mogu ja potvrditi: čitav život mi govore da sam pao s Marsa. a ima nas još takvih. ah, dome, slatki dome ... 
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
To su govorili i dinosauri, a znamo kako prođe onaj tko nema alternativnih planeta za skloniti se...
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
To su govorili i dinosauri, a znamo kako prođe onaj tko nema alternativnih planeta za skloniti se...
Tesko da ce to biti moguce jos jaaaaako puno godina. Doc do Marsa se i moze, ali tamo opstati je sasvim druga prica.
Sami sebi smo najveci neprijatelji
Steam: ukay1000 Xfire: ukay1000 LoL: Cquencer Molten WoW Warsong: Steelrock (ally)
E pa ti se onda prijavi za onaj program gdje salju na Mars.........
Ima! Subotom pogotovo!
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
ima li tamo il ne, vrag zna i u osnovi je nebitno. no s drugim dijelom komentara se apsolutno slažem. toliko je Zemlje još nepoznato a i nije neko mjesto za život, s ljudima ovakvima kakvi jesu. 
a o životu na Marsu ne može se donijeti apsolutno nikakav zaključak na osnovi kopuckanja rupica po nekakvom krateru. tek kad se pročešlja čitav planet na i ispod površine, može se nešto tvrditi (da ili ne). sve ostalo je nabadanje ćorave kokoši. to će jednako vrijediti i za Saturnove i Jupiterove mjesece. dakle, ima tu posla za još tisuće godina. 
eo primjer: kad bi netko banuo iznebuha i vidio samo ovih 8 TD (a ne i moj i ostale postove), mogao bi zaključiti kako ovdje nema inteligentnog života. 
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
ima li tamo il ne, vrag zna i u osnovi je nebitno. no s drugim dijelom komentara se apsolutno slažem. toliko je Zemlje još nepoznato a i nije neko mjesto za život, s ljudima ovakvima kakvi jesu. ima tu posla za još tisuće godina.
E pa ja se ne slažem! OK, nek istražuju I Zemlju, ali svemirska istraživanja (ako su pametna) nam mogu donijeti samo dobro. Od novih tehnologija, spoznaja, samog istraživačkog duha čovjeka...
A jednog dana treba i izvadit sva jaja iz 1 košare prije nego bude prekasno.
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
Na Marsu nema sigurno, al na Zemlji ima i dobro bi bilo kad bi se potrudilii uciniti ga boljim mjestom za zivot!!! a ne trositi pare na tamo neke planete bez uslova za zivot!
ima li tamo il ne, vrag zna i u osnovi je nebitno. no s drugim dijelom komentara se apsolutno slažem. toliko je Zemlje još nepoznato a i nije neko mjesto za život, s ljudima ovakvima kakvi jesu. ima tu posla za još tisuće godina.
U prinicpu je jako bitno. Ako se život na Marsu razvio neovisno u odnosu na život na Zemlji to znači da život nije takva rijetkost, što bi značilo da ga je svemir prepun. Što dalje implicira da ni inteligentni život ne bi trebao biti rijetkost.
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
Da li jesu ili nisu povezani neće se znati dok se prvo ne otkrije da li uopće postoji. Zato sam i rekao da bi to bilo bitno otkriće. A nisi shvatio ovaj drugi dio. Ne da bi postojala dobra šansa da se to dogodilo u svemiru još negdje, nego bi to značilo da je vrlo vjerojatno da se događa posvuda. Na svakom planetu koji zadovoljava barem minimalne uvjete (blizina suncu, voda...) postoji velika šansa da ima života, a kad se uzme u obzir broj zvijezda, broj planeta koji zadovoljavaju uvjete značilo bi da svemir buja životom.
Tako da nije bitnost ovog otkriča u tome da gle našli smo nekakvu bakteriju na marsu, kog boli k za bakteriju, nego je bitnost što to implicira u širokoj slici.
