesore koji ne forsiraju svoj autoritet time što je stariji i time što je profesor, učenici puno više cijene, kod njih se puno više uključuju u rasprave, puno više nauče i, što je najbolje, gube strah od bilo kakvog istupanja. 

Sve ovo govorim kao netko tko ima hrpu iskustva s mladima kroz neformalne oblike podučavanja. A kroz sve navedeno se jako vidi koliko profesori da bi sebi olakšali stvari (ili jednostavno ne znaju i ne žele znati) zlorabe to što se tu radi o formalnoj edukaciji te su učenici obavezni biti prisutni i slušati. E sad, s obzirom da im, s njihovog stajališta, ništa stvarno ne možete napraviti, naravno da ćete dobiti kontru (nepoštovanje, neslušanje i slično). A vi si slobodno "olakšavajte" ovakvim glupostima tipa kontrole mobitela i sličnim stvarima i nastavite se čuditi što imate kontraefekt. Kao ljudi koji imaju visoku naobrazbu iz područja psihologije, pedagogije i slično (bar biste trebali imati) trebali bi bolje znati i sami primjeniti svoje znanje, kao što očekujete od tih istih učenika ;)

Mene je školski sustav dobro obrazovao. Imam odredjeno znanje i znam koristiti mozak. Sto mi jos treba?

Sve svoje bivse profesore smatram kvalitetnim ljudima i profesionalcima u svom poslu (osim par iznimaka, ali to potvrdjuje pravilo) koji, osim sto su izvrsno prenijeli znanje, naucili su nas kako se kulturno i odgovorno ponasati. A mi smo zauzvrat bili dobri ucenici, a prema profesorima smo se odnosili sa postovanjem, nitko nije bio ozbiljnije sankcioniran (di koji neopravdani i as) i to je to.

Inace, moja iskustva potjecu iz osnovne skole iz malog "otocnog" mjesta, Elektrotehnicke skole u Splitu i FESB-a.

Problem je što nekoga tko zakonski nije sposoban odlučivati o sebi kažnjavaš na način da utječeš na njegov razvoj i budućnost.

Dijete ne bi smjelo u budućnosti biti uskraćeno zbog pogrešaka koje je učinio u dobi kada većina i ne može biti odgovorna za svoje postupke.

Problem naših škola nisu ni profesori ni učenici jer su ograničeni u svojim prostorima za djelovanje.

Problem je u tome što naše škole nisu progresivne i izborne već su isključive i restriktivno odlučujuće.

Ne može se 14-godišnjem djetetu na leđa postaviti odluka o izboru cijeloživotnog zvanja koje pored svih budućih nemogućnosti promjene tog izbora ima i odluku o promjeni mjesta u koje se ide u školu i promjenu društva s kojim se odraslo.

Katastrofalno je glupo od naše Vlade da još nije uvidjelo da na Odluku o izboru škole može utjecati hoće li ti prijatelji ići u 80km udaljen grad (Iz Baške u Rijeku, primjer s mog otoka Krka), dok ti planiraš ostati u Krku.

Škola mora imati mogućnost da oni koji imaju ozbiljniji plan ne utječu na većinu koja taj plan možda neće imati ni na drugoj godini fakulteta. No da se progresivno radi na tome da se učeniku prezentiraju mogućnosti imali bi daleko više onih koji bi uspijevali u izabranom zvanju. Ako dodamo i činjenicu da je promjena smjera na istom Sveučilištu birokratski pakao koji upada u vremenski rok kada se učenik treba već pripremati za novi smjer, brojke koje kazuju da većina upisuje Pravo i Ekonomiju te da paralelno ima sve više upisnika u privatna sveučilišta govore dovoljno o tome da škola površno trenira učenika umjesto da ga odgaja i usmjerava.

Školovao sam se u jednoj od najuglednijih Gimnazija, koja ima čak i ponešto međunarodnih veza i ugleda, pa osim privatnih veleučilišta nismo imali niti jednu profesionalnu orijentaciju, niti prezentaciju smjerova na sveučilištima. U vrijeme kada se većinom obavljaju ta generična testiranja koju nazivaju profesionalna orijentacija u našoj školi se dogodila promjena psihologa i suradnika u nastavi pa nismo ni to obavili kako spada.

To je rezultiralo time da je većina ostala unutar 50km od Škole, da su izuzev 15ak učenika, svi upisali Pravo i Ekonomiju, dok je fakultet tehničke struke upisalo samo 4 učenika, što je duplo manje od broja onih koji su upisali ZŠEM. Medicinu, koliko sam upoznat nije upisao nitko, kao ni neki bolji umjetnički fakultet (da nije kroatistika ili kulturologija). Radilo se učenicima koji su u svojoj osnovnoškolskoj generaciji ili bili učenici generacije ili su bili unutar 5% najboljih učenika. Kako se radi o Primorju, zanimljivo je i da je tek dvoje učenika odabralo turistički fakultet.

