Za nostalgične: mediji koje smo (gotovo) zaboravil

Ne sjecam se gotovo nikakvih frustracija oko ucitavanja stvari na C64. Dok su me diskete izludjivale na prvom PC-u. Sjecam se kad sam od frenda presnimavao prvi NFS. Majko mila, mislim da je bilo 34 diskete. Par ih nije valjalo, pa sjedaj na bicikl i ponovo kod njega...

A još kada Nero Burning ROM pred kraj procesa javi "Burn process failed"… nostalgiju brzo zamijeni osjećaj frustracije

e to...jos u ono vrijeme kupovao DL medije bilo cca 50ak kuna,a svaki drugi put ova gore poruka....čim su došli veći HDD-ovi sve sa to pobaco...nikad nisam volio fizicke medije

a gameboy?

 Mislim da je bio od trafo-a, koji bi se nakon nekog vremena toliko ugrijao da si mogao jaja peći na njemu (u jednom komp. servisu su to, za okladu, i napravili). Fascinantno je bilo to da je takav kipući ispravljač i dalje normalno radio. Kocka je bila zalivena iznutra nekim polimerom koji je služio kao "passive cooling", sort of. Mislim da je miris otlen dolazio.

Heh, glede datasette azimuta:

Nostalgy overdose: ex-YU Računalniške Revije

http://retrospec.sgn.net/users/tomcat/yu/revije.php

Strašno mi je drago da sam preskočio Zip Drive (Jazz itd). Bio je preskup, premalo je pružao i krajnje nepouzdan (Click of death).

Fantastično je izgledao, ali... Iomega je osnovana na način da je par biznismena htjelo zaraditi na "e-tehnologiji", a da o njoj nisu de facto imali previše pojma. Pa su prvo napravili istraživanje tržišta, saznali koja je moguća "rupa" na tržištu, odn. što bi potrošači najviše htjeli. Onda su platili dizajnere da osmisle izgled (nepostojećeg) Zip Drive-a, a tek onda počeli razmišljati o tehnologiji kojom bi to omogućili... Što objašnjava sve gluposti kasnije.

Ono za što im skidam kapu da su to marketinški vrhunski odradili - de facto izmislili i prodali nepostojeći proizvod (odn. kasnije je "postojao", stvoren je, ali nikad - ni u jednoj verziji - nije doista bio onih performansi i kvalitete koju su obećavali).

EDIT: najgluplja stvar (a to sam skoro zaboravio) je da je postojala superiornija stvar od Zip Drive-a, LS-120 SuperDisk od 3M i Mitsubishija, koji je bio kompatibilan sa starim floppyem i puno brže čitao obične 3.5" diskete, ali je i podržavao 120 (kasnije i 240!) MB diskete. 120>100, a još brže i pouzdanije od ZipD. Nažalost, Iomega je imala bolje marketingaše i jbš ga, promijenili tok povijesti.

Zip Drive je raji naprosto - bolje izgledao.

Možda još veća ironija je da je Iomega sama započela sa LS-120 tehnologijom, ali su se sprtljali i prepustili to drugima na razvijanje.

"The biggest hurdle standing in the way of success was that Iomega's Zip drive had been out for three years when SuperDisk had been released. Zip had enough popularity to leave the public mostly uninterested in SuperDisk, despite its superior design and its compatibility with the standard floppy disk."

Ja sam se držao floppya, vjerojatno još uvijek imam negdje RAR/ACE-ane 2M formatirane diskete - 2,019,328 bytes na 1,4MB 3,5" vulgaris mediju.

GUI verzija je fino radila i na Windows95.

Gdje je sada taj Comodor 64, kada je to bilo, uuhuhuuu, mali saravciger pa nastimavati glavu! Vise od 20godina je proslo kada sam sa bratom igrao!Neznam ni gdje je zavrsio!..... R.I.P. COMODOR, LOL!

Spectrum...

Lijepa sjećanja. Išlo mi je na živce što komodorovci imaju turbo loadere pa sam uz pomoć Sveta Kompjutera napisao svoj saver/loader 3x brži od originalnog. I onda probijao zaštite na igrama da bi ih mogao presnimiti svojim saverom. Copy protection zaštite na piratskim (!) igrama, sjeća li se toga netko? Ono kad hackeri/pirati probiju originalnu zaštitu, ali ne žele da drugi pirati prejednostavno presnimavaju njihov trud nego pičnu svoju zaštitu i prisile ih da ili ponovno razbijaju.