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
Očito nisi shvatio pa evo opet. Kad bi se pokazalo da na Marsu postoji život/ili je postojao, a nastao je neovisno od života na zemlji, to bi bio dokaz da život na zemlji nije jedinstven, a pojava života na 2 odvojena mjesta na ovako malom prostoru bi značilo da ne samo da nije jedinstven nego da je i vrlo vjerojatno sasvim uobičajen.
A ovo što ti pričaš ne znači ništa jer imaš uzorak od 1, a zaboravljaš da je svemir ograničen. Ne znaš kolka je vjerojatnost da život nastane, a možda je toliko mala da ti treba 10 svemira s ovim brojem zvijezda i s ovim brojem planeta da bi nastao još jednom što znači da smo sami u svemiru.
A još što se tiče vjerojatnosti. Ti postojiš što znači da prema tvojoj teoriji (koja nije pogrešna) bi se ti trebao roditi još nebrojeno puta? Pa kolka je vjerojatnost u našem ograničenom svemiru da se to dogodi?
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
Ne, u našem slučaju život na Marsu bi bio DOKAZ. Mi za sada znamo samo da život postoji na Zemlji. I nigdje drugdje. Postoje razno razne teorije i vjerovanja da bi života moglo biti i drugdje no ne postoji ni jedan jedini dokaz tome. Čak ne postoji ni nekakva značajnija vjerojatnost tomu, osim onog da je svemir jako velik. Možda je vjerojatnost za nastanak života milijardu puta u svemiru naše veličine, možda je 100 puta, možda je 1 put, a možda je 1 put na 100 svemira. Nalazak života na Marsu bi bio DOKAZ da život na Zemlji nije jedinstven (u slučaju da je nastao neovisno).
Prva stvar je da bi to bio dokaz da život na zemlji nije jedinstven.
Druga stvar je ta da bi na vrlo malom prostoru imali dokaz o nastanku dva nepovezana oblika života. Što znači da na temelju toga možemo PRETPOSTAVITI (vjerojatnost) da je život (u raznim oblicima) vrlo česta stvar u svemiru. A pošto od 2 slučaja života u jednom solarnom sustavu imamo 50% događaja da je taj život inteligentan nije krivo (nije pretjerano krivo) za PRETPOSTAVITI da ni inteligentan život nije rijedak.
A što se tiče ovog drugog. Da, u beskonačnom svemiru (beskonačno velik broj pokušaja) ti i tvoj brat blizanac ne samo da ne bi bili jedini identični nego bi bilo beskonačno puno vaših "klonova".
Ne, u našem slučaju život na Marsu bi bio DOKAZ. Mi za sada znamo samo da život postoji na Zemlji. I nigdje drugdje. Postoje razno razne teorije i vjerovanja da bi života moglo biti i drugdje no ne postoji ni jedan jedini dokaz tome. Čak ne postoji ni nekakva značajnija vjerojatnost tomu, osim onog da je svemir jako velik. Možda je vjerojatnost za nastanak života milijardu puta u svemiru naše veličine, možda je 100 puta, možda je 1 put, a možda je 1 put na 100 svemira. Nalazak života na Marsu bi bio DOKAZ da život na Zemlji nije jedinstven (u slučaju da je nastao neovisno).
Prva stvar je da bi to bio dokaz da život na zemlji nije jedinstven.
Druga stvar je ta da bi na vrlo malom prostoru imali dokaz o nastanku dva nepovezana oblika života. Što znači da na temelju toga možemo PRETPOSTAVITI (vjerojatnost) da je život (u raznim oblicima) vrlo česta stvar u svemiru. A pošto od 2 slučaja života u jednom solarnom sustavu imamo 50% događaja da je taj život inteligentan nije krivo (nije pretjerano krivo) za PRETPOSTAVITI da ni inteligentan život nije rijedak.
A što se tiče ovog drugog. Da, u beskonačnom svemiru (beskonačno velik broj pokušaja) ti i tvoj brat blizanac ne samo da ne bi bili jedini identični nego bi bilo beskonačno puno vaših "klonova".
