Kako povratiti izgubljene podatke sa SSD-ova i dru

Dugo vremena nisam na ovoj stranici pročitao nešto ovako dobro. 

Mislim da se niti u jednom tekstu, nikad u Bugu nije spomenuo PC3000. Niti čipoff metode spašavanja podataka.

Očekivao sam još jedau listu sofvera koji su u praksi 90 posto neuspješni. Kad ono 

ima sam prije mjesec dana dobro iskustvo s innodisk zaposlenicima koji su mi preko teamviewera uspili vratit dio podataka s ssd-a kojem je kontroler iša na kvasinu..
naravno preko linux os-a na host kompu i rastavljanja diska i dodavanjem forsiranog hlađenja preko termalnih padova i ventilatora, a napravi sam i reflow pcb-a, i jako puno srece jer cim sam kreni prebacivat iduci folder disk je opet polako gubi brzinu dok nije doša do nule. ali spasili su mi naj bitnije.

sad sam u potrazi za informacijom di mogu nac novi kontroler za prelemit jer su flash chipovi na 99%, i imam još dosta manje bitnih podataka na istom disku, radi se o innodisk 3tg6-p disku od 2tb, ako neko ima informaciju di se može kupit na komade chip nek javi.

Kako povratiti izgubljene podatke sa SSD-ova i drugih flash memorija?

Gdje je odgovor? Tutorial? Programi? Bilo sto? Nista?  Jeli i vas kupio net.hr ?

Odličan članak, baš kakva treba biti za jedan informativni portal - sve opcije su pokrivene.

Vidim da neki očekuju od Buga da bude service manual ili strogo specijalizirani časopis - mislim da to danas nema toliko smisla koliko je imalo u prvim izdanjima.

 Dosli useri sa net.hr na forum, privukao ih clanak^^  Postavi se pitanje u naslovu, a odgovora nigdje.

-nemaš što napisati, chip (dok sve ostalo mora biti 'tajna')..

-sve je ekšli software, samo je razlika gdje ga držiš, na hdd ili u frimwareu-epromu (bios-chip..) i izvršava li se na cpu ili niže tj kao i podjela softa na aplikativni, sistemski.. sve je to soft i izvršava se na nekom chipu-tranzistoru što je u osnovi svaki cpu dok je razlika samo u broju tranzistora tj mogućnostima.

hype/fora .. tj svi briju na neku sigurnost (pristup, suprotno od ispravnosti-kvara), ajfon-FBI i sl.

-moje 'mišljenje' za diskove-driveove (hdd-ssd, vanjske-usb pa i flash-stikiće..), podaci su važni, smisao storagea je podatak, bit-byte zapisan u clusteru. Ne zaštita (nedozvoljeni prisup), nego što više zaštititi ispravnost podatka, CRC-ecc.. i po tom kriteriju je meni enkripcija višak-smeće, nepotrebno + potencijalni uzrok problema .. a i KISSovski, ako je višak, tad samo dodatni mogući kvar.

-oni koji trebaju enkripciju-zaštitu imaju razlog ali i vjerovatno resurse, koji karikirano može biti i vojno soiguranje (tjelohranitelji) koji u sefu čuvaju podatke od neovlaštenog prisupa kao što se to u ostalom radi s novcem u banci. (podatke lako copyramo.. s novčanicama ne želimo falsifikate no to nije ista stvar, osim u slučaju npr DRM zaštite.. tj to je opet interes druge strane-distributera, ne korisnika-konzumenta sadržaja).

