Neprilike s fizikom multiverzuma

Nisam baš skontao, ako postoje dvije hipoteze, da postoje drugi univerzumi i da postoji samo jedan, i obje se jednako ne mogu (trenutno) provjeriti, zašto bi prva bila pseudoznanost a druga ne?

Kako se to teza da postoji jedan svemir (u kojem jesi) ne može provjeriti? 

Opovrgljivost, (falsifiability) je osnovni preduvjet da bi se neka teza mogla uopće razmatrati kao znanstvena, a ne pseudoznanstvena, religijska ili ideološka dogma. Treba nešto znati o znanstvenoj metodi prije facepalmova. 

http://en.wikipedia.org/wiki/Scientific_method - "Under modern interpretations, a scientific hypothesis must be falsifiable, implying that it is possible to identify a possible outcome of an experiment that conflicts with predictions deduced from the hypothesis; otherwise, the hypothesis cannot be meaningfully tested."

Ukratko - prije komentiranja molim informirati se.

Može se provjeriti postoji li ovaj naš svemir. Ti si dodao kriterije po volji: samo on i nikoji drugi koji zapravo spadaju u dio teorije o multiverzumu i koji jesu (za sada) neprovjerljivi. 

Ideja nije toliko neprovjerljiva (kao ni strune, LHC će sada ići na dosta veće energije, supersimetrija - dobar indikator za strune, a i traže se više dimenzije)

Pronašli su jednu čudnu strukturu u svemiru, izgleda kao "ožiljak" koji je mogao nastati sudarom s drugim svemirom.

Dakle postoje načini, ali čak i da ne znamo za njih, ne treba odustajati, matematika je rijetko bila u krivu u povijesti fizike.

Strune i multiverse se zapravo nameću zbog matematike, isto kao što se puno čestica otkrilo samo zato jer je matematika pokazivala da bi trebale postojati.

 Ako pod oziljak mislim na Dark Flow, opovrgnut je s novim snimkama (mislim da od max planc satelita) koje imaju vecu rezoluciju od WMAPa koji je prvi pokazao nekaj cudno. 

Da, LHC ide na vece energije, ali cak i upgrejdan LHC je dovoljan tek da ispita neke modele SuSyja, jer neki drugi predvidjaju super teske cestice na energijama koje LHC nikad nece moci dostici (te energije rastu eksponencijalno, a LHCu se snaga povecava samo linearno svakim upgrejdom)

Zanimljiva mi je ova opservacija o prividu koji se kroz školovanje stiče o znanosti i realnom životu. Mogu si samo zamisliti koliko je razočaranje koje se pokaže na kraju nekog neuspješnog eksperimenta.

Pa naravno, ali kako ti možeš reći da to nešto nije objektivna stvarnost?

To su uvijek i govorili kada su naišli na tako nešto (čestice, crne rupe, itd..), pa kada su poslije ozbiljnije razmotrili te stvari, skužili su da to "stvarno postoji".

Zato sam i rekao da ne treba odustajati tako lako, jer je matematika toliko puta pokazala da je "u pravu".

 -katastrofa što se popularizacijom gura pod znanost.

npr NLO, ako je nešto nepoznato, tad je 'svemirac!', ne, ako je nepoznato tad nemam dovoljno podataka za reči što je, ne što nije ili nagađati.

Znanstvenik po ''PeSu'' (osim u promo svrhe) nebi smio tako zaključivati tj tad je 'vjernik' i sl. kategorija ili još gore kad zbog svojih niša ili autroiteta ostaju utaboreni u održavanju ideje.. (krugovi u žitu, kristalne lubanje, .. može i multiverzum).

edit: ima nogu, ima uho. To je konj! (može biti i zec, slon, marsovac jer udovoljava nekoj slici, pa do znakova zodijaka koje vidimo na nebu ili bilo kojeg random uzorka kojeg odaberemo.. 'baš mi liči na ženske sise', i zaključak koji se tad izvede).

Sad pogledaj malo bolje rečenicu "Under modern interpretations" znači to je samo tumačenje pojma znanstvene hipoteze sa kojim se nitko ne mora složiti jer nije činjenica, te se ja s takvim tumačenjem mogu slagati ili ne.

Jer ako bolje razmisliš, a nadam se da hoćeš, implikacije takve rečenice su vrlo problematične i imaju dalekosežnije posljedice pogotovo za osobu koja uzme ovaku interpretaciju kao zdravo za gotovo.

Mislim da ne znaš značenje riječi "činjenica" pa ga ovdje krivo koristiš. 

Moderna znanstvena metoda kao UVJET da bi nešto uopće bilo priznato kao znanstvena teza postavlja zahtjev da ona bude opovrgljiva. Radi se o dogovornom PRAVILU, a ne o "činjenici".  Dakle, još jednom - opovrgljivost nije "činjenica" niti je itko predstavlja kao "činjenicu" jer bi to bilo semantički besmisleno. Pravilo je prvi postavio filozof znanosti Karl Popper u 20. stoljeću i prihvaćeno je od znanstvene zajednice. 

