Feniletilamin i flavonoidi - neuromodulatori iz ta

prošao sam to veselje (nekih dvije godine mrcvaringa) i (pretpostavljam, neam pojma) izvukao se kombinirajući sintetiku s pamukom, odn. lijek s tamnom čokoladom. ok, uz "farmakologiju" dođu upute no čokolada je došla naoko spontano, ničim izazvana, onako nedužno zapakirana, s minimumom informacija (marka, proizvođač, postotak kakaa, rok trajanja i nutritivna vrijednost). najgore je to što u početku i ne kužiš da si nadrapao upavši u nizozemsku vrtaču. no kad šamanija proradi i skužiš da nekaj ne štima, tamna čokolada skladno upotpunjuje rekonvalescenciju. nešto te samo odvuče prema polici s. tu je znatnu ulogu obavio i pas - nezamjenjiva terapija zajedničkog divljanja u prirodi, što dalje od društva. je, i seksovi pomažu ali čokoladu mogu mnogije puta dnevno pa ... 

 

 

Ma, šarlatan najobičniji...namamio me (tekstom) na čokoladu, kikiriki i crno vino, a onda mi na fotki ukaže da su flavonoidi maltene u svemu. ;)

Flavonoidima je vrlo bogat i kupus, koji je usto bogat i vitaminom C, kalijem te vlaknima. Pa se onda govori kako za zdravu hranu treba mnogo novaca!

Pjesma Atomik harmonika "Choco la" dobila je potvrdu.

Postoji mnogo sistema imenovanja spojeva. Jedan je trivijalan, recimo kada se H2O zove vodom. U drugom se novi spojevi izvode kao derivati osnovnih, dobro poznatih spojeva, npr. trinitrotoluen (TNT) - jer toluen je trivijalno ime na metilbenzen. Svoj toj zbrci na kraj je stala Unija za čistu i primjenjenu kemiju (Union for Pure and Applied Chemistry, IUPAC) koja svako malo izdaje službenu nomenklaturu na engleskom jeziku i to anorgansku ("crvenu knjigu") i organsku ("plavu knjigu") koju potom njezine sastavnice, nacionalna kemijska društva, prihvaćaju i prevode, tj. prilagođuju svome jeziku. Te se prilagodbe uglavnom svode na ortografiju; npr. voda je dihydrogen oxide = divodikov oksid. Za organske spojeve vrijede vrlo stroga pravila koja jamče da će se ime spoja napisati samo na jedan način. Spoj kojem je riječ u ovom članku, feniletilamin, zapravo je po IUPAC-ovoj nomenkalaturi nešto sasvim drugo, naime Ph-NH-Et. Njegovo sustvno (IUPAC) ime je 1-amino-2-feniletan. No pravila sustavnog imenovanja kemijskih spojava tako su stroga i komplicirana da ih i kemičari rijetko upotrebljavaju. Recimo, sa strane čiste kemijske logike moglo bi se napisati i 1-fenil-2-aminoetan, 2-amino-1-feniletan, i još mnogo kombinacija (koje uvijek vode do nedvojbeno iste formule), no pravilo je da se prvo piše manji broj i prvije slovo u abecedi. To ponekad zbunjuje, jer engleski 1-chloro-2-fluoroethan prevodi se na hrvatski kao 1-fluor-2-kloretan, jer abeceda ide a...c....f....k. No da se vratimo prvom primjeru, TNT = 1-metil-2,4,6-trinitrobenzen. U svakom slučaju lijepa zabava za kemičare.

A prevoditelj može biti i manijak... Kurioziotet je hrvatske nomenklature da se ista funkcijska skupina, CN, u anorganskoj kemiji piše "cian" a u organskoj "cijan", jer je prevoditelj anorganske nomenklature bio pristalica korijenskog pravopisa i uopće tradicionalnog hrvatskog jezika. Svi oni problemi koji se prelamaju u jeziku općenito prelamaju se i u kemijskoj nomenkaturi.

Ne znam koliko je ova informacija o cokoladi tocna. Naime, ja jedem pola kila crne cokolade dnevne i dalje sam debeo i depresivan?

Ne znam za čokoladu, ali meni je od bombona super.

Nazalost, za one koji imaju i GERB, ovo je samo usputna vijest (ne nuzno jer svaciji organizam reagira drugacija, no ajmo reci vecina).

Dobra je čokolada ali je vraški kalorična, pa je treba jesti vrlo umjereno. Jedeš čokoladu za depresiju, zaljevaš se maslinovim uljem radi krvnih žila, jedeš žitarice radi probave, piješ pivo jer je dobro za sve (kao što kaže naš doktor) - i u tili čas dođeš do 4000 kcal dnevno, dok trošiš jedva nešto više od 2000. Gdje je rješenje? Možda baš u kupusu (i drugom povrću) koje je niskokalorično, a bogato svima rečenim sastojcima. No ljudi se libe povrća jer ga ne znaju prirediti. Ono uz meso dolazi uvijek kao prilog, no kada se jede samostalno na njega treba primijeniti sve tehnike majstorske kuhinje. Dva savjeta: 1.) nikada ne jesti jednu vrstu povrća zasebno (što više kombinirati to bolje) i 2.) dobro začiniti (biber, lovor, češnjak, ljuta paprika... ).