Inače u originalnoj saver/loader rutini u Spectrumovom ROM-u bilo je dosta promijeniti svega par instrukcija pa da ista radi duplo brže a zvuči praktički isto kao originalna. Svaki bit se snimao točno jednim up down signalom - kao digitalni val. Ako me sjećanje ne vara, jedinice su imale duplo duži val od nula. Došao sam na ideju maknuti drugu polovicu vala, pa je svaki sljedeći bit počinjao alternativno od up ili od down. Rutina je efektivno bila duplo brža, a na uho bila neraspoznatljiva od originalne.

Inače duljina vala se mjerila u procesorskoj petlji. Nakon podataka bio je snimljen i jednostavni 1-bitni xor checksum. (nepodudarnost je aktivirala onaj "R Tape loading error" na kraju, nakon 5 min učitavanja...)

Za onaj 3x brži loader sam samo skratio duljinu vala na trećinu, ali sam ostavio puni up down val za svaki bit. Naravno, probao sam 6x rutinu s istim trikom alternativne polovice vala, ali nije bilo stabilno...

U pokušaju da to riješim došao sam na ideju spojiti zvučni izlaz iz Spectruma na video ulaz od VHS video rekordera (nadao sam se da će video kazeta podnijeti veće frekvencije stabilnije). To naravno nije radilo (bez smijanja molim!), ali mi je nekoliko godina kasnije bilo drago vidjeti da moja ideja ipak nije bila za bacanje! I drugi su došli na istu ideju samo su imali više znanja o snimanju video signala i elektronici, pa su napravili adapter za backupiranje Amiga programa na video kazete. U biti, snimalo se direktno iz Amiginog video izlaza, dok je za učitavanje trebao neki adapter.

Ja naprimjer sa nostalgijom se sjecam kada su se kolektivno slusale radio liste,napeti kao puske drzali smo kaziprst na REC tipki,samo da bi snimili omiljenu pjesmu.

Onda ti se "kreten" ubaci u pola pjesme i kaze "Vi slusate otvoreni radio".

Bio je manga onaj koji je na tulum nosio audio kasetu sa pjesmama koje su cjele,bez prekidanja.

Isto tako znam da smo svi sa cudenjem gledali Sonyevu liniju sa okretnom kasetofonskom glavom+ mali ekran sa RDS-om

Meni je išlo na živce što spektrumovci imaju paper screen (sliku) dok se učitavalo, pa bar mogu buljiti u nešto suvislo osim psihodeličnih crta dok se učitavalo.

Onda sam nacimao pokojnog frenda, izuzetno talentiranog (ali nevjerojatno nekreativnog) hakera da mi složi turbo sa slikom.

Napravio je nešto fantastično: SS Turbo (Screen & Screaming Turbo), koji je imao sliku, bio brži od npr. Nova loadera a pouzdaniji. Jedino je odvratno zvučao (odatle "screaming").
Međutim, taj turbo je bio i za disk, tako da je brže radio i sa diskom. Najbolja fora je bila da mi ga je ugradio i u (Turbo) Art Studio, a format slike je bio identičan.
Sintaksa je bila LOAD"",129 tako da je bio 100% kompatibilan sa BASICom, pa si u par minuta mogao sam uraditi svoje loadere sa slikom.
Jbg, lik je preminuo i sad ja jedini na svijetu imam (negdje na tavanu) taj superiorni Turbo. I Turbo Art Studio. Trebao bi to nekako prebaciti na web, bar u spomen tom liku.

 Mislim da je to definitivno bio miris one cigletine od power brick adaptera sa strane

Ja ga nisam imao osobno ali kao da jesam jer je najbolji frend imao c64, na njemu i kasnije na Amigi 500 smo visili cijeni dan, a mačka bi se u zimske periode uvijek zaklupčala oko c64 bricka ili sjela direktno na njega da ugrije dupe :)

Spectrum ZX pa poslije C64 a onda 286 pa poslije x86 P2 sa AMD procesorom i BigFootom od 1,2 na kojem se vrtio MS-DOS i Win3.11. Kad pomislim kako su bili ti windowsi ruzni al funkcionalni da ne povjerujes i sve je letilo ili se nama nije nikuda zurilo.