Pa jasno da bi to bio dokaz da život nije jedinstven (što je i očekivano), ali nije dokaz ničeg drugog. Samo bi ukazivao da ga vjerojatno ima još puno, mada je opet moguće i da su to jedina dva u cijelom svemiru. Sada nemamo ni približnog pojma koliko različito nastalih oblika života ima, a s tim znanjem bi imali nešto više pojma. No pitanje je samo koliko je život čest, a ne da li ga može biti više, dakle to otkriće bi samo potvrdilo da se događa ono što znamo da se može dogoditi i nešto bi povećalo uvid u vjerojatnost s kojom se to događa.
Poput otkrića Higgsovog bozona bilo bi značajno da imamo dokaz za ono što pretpostavljamo, no s druge strane ne bi se radilo o spektakularnom obratu, već kao i kod HB, samo o potvrdi teorije.
Statistika na uzorku od dva primjerka nije baš najpouzdanija i na temelju tih 50% je potpuno krivo bilo što pretpostaviti.
Ako se u tvojoj analogiji radilo o ograničenom svemiru, onda budi fer i promatraj i moju u tom okviru.
bilo bi ludo vjerovati da smo sami u kosmosu,pogledajte na zemju puno je raznovrsnih zivotinja i biljaka tako bi trebalo biti i u kosmosu.
http://www.24sata.hr/cudne-vijesti/djecak-genijalac-12-tvrdi-da-je-zivio-na-marsu-52783
http://www.ikm.hr/Default.aspx?dsplType=5&IDcl=71&headline=BORISKA-Indigo-djecak-s-Marsa
bilo bi ludo vjerovati da smo sami u kosmosu,pogledajte na zemju puno je raznovrsnih zivotinja i biljaka tako bi trebalo biti i u kosmosu.
http://www.24sata.hr/cudne-vijesti/djecak-genijalac-12-tvrdi-da-je-zivio-na-marsu-52783
http://www.ikm.hr/Default.aspx?dsplType=5&IDcl=71&headline=BORISKA-Indigo-djecak-s-Marsa
Indigo dječak sa Marsa?! Molim te, ne postavljaj ovakve stvari na ovaj forum. 
Dobro štivo, molim više ovakvih! 
Pa jasno da bi to bio dokaz da život nije jedinstven (što je i očekivano), ali nije dokaz ničeg drugog. Samo bi ukazivao da ga vjerojatno ima još puno, mada je opet moguće i da su to jedina dva u cijelom svemiru. Sada nemamo ni približnog pojma koliko različito nastalih oblika života ima, a s tim znanjem bi imali nešto više pojma. No pitanje je samo koliko je život čest, a ne da li ga može biti više, dakle to otkriće bi samo potvrdilo da se događa ono što znamo da se može dogoditi i nešto bi povećalo uvid u vjerojatnost s kojom se to događa.
Poput otkrića Higgsovog bozona bilo bi značajno da imamo dokaz za ono što pretpostavljamo, no s druge strane ne bi se radilo o spektakularnom obratu, već kao i kod HB, samo o potvrdi teorije.
Statistika na uzorku od dva primjerka nije baš najpouzdanija i na temelju tih 50% je potpuno krivo bilo što pretpostaviti.
Ako se u tvojoj analogiji radilo o ograničenom svemiru, onda budi fer i promatraj i moju u tom okviru.
Otkriče Higgsova bozona je bilo očekivano jer su matematički i fizički modeli pokazivali da on postoji. Otkriče života u svemiru nije po ničemu očekivano osim po našim željama i maštanjima i po onome "svemir je velik". Za postojanje HG su postojali nebrojeni drugi dokazi prije nego je ono definitivno potvrđeno njegovim otkričem. Vjerovati da postoji neki drugi oblik života u svemiru (osim našeg) je utemeljeno na dokazima kao što je to i vjerovanje u neko božansko biće. Odnosno dokaza nema.