Naravno ne treba generalizirati po mojem primjeru, no no da je drugdje drugačije ne bi Neven Budak (Šef radne skupine za Strategiju znanosti i obrazovanja, savjetnik premijera za znanost) savjetovao drastično smanjenje upisnih kvota.

Njih treba smanjiti na pojedinim studijima, jer uslužna zanimanja ne služe ničemu ako nema proizvodne industrije, jer ne generiraju ništa, no kako i sam Budak kaže, treba temeljito restrukturirati pojedine fakultete, kao i pojačati migraciju između fakultativnih kadrova između tih fakulteta, kako se ne bi dogodilo da pojedini fakultet ima deficit nastavnika dok drugi mahnito zapošljava zbog navale učenika na generična zanimanja - poslovne inofrmatike ili računovodstva. To stvara negativan trend i u školovanju nastavničkog kadra jer većina se kreće prema onome tko pruža brže mogućnosti zaposlenja.

Nazivam ih generičnim, jer su to prva zanimanja u kojima je privatan kapital našao interes za stvaranje vlastitih kadrova u svojim veleučilištima, dok nema (gotovo) nikakvog interesa za znanstvena ili industrijska polja. Zato Država mora više ulagati u ta polja kako bi se stvorio broj ljudi koji neće ovisiti o trendovima gospodarstva, već će sami biti sposobni sudjelovati u gospodarstvu i stvarati gospodarstvo u najvišem i nasposobnijem mogućem obliku.

Eh, ali ako blokišeš signal, tada neće raditi oni Prestigio tableti i spajanje na eImenik.

Naučiti nekoga pristojnosti i poštenju i odgoju možeš ili u obitelji ili drugom metodom koja je sada zabranjena tamo nekakvim međunarodnim konvencijama.

Dakle, ostaje ti obitelj, koja je uzgred rečeno žgadiiji i kupila mobitel.

Nego, protiv zabrana sam, ne moraju svi naučiti nešto korisno, zato i postoji socijalna pomoć.

Mobiteli su još najmanji problem koliko je problem po pitanju (ne)kulture koju neki "učenici" imaju. Drugom riječju, neki znaju biti prava gamad i stoka. To je strašno na i za što su sve sposobni (uvjerio sam se i sam).

Ja sam u svojoj srednjoj školi vidio samo da učenici rade probleme i maltretiraju profesore i sve oko sebe. Mislim, da se učenik u sred nastave popne na klupu i skače i viče (ničim izazvan) - e to je meni za psihijatriju. A to nije jedini problem kod takvih likova. Rade oni i gore stvari.

A kada neki "žešći/stroži" profesor to vidi, pa mu održi lekciju, e onda pokunjeno sluša i glumi nevinašce, ali čim završi prodika, on opet po starom.

Ma te likove bi trebalo izdvojiti iz društva da ne zagađuju niti svojom pojavom zrak oko normalnih ljudi. Posebno one koji se uporno vraćaju na staro i rade opetovano probleme.

Pričamo o djeci koja su svojevremeno mislila da se zlatnim Pokemon kartama mogu zaraditi milijuni za Lambo Kontač.

I o djeci koja jede pastele.

I djeca imaju sva prava jer nisu odgovorni za svoje postupke.

Ne, krivo gledas, jer zapravo ostavljanjem takve "spodobe" kaznjavas preostale ucenike koje takav terorizira i lose utjece na njih, sto primjerom, sto asocijacijom s istim. Tada "frikovi" u razredu postaju oni koji se trude, oni koji uce i rade, a ovi cvjetaju u svom cool faktoru. 

