Dobro. Ako ti fizika bolje leži od filozofije, a ovdje ipak pričamo o filozofiji znanosti i implikacijama KM na filozofske koncepte kao što je materijalizam, onda bi možda mogao detaljnije o tome kako je točno KM kompatibilna sa materijalizmom s obzirom na probleme u teoriji polja i supersimetriji kao nužnoj sastavnici teorije? Teorija polja u KM je matematički koncept koji nema čvrste temelje u dokazima. Mnogo se fizičara ne slaže da će se pronaći supersimetrija, i zapravo ismijavaju čitav koncept.
Oprosti, ali od mene tražiš da potkrijepim tezu koju nisam ni iznio. Mislim da sam se sasvim jasno izrazio, uz napomenu o manjku znanja na tom području, tako da ne baratam s točnom terminologijom da li je to stvarno materijalizam ili ne. Ja sam se u svojim postovima referirao na Vriskovu definiciju koja pod materijalizam svrstava materiju, energiju, te sve što s materijom i energijom vrši interakciju (a time je i mjeljivo). Da li to zapravo spada pod materijalizam ili ne, nisam siguran.
...
Idem unatraške. Kvalije filozofi ne mistificiraju kao dokaz dualnosti uma i mozga. I ne slažem se da je pristup hipotezi o svijesti kao fundamentu stvarnosti neznanstven. Zapravo to samo govori o tome koliko si ti i slični spreman prihvatiti hipotezu za koju je potrebno nešto više mašte i inovativnosti nego inače, i dovesti svoj pogled na svijet u pitanje.
Dakle ako ćemo pričat o tzv. LS, probat doći do nekakvih zaključaka o njoj znanstvenom metodologijom, onda bi po svim prilikama trebali uzeti u obzir neke pretpostavke kao fizikalno moguće/stvarne, i nastaviti metodologiju u što rigoroznijem izdanju. Dakle, isto kao što je pretpostavka supersimetrije u teoriji polja aksiomatski pristup teoriji, a ne znanstven, tako i pretpostavka svijesti>materije može biti pretpostavka čije se implikacije mogu dalje istraživat.
Znači supersimetriju kao maematički geometrijski koncept nije stvaran niti dokazan, već se traže drugotni učinci pretpostavljene supersimetrije. Tako svijest i ova priča o informacijama kao temelju predstavlja aksiom kojeg bi bilo potrebno prihvatit da bi se dalje istraživali drugotni učinci takve postavke. Ovo je općeprihvaćena znanstvena metodologija koja se koristi već stoljećima i kako su se stvarale sve veće teorije. Očiti problem koji neki pojedinci imaju s obzirom na ovakvu teoriju, jasno je vezan za njihove osobne pretpostavke o naravi stvarnosti, a ne znanstvenu metodologiju.
Oprosti, ali eksperiment je osmišljen i nije da nikakav dokaz prema unaprijed definiranoj metodologiji. Dao je onu istu indiciju koja je bila osnova za osmišljavanje metodologije, što znači da nije bilo pomaka s mrtve točke. To nikom normalnom nije dovoljno za prihvatiti hipotezu, a u većini istraživačkih ustanova ne bi bilo dovoljno ni za dobiti daljnja sredstva za istraživanje bez osmišljavanja nove metodologije i nuđenja konkretnog objašnjenja zašto bi ona mogla dati vjerodostojnije rezultate.
To je sa znanstvenog apsekta. Sa čisto filozofskog aspekta možemo uzeti u obzir hipotetsku mogućnost i raspravljati što bi bilo kad bi bilo, te koje bi implikacije imalo, ali za takvu raspravu nisi pokazao interes, već si odmah krenuo braniti svoja stajališta kao točna.