Otkriće još jednog izvora života, odnosno 2 potpuno različita izvora života na 2 potpuno nebitna planeta, oko jednog po ničem posebnog Sunca bi bilo toliko značajno da bi se moglo uzeti kao DOKAZ postojanja života, pa i inteligentnog života (osim nas) u svemiru. I u nekoj dalekoj budućnosti otkriće nekog naseljenog planeta ili civilizacije bi bila samo potvrda toga. Tako da kao kod HG revolucionarni obrat bi ustvari bilo postavljanje ove teorije, a prvi kontakt samo logičan slijed.
Otkriče života na Marsu (ovog o kojem ja pričam, koji se razvio nezavisno od našeg na zemlji) bi bilo možda i najvažnije otkriče u povijesti. Otkriče da je život s Marsa prešao na Zemlju ili obratno bi bila samo zanimljivost koja bi nas vratila na početak, odnosno opet bi bili kod onog da nema nikakvog dokaza da postoji života u svemiru osim našeg.
S tim da te ja pitam po čemu je to, po tebi, očekivano da život na zemlji nije jedinstven?
S tim da te ja pitam po čemu je to, po tebi, očekivano da život na zemlji nije jedinstven?
ako jest, e onda ga zbilja nismo vrijedni. tko bi iole inteligentan dopustio da jedinstven život u čitavom svemiru ima jednog kim jonga, rvacke desničare, narkokartele, religije, ratove (samo dopisuj) ... ako smo doista jedinstveni, zaslužili smo sudbinu dinosaura i to odmah.
dakle, budući da je na Zemlji inteligentan život rjeđi od astata, mora ga biti drugdje. nije ga potrebno tražiti. podrazumijeva se iz iznad navedenog. 
Postoji šansa da smo sami u svemiru, matematički ona stvarno postoji kao što stvarno postoji šansa da u beskonačnom svemiru majmun napiše šekspirovu knjigu, jer ima beskonačno mnogo pokušaja. To su sve matematičke igre. Činjenica je da život nastaje i f... kiselini. Planete pronalaze, iako su to sve redom plinoviti divovi, kamenjare i planeti iz pakla, ali pogledajte koliko je mjeseca oko Jupitera. A izgleda da u svemiru je običaj da su plinoviti divovi bliže zvijezdi tako da bi ti mjeseci bili u zlatnoj zoni. Treba čekati ove jače teleskope pa ćemo onda vidjeti...
U našem sunčevom sustavu se nadam fosiliziranoj bakteriji na Marsu i fluorescentnoj hobotnici na Europi.
Otkriče Higgsova bozona je bilo očekivano jer su matematički i fizički modeli pokazivali da on postoji. Otkriče života u svemiru nije po ničemu očekivano osim po našim željama i maštanjima i po onome "svemir je velik".
Dakle, postojali su modeli, pa je bilo očekivano? A s druge strane imamo, ne samo model, nego stvaran život i to ti nije dovoljno da očekuješ još jedan? Kao da si našao jedan bozon i sad bi te totalno iznenadilo da postoji još koji. Ako nađeš jedan primjerak nečega moraš bar očekivati da ih ima još.
Otkriće još jednog izvora života, odnosno 2 potpuno različita izvora života na 2 potpuno nebitna planeta, oko jednog po ničem posebnog Sunca bi bilo toliko značajno da bi se moglo uzeti kao DOKAZ postojanja života, pa i inteligentnog života (osim nas) u svemiru. I u nekoj dalekoj budućnosti otkriće nekog naseljenog planeta ili civilizacije bi bila samo potvrda toga. Tako da kao kod HG revolucionarni obrat bi ustvari bilo postavljanje ove teorije, a prvi kontakt samo logičan slijed.
Dokaz je nešto što nepobitno potvrđuje tezu. Život na Marsu ne bi ni na koji način garantirao da ima još života po svemiru, samo bi to učinio vjerojatnijim. Stoga on nije dokaz.
A teoriju da života ima sam ti ja već postavio, pa bi njegov pronalazak na Marsu ili bilo gdje drugdje bio samo logičan slijed.
S tim da te ja pitam po čemu je to, po tebi, očekivano da život na zemlji nije jedinstven?
