Robot zamjenjuje zidare u poslu postavljanja opeka

Jel itko ikad razmišlja o implikacijama robotiziranja svih mogućih zanimanja? 

Na kraju će se ići na zakone koji će sprečavati daljnu robotizaciju. Jer na kraju ako se sve robotizira, nitko neće moći da radi, ako netko ne radi nema niti primanja, ako nema primanja ne može naručiti uslugu, proizvod.

Robotizacije se dotakao i Charlie Chaplin

Jeste govorio je i o robotizaciji, robotizacija uništava radna mjesta, pogledajmo što se dešava kada se pojavi konkurencija kako ljudi djeluju, ovo je npr. protiv uber,a a što će tek biti kada se ukine većina radnih mjesta koje mijenjaju roboti biti će nereda

http://www.vecernji.hr/svijet/francuski-taksisti-prosvjeduju-protiv-ubera-prevrcu-se-auti-gore-gume-1012097

Ništa novo. I ludisti su razbijali tkalačke stanove. Ludista (barem organiziranih) danas nigdje nema, a tkalački stanovi i ostali strojevi su sveprisutni. Kad se živjelo bolje, danas ili u 19. stoljeću neka svatko prosuditi sam. 

sve se bojim, ko bu mu šegrt i mešal beton?

Recimo (hipotetski) da sve poslove rade roboti, da imamo dovoljno energije koja će to pogoniti, Država se jednostavno može urediti tako da svaki njen stanovnik ima određeni iznos mjesečnih primanja kojim će raspolagati.

Zvući utopijski, ali u nekom "ružičastom" predviđanju, tako bi to moglo izgledati.

Tko se boji za radna mjesta, pa svi cemo raditi u tvornicama robota :D :D

To se zove  bezuvjetni temeljni prihod, a u zadnje vrijeme se o tome poprilične priča, te je sve više priznatih ekonomskih stručnjaka počelo smatrati temeljnim prihodom nužnim za nastavak funkcioniranja gospodarstva u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti. Ideja je da bez rada imaš za osnovne životne potrebe (nemarkirana odjeća, kuhanje kod kuće, zdravstvo i obrazovanje, javni prijevoz, režije). Ako želiš više od toga, radiš u onim granama u kojima su ljudi još neophodni, ovisno o potrebama, 4 sata, 6 sati, radiš mjesec, pa dva ne i slično. Ili, alternativno, baviš se istraživačkim radom.

Sve skupa bi se financiralo iz većih davanja državi, ali kako bi se smanjila davanja radniku, opet bi nekakav balans postojao.

Najveći protiv argument je činjenica da je u tog robota netko uložio, pa bi trebao i zarađivati na njemu, a ne da se kompletno društvo okoristi, ali s druge strane, da nije doprinosa čitavog društva, kako sadašnjeg, tako i predaka, izrada tog robota bi bila nemoguća misija.

 Degenerična kultura nam je ostavila vodovod, beton, republiku i još ponešto (sad se ne mogu sjetit - nism baš dobro svladao povjest). Što bi tek bilo da nisu bili degenerični.

Što bi "degenerici" rekli: Dictum sapienti sat est.

 itekako se o tome razmišlja samo ne na brdovitom balkanu jer ovdje ovako i onako kasnimo 30ak godina za zapadom. stoga dok ovo čudo dođe kao normalno već će većima današnjih bauštelaca biti u penziji a nova generacija ionako ništa ne vriejdi ako nema završen bar faks (ne da to ja smatram već to tako jest)

 nažalost to nije problem sustava, to je problem tih ljudi "sa faksom". sustav (dakle roditelji, školstvo, moralne vrijednosti itd.) nas uči kako je dobro davati sve od sebe i kako to, kao, radimo samo zbog sebe a ne zbog nekog tamo poslodavca. i onda taj isti sustav krene zloupotrebljavati taj refleks koji je istrenirao u tim marljivim ljudima na način da ne ograniči na kvalitetan način maksimum koji se smije dati radniku da radi. finalni rezultat je da masa ljudi posao uz ovih 12h još nosi i doma čisto jer ih taj njihov osobni refleks koči da kažu "ma nakon 8h rada mi se je*e i za posao i tvrtku i sustav i sve živo i neživo što radim za plaću". kada će većina ovaca/lemminga to uspijesti, sustav će se promijeniti sam od sebe (jer su oni sami upravo dio tog sustava koji to dalje prenosi)

i to je samo kod nas gdje su leminzi papci, jer u civiliziranim državama gdje su ljudi evoluirali u građane, isti se znaju pobuniti za svoja prava i stisnuti sustav u svoju korist. Primjer su to skandinavske zemlje, pa čak i zapadnoeuropske.

stvar je mentaliteta i želje za kmetstvom koju imaju jadni iskompleksirani leminzi i "božije" ovčice na brdovitom balkanu. svatko tko je bilo imalo zapadnije ali i istočnije zna o čem pričam

To je moguće postići samo u dva slučaja:

1.) intervencijom države 

2.) deficitom radne snage

S tim da država u kojoj ne cvjetaju ruže ne može stvoriti deficit radne snage (osim emigracijom, a i tad oni sposobniji prvi odlaze, osim ako ih baš nešto ne veže), a za drugu opciju nema financijske i političke samostalnosti.

 Dve varijante:

1. svi ćemo biti (relativno) bogati, jer ćemo (kao čovečanstvo) steći sposobnost da proizvodimo više nego ikada do sada
2. osim šačice beskrajno moćnih i bogatih, svi ćemo biti beskonačno siromašni, jer uskoro ničiji rad neće biti potreban.