Kakve su "implikacije takve rečenice"? Da je znanstveni konsenzus da znanstvene hipoteze koje se ne mogu provjeriti nemaju status znanstvenih hipoteza? Što je tu "problematično"?

Termin "modern interpretation" ne znači "moderna (jedna od mogućih) interpretacija" nego "današnje shvaćanje" znanstvene metode. Dakle, DANAS znanstvenici smatraju opovrgljivost uvjetom da bi neka ideja mogla dobiti status znanstvene hipoteze, odnosno, nema znanstvenika koji to "interpretira" na neki drugi način. 

Znači li to da ideje koje nisu opovrgljive istovremeno znače da i pojave koje opisuju nisu stvarne ili ne postoje? NE, naravno. Takve pojave mogu objektivno postojati (multiverzumi), ali teze koje se njima bave, ali nisu opovrgljive ne zadovoljavaju kriterije potrebne da ih smatramo znanstvenim tezama. 

Bez uvjeta opovrgljivosti možeš postaviti bilo koju besmislenu hipotezu. U mojoj sobi živi nevidljiv vilenjak kojega se ne može ni čuti, ni vidjeti ni omirisati ni na bilo koji način detektirati, ali on postoji. Bez uvjeta opovrgljivosti (kako dokazati da takvo biće koje je nemoguće detektirati stvarno postoji?) takva idiotska ideja dobiva status "znanstvene teorije". 

Toliko o znanstvenoj metodologiji, tema su multiverzumi. 

Pročitaj i ostatak teksta, umjesto te jedne rečenice - ovo što si napisao je jednostavno besmisleno. 

Ma nisam na to mislio..
Kada je Einstein 1915. "napravio" opću relativnost, nitko nije sljedećih 40 godina vjerovao u crne rupe. Mislili su da je to samo jedno od rješenja koje eto nije fizikalno.
Na to sam mislio. Kada matematika tako pokaže neke čudne stvari (poput multiverse-a), ne treba odmah odbacivati "rješenje" kao nefizikalno, koliko god nevjerojatno izgledalo.

Prirodu uopće ne zanima hoće li ili neće grupa stručnjaka, znanstvenika na nekom planetu u jednom od trilijuna planeta koji čine njezino biće biti zadovoljni sa tim na koji način ona biva, hoće li u trenutku u njenom razvoju postojati uvjeti kojim će njihove teorije biti oborive, provjerljive ili po bilo kojim načinom spadati u znanstvene ili poluznanstvene... priroda naprosto jest i ne tiču je se društveno konvekcionaški ratovi pojedinih njezinih stanovnika koji o njoj misle, priroda prirode je isključivo naš problem i imamo se s time uhvatiti u koštac kako znamo, sudeći prema dosadašnjim znanstvenim uspjesima a oni nisu mali već ćemo se s tim nositi bez da moramo praviti akceleratore čestica veličine galaksije...

Tema Isac Asimov memorial debate je 2006 bila baš to. Nažalost nigdje nema te snimke. Ali 2011. tema je bila tema Theory of everything koja je vezana na ovo, pa ako nekoga zanima evo:

Terrence McKenna je davno reka: "Kogod je otkria vodu, sigurno nije bia riba." Tako da su sve to naklapanja, bar dok ne evoluiramo u viša bića. 

Ima više knjiga u kojima fizičari objašnjavaju da svemir, konstante i fizikalni zakoni uopće nisu "fino ugođeni" već postoje rasponi vrijednosti za nama poznate fizikalne vrijednosti  u kojima svemir kao naš ili vrlo sličan njemu može postojati. Također, za druge vrijednosti i dalje mogu postojati drugačiji svemiri (a za koje nemamo dokaza da postoje, ali nam opet ništa ne govori o fine-tuningu). 

http://www.amazon.com/The-Fallacy-Fine-Tuning-Universe-Designed/dp/1616144432

Mislim da je čitav koncept fine tuninga logička pogreška jer kreće od krajnjeg, 100% postojećeg stanja i onda zamišlja sva druga hipotetska stanja kojih može biti beskonačno, te ih ponderira kao jednako moguća kao i ovo koje faktički postoji i onda na osnovu toga radi izračun. 

U tom smislu možeš svako stanje uzeti kao nevjerojatnu koincidenciju, odluku providnosti ili nešto drugo mistično kada ideš izračunati kolika je vjerojatost da bude baš tako, a ne nekako drugačije. 

Kolika je, primjerice, vjerojatnost da ja sada baš tebi odgovaram na argument fino ugođenog svemira, a mogao sam za to vrijeme raditi bezbroj drugih stvari: od mučenja ljudi u Gunatanamu kao dio programa "unaprijeđenog ispitivanja" (enhanced interrogation) pa do učenja lebdenja od nekog indijskog gurua i sve između? 

Idući tom logikom svaki događaj i stanje koje realno postoji postaju ekstremno "nevjerojatni" ili "malo vjerojatni" ako se ide tim putem izračuna vjerojatnosti. 

PS: nick ti rula. :-)