Ako odbacimo antropocentričan pristup da je život nešto posebno i promatramo ga kao svaku drugu prirodnu pojavu, onda kao prvi zaključak imamo da je život realno (ne samo hipotetski) moguć i da ga kao i sve stvari koje su realno moguće treba očekivati tamo gdje su zadovoljeni uvjeti.
Priroda ne stvara ništa s ciljem, ona samo svojim zakonima postavlja uvjete. Ukoliko se nešto ne protivi tim zakonima znači da je hipotetski moguće. Ukoliko se nešto dogodi logično je očekivati da se u sličnim uvjetima s dovoljno vremena može ponovo dogoditi. Mi ne znamo je li tog vremena bilo dovoljno i zato samo očekujemo. Da znamo bili bi sigurni da još negdje postoji. Stoga je očekivanje najracionalniji stav po tom pitanju i zbog toga otkriće na Marsu ne bi bilo revolucionarno s tog aspekta, jer bi bilo očekivano. Dakako da bi za biologiju to bila revolucija.
Pravo pitanje je zašto bi se opirali takvoj ideji, a tu ulazimo u sferu psihologije, gdje sebe doživljavamo važnijima od svega što nas okužuje, te tisućljetnim religijskim utjecajima koji su formirali kolektivnu svijest u smjeru da smo jedinstveni.
Znaš li neki drugi prirodni događaj koji se dogodio (u skladu s poznatim prirodnim zakonima) samo jednom i za koji ne očekujemo da se ponovi?
"Dakle, postojali su modeli, pa je bilo očekivano? A s druge strane imamo, ne samo model, nego stvaran život i to ti nije dovoljno da očekuješ još jedan? Kao da si našao jedan bozon i sad bi te totalno iznenadilo da postoji još koji. Ako nađeš jedan primjerak nečega moraš bar očekivati da ih ima još."
Logika ti ne drži vodu jer ima jedan primjerak i mene i tebe, ali bi se nemalo iznenadio kad bi otkrio još jedan. To što postoji jedan nije nikakav dokaz niti čak vjerojatnost da postoji drugi. Zašto? Zato što živimo u ograničenom sustavu. Kao što sam ti već objasnio prije, svemir nije beskonačan. Zamisli život kao broj 1 na kockici, a bacanje kockice kao veličinu svemira. Ako je svemir veličine jednog bacanja vjerojatnost da će nastat život u svemiru je 1/6, vjerojatnost da će nastat 2 puta je 0. Ako je svemir veličine 2 bacanja kockice vjerojatnost da će život nastat je 1/3, vjerojatnost da će nastat 2 života je 1/6 (valjda, nisam baš na ti sa matematikom).
Ono što je nama u ovom trenutku poznato je veličina svemira (otprilike barem, jer nismo ni sigurni točno koji su to točno uvjeti za život, no ajd znamo da ga nema/ne može biti na Suncu i Plutonu. Valjda. Ma ni broj bacanja nam nije ni približno poznat.), no kolko strana ima kockica koju bacamo je potpuna nepoznanica. Možda ima 6 strana, možda ima kao novčić 2 strane, možda ima više nego što ima zvjezda u svemiru. Možda kockica ima duplo više strana nego što postoji bacanja, pa je i pojava ovog našeg života nevjerojatna sreća.
Tvoje vjerovanje da postoji još života u svemiru osim na Zemlji nije pogrešno, nije ni točno nego je samo baš to, vjerovanje. I ja vjerujem da nismo sami u svemiru, no svjestan sam da to moje vjerovanje nije utemeljno na nikakvim dokazima. Moje vjerovanje da ima još života us vemiru je u ovom trenutku jednako relevantno kao i vjerovanje bilo kojeg vjernika da postoji nekakvo božansko biće (razlika je samo što oni inzistiraju na tome da postoje dokazi za njihove tvrdnje).
"Dokaz je nešto što nepobitno potvrđuje tezu. Život na Marsu ne bi ni na koji način garantirao da ima još života po svemiru, samo bi to učinio vjerojatnijim. Stoga on nije dokaz.