Osim toga, imas krivi pogled i na zakonsku odgovornost istih. Gdje je granica kada kazes da je osoba od 14-18 godina odgovorna? Kada krade? Kada unistava? Kada ubije ili siluje nekoga? A takvih primjera s "maloljetnicima" imas stalno po novinama. Bolje bi bilo rec "maloumnicima", ali to bi im valjda bila olakotna okolnost. Ukoliko to dijete nije sposobno odlucivati o sebi, ko mu daje za pravo pozivat se na nekakva svoja prava, kad za svoje obveze nikad nije culo. Govoris o pogreskama koje se naprave - a zapravo kada je citavo skolovanje nekome pogreska, i onda radi sprdacinu od svega, tada je to namjera. Pogreska je naguravat se po hodniku pa se medjusobno ozljedit, ali svjesno nekoga gurnit niz skale ili sto vec, to je namjera. Pogreska je kad laktom srusis mis ili tipkovnicu sa stola, ali namjera je kad svjesno isto unisavas, cupas kablove, rezes kljucima i cime sve ne... Za ovo prvo nitko ti nece zamjerit, ali kad je namjera u pitanju, tada mi se nemoj pozivat na greske iz mladosti, jer svi smo mi jednom bili mladi, pa smo ipak znali nekakav red i odgoj, sto u skoli, sto doma, na kraju znali smo za vlastitu odgovornost i SRAM. SRAM zbog jedinice, zbog opomena, ili cega goreg. Danas je to sprdacina i to apsolutno nikome ne znaci. Danas roditelji napadaju profesore kad im dite dobije jedan, divlja na satu ili sto vec, umjesto da se okrenu svom ditetu, svom ogledalu i zapitaju se di su pogrijesili u odgoju. 

Nemojmo izmisljat toplu vodu. Svi smo mi, bar stariji, nekoc izisli iz tih skola, i sukladno svom trudu dobili adekvatno obrazovanje, sto formalno, sto neformalno, ali poanta je bila i ostala u vlastitom ulozenom trudu. Danas se od skola ocekuje da ucenicima sve serviraju, da ih zabavljaju, a najmanje od svega se ocekuje rad (samostalan). 

O programima koji se vrte po skolama nepotrebno je govoriti, zastarjeli su i treba ih mijenjat. Programi postoje u ladicama, ne provode se. Govorim to po ne znam koji put jer sam i sam u sklopu IPA projekta radia na jednom od njih, a koji nakon 3 godine i dalje nije krenia (osim u pojedinim skolama, i to eksperimentalno), a to frustrira, jer ce opet profesori bit prozvani zato sto predaju po 15g starom programu, a ne oni koje triba prozivat. 

Problem nam je takodjer i na samom vrhu jer nema sluha, jer o skoli odlucuju ljudi koji tamo nisu radili i iskreno o skoli nemaju tri ciste, inace danas nebi imali 55 koraka dok se pojedinog ucenika izbaci iz skole, nebi imali komisije, povjerenstva i slicne gluposti, pa pracenja ucenika, bla, bla, bla... a o ladjenju, izbacivanju sa sata i ostalim metodama da ne govorimo... sacuvaj Boze da netko spomene da pojedince triba odvest na psihijatriju zbog svog ponasanja... 

I opet, svi smo mi nekoc imali 14 godina, netko s 20 je jos uvik razmazeno deriste, netko s 10 je znatno ozbiljniji - zivot te tako nauci. Uostalom, razmisljanjem kako je netko premlad da s 14 odluci o svojoj buducnostimo, dolazimo do apsurdne situacije gdje srednja skola treba bit nastavak osnovne s istim sadrzajima, a fakultet tek onda glumi srednju, a valjda tribamo doktorate da bi vridili kao nekoc zavrsen faks. Sto onda tribamo 35.godisnje ljude koji ce se prijavljivat na biro po prvi put? Pa ne moraju svi zavrsit ni srednju, niti moraju svi na faks... 

Eto, kod nas, posto smo racunalci, prvenstveno imamo usmjerenje prema FESB-u, pa je tako i organiziran posjet, ali realno, unatoc tome vec se zna u neformalnom razgovoru da ce samo jedan dio odabrat FESB kao primarni faks, jer priznaju da je njihova srednja pogreska na nagovor (pre)ambicioznih roditelja, a zbog koje su drugi mozda ostali zakinuti za odredjenu razinu obrazovanja. Zalosno je da imamo posla s nazivno odlicnim ucenicima (bar tako dolaze iz osnovne), a koji se onda pokazu u pravom svjetlu, da bi se do kraja 4. razreda isprofilirala tek nekolicina ucenika po razredu za koju se vidi neka buducnost na FESB-u i opcenito na fakultetima tehnicke struke. Ostali idu linijom manjeg otpora, bas kao i tijekom citavog dotadasnjeg skolovanja, i tu nikakve politicke odluke nece promijenit stvarno stanje. 

Citavo skolovanje ide linijom privatizacije, i cini mi se da je to ipak "way to go", jer privatnici nisu ograniceni konformizmom, krutoscu sustava, vec mogu ponuditi nesto novo, inovativno, i prakticna znanja za koja ce se natjecati doista zrele osobe koje ZELE to znanje, a ne ucenici koji na sat dolaze kao pod prijetnjom pistoljem, a to zapravo nicim ne zele.