Je li Joker psihopat... i zašto vi jeste?
Problem s psihopatijom je što se zakonski ne može protiv nekoga ništa poduzeti dok nije napravio krivično djelo, a liječnička etika zabranjuje da se daje tuđa dijagnoza. Dakle, liječnik-psihijatar će vidjeti da je netko psihopat, ali o tome ne smije nikome ništa reći. Onda ostaje laicima da se snalaze, sami postavljaju dijagnoze svojih šefova, bračnih drugova i sl., a onda im nitko ništa ne vjeruje jer kažu da tračaju. Koja pak korist od ovakvih testova poput ovog opisanog u ovom članku? Nemojte misliti da će se psihopat htjeti testirati, a kada se testira da će testu vjerovati. Jedan takav, psihopat i teški neurotičar (maligni narcist) kaže da je bio kod psihijatra, a ovaj da mu je rekao da je posve normalna osoba! Ako ja kažem da nije, tko će mi vjerovati? A što se tiče zaštite ljudskih prava i sloboda (kao u slučaju psihopata), mogu reći da je najveću slobodu imao zatočenik u njemačkom konc-logoru: tamo je naime bilo zabranjeno nekoga spašavati od samoubojstva. Ako čovjek, primjerice, napravi omču da se objesi, nitko ga u tome (da objesi samoga sebe) nije smio spriječiti. (Volio bih da se opet ne nađe netko tko će ovu moju tvrdnju o slobodi u konc-loguru uzeti za ozbiljno.)
Kruha i igala...
Počela sam pisati po papirima stvari koje moram napraviti, kupila sam i memo papireke da ih okolo po kući poljepim. I to me sve živcira jer inače nisam takva, pamtim ko slon i obično se uvijek mene pitalo gdje šta stoji i kad nešto treba napraviti jer sam uvijek zapamtila. Sad praznina u glavi, zapravo nije praznina nego šum gluposti i idiotskih misli koje potope bitne informacije. Onda mi od silne živčanosti poiskaču plikovi, dishidroze, dermatitisi, fleke i pizdemilematerine koje me nerviraju još više a usput i deprimiraju jer me sram izaći van i pružiti teti na kasi novce dok mi prsti izgledaju ko da sam gurnula ruke u neku kiselinu pa su mi poiskakale mjehuri i fleke. Pa se onda zatvorim u kuću gdje onda razmišljam o glupostima. U zadnje vrijeme aktualna puno kiše je palo a kuća je na brijegu pa mi se po glavi počnu motat klizišta koja počnem sanjati, koje me počnu plašiti a ne mogu van pa sam onda nadrkana jer me i vlastita kuća živcira i na kraju se počneš osjećati kao da si na moru u čamcu na naphavanje koji pušta i histerično krpaš rupe koje te sve više živciraju jer se stalno rade nove i čamac se pomalo prazni a ti ne znaš plivati. 