A teoriju da života ima sam ti ja već postavio, pa bi njegov pronalazak na Marsu ili bilo gdje drugdje bio samo logičan slijed."
Što dolazimo do druge stvari, a to je da dokaz nije nešto što nepobitno potvrđuje tezu nego je dokaz djelić slagalice, koji kad ih se skupi dovoljan broj daju cijelu sliku. Matematički i fizički modeli kod Higgsa su popunili 98% slagalice (figurativno), a njegovo otkriće je dalo onaj zadnji dio puzzle koji je kompletirao sliku, no i bez njegova otkrića smo mi već mogli vidjeti što se na slici nalazi. Znači nije bio toliko ključan. Svakako bitan i zanimljiv. No ne sa strane da je donio nešto revolucionarno nego je samo još više učvrstio vjerovanje u ispravnost znanstvenog rada i procesa, a i vjerujem da su znanstvenici malo odahnuli kad su ga otkrili.
A ja sam već rekao da dokaz pronalaska života na marsu nije dokaz da života ima još, nego da život na Zemlji nije jedinstven. Za što do sad/tad/ako ikad nije bilo ni jednog drugog dokaza i kao takav bi bio nevjerojatno bitna stvar. Po meni najvažnije otkriće u povijesti otkrića, no to je samo moje mišljenje.
Ako okrenemo prvu kartu (Zemlja) i ona je srce to ti ne govori ništa (a imaš sto milijardi karata u ruci). Okreneš drugu kartu (Mars) opet srce. Od sto milijardi karata u ruci ti si otvorio 2 i obadvje su srce? Vjerojatnost da si nasumično otvorio baš jedina 2 srca u špilu od 100 milijardi karata je nevjerojatno mala. Otvoriš treću kartu (Europa) opet srce. Da li je veća vjerojatnost da si otvorio baš jedina tri srca u špilu ili da špil vrvi srcima? To je druga bitna stvar koju bi nam reklo otkriće života na Marsu. Da je špil najvjerojatnije prepun srca. Pošto su pojedinačni dokazi/djeliči slagalice u principu uvijek samo vrlo velike vjerojatnosti, a rijetko/ako ikad apsolutne istine to što smo otvorili 2 srca za redom i florescentnu hobotnicu u trećem pokušaju je vrlo uvjerljiv dokaz da života u svemiru ima jako puno.
Normalno postoji i vjerojatnost da je naš Sunčev sustav specifičan po nečemu. No po čemu? Ništa što znamo o njemu to nam ne govori. No opet postoji mogućnost.
"Ako odbacimo antropocentričan pristup da je život nešto posebno i promatramo ga kao svaku drugu prirodnu pojavu, onda kao prvi zaključak imamo da je život realno (ne samo hipotetski) moguć i da ga kao i sve stvari koje su realno moguće treba očekivati tamo gdje su zadovoljeni uvjeti."
Ali koji su to uvjeti? Mi ne zamo kako je život nastao, tako da ne znamo ni koji su to uvjeti. Pretpostavljamo da je to voda, sunce, ugljik... No što ako postoji još neki uvjet koji je specifičan za Zemlju? Ili je toliko rijedak da se nalazi samo na 3 planeta u našoj galaksiji. Možda je u vrijeme dok su na zemlji postojali točno specifični uvjeti neki zalutali komet/asteroid ili šta već donio na zemlju nešto što je u tom trenutku stvorilo život. I može svaki drugi planet imat vodu i sunce, ali nema taj komet ili ima komet ali nije u to specifično vrijeme.... No ako su se ti uvjeti uspjeli dogoditi na Zemlji i Marsu (možda i još na nekom mjesecu) onda ćemo znati da oni ne samo da nisu toliko rijetki i specifični nego su ustvari nevjerojatno česti. Možda još bitnije otkriće nego ono da postoji još života u svemiru osim ovog našeg.
Isprike što nije baš pregledno stalno mi je bacao neku pogrešku kod citiranja, tako da sam morao zaljepiti samo kao običan tekst.
I am Guybrush Threepwood, Mighty Pirate!