-disk čuvaš, u kućnom računalu nema nitko treći pristup osim ukućana (i lopova).. no ako lopov ukrade, tad je nevažno jednako kao u slučaju požara i sl. U poslovnom može biti potreba + profesionlanost, tj podaci, pogotovo osobni ili poslovni kao poslovna tajna, ne trebaju biti svima dostupni. Osobne podatke štiti i zakon GDPR.. štiti ih profesionalizam npr doktora (medicinski karton) i tad opet nema potrebe to prepustiti nekom chipu tj ljudi misle da ako je nešto kriptirano da je to tad 'nepročitljivo' (bez ključa) .. no banalizirat ću, kao npr gmail-pass ili login na ovom forumu, browser nudi snimanje, idući put ne moramo utipkavati.. jesmo li tad sigurni? To znači da browser negdje zapiše neki podatak i da ga kad zatreba pročita i koristi. Neovisno kako je zaštićen, dosupran je a ako može browser čitati, tad može i neka treća app .. i tad dođemo do situacije da ako nešto nije 100% sigurno-zaštićeno tad je zapravo 99% ili 1% ista stvar tj je ili nije sigurno, nema polu-između.. a ne postoji sigurno, neprobojno itd. tj možda samo danas ne znamo za sve rupe koje će možda sutra ili za godinu biti u medijima-vijestima.. a netko ih u međuvremenu može zloupotrijebiti. Kako uopće biti siguran da stotine MB koda na računalu, svaki soft, bar onaj za koji znamo-koristimo nema neki backdoor ili propust, da nije malware-spy.... tj moguće je svašta a kad je nešto moguće i primamljivo tad se ljudi s druge strane nekako snađu i iskoriste ili barem pokušaju.

-npr prije desetak godina se nova bmw serija hvalila 'neukradivim' (kodiranim) ključevima.. no naravno, smijeh, jer kriminal-mafija lako potkupi s recimo 50.000-500.000€ nekog djelatnika-insidera koji im da ključ, master-key.. a ostatak je kao djetetu uzeti čokoladu (lako), tj đabe najjači key ako njegova distribucija tj čitav lanac nije 100% provjeren-čvrst tj slaba karika.

-svaki lanac je jak (slab) koliko je slaba najslabija karika lanca.

-možemo to dalje karikirati, npr nekim super-vratima, neprobojnima, s bravom koju je nemoguće obiti.. titanijum, vradžbine + par kerbera sa strane.. no što ako je sa strane štoka običan knauf zid koji probiješ udarcem noge i srušiš vrata sa štokom? .. zato banka osim jakih vrata ima i debele zidove.

-što ima korisnik, na normalnom-običnom kućnom ili uredskom računalu? Ako npr koristi enkripciju na nivou hw kao bios-os... pa nema zapravo ništa, tj upališ računalo i podaci su tu, dostupni, tj tad to jedino spriječava da izvadiš disk i preseliš u drugo računalo.. no ako imam čitavo računalo tad ne moram prenositi disk u drugo.. tj nije zaštita, ali obrnuto u slučaju kvara imaš problem npr crkne mbo i zaštita tad samo radi problem, višak-smeće tj suprotno od onog da korisnik bude zaštićen kao reklama samo ima problem što reklama ne reklamira.. i tad takav disk možeš formatirati ali su podaci ''sigurni'' .. i mrtvi :)

-najbolji primjer ''korisnosti'' su crypt-ransomware (ako ih možemo nazvati virusi..).. tj daleko veća je mogućnost zloupotrebe te mogućnosti nego koristi za korisnike dok onaj jedan jamesbond koji je 'zaštićen' takvim fičerom zna da ne postoji zaštita kad ima odgovarajuće resurse i ako mu KGB ukrade računalo-disk, tad će ga oni pročitati kao što pročita i FBI kad želi :).

-zato jer računala nude enkripciju malware može to lako iskoristiti tj to je mogućnost hw+sw-a i dovoljan je 'jedan klik'.. odnosno skripta-naredba koja će to napraviti i razlika između malwarea i korisnika je samo u tome tko je to pokrenuo (i zašto) + ima ili nema key. .. daleko više korisnika ima problem zbog crypta nego koristi zbog zaštite koja im ne treba (kao što kažu u članku, drugim riječima ali isti smisao..).

-fičer koji bolje da ne postoji.

-odavno npr biz klasa ili laptop ima npr zaštitu tj traži npr pass kod paljenja, to je u biosu, to je jedina adekvatna zaštita tj ako ukradeš disk ili laptop, ako ga možeš normalno upaliti .. tad nema smisla, ako ne možeš bez passa tad ima smisla. Ako netko zna ili pogodi-probije bruteforeceom pass tad ima sve što ima i legitimni korisnik s passom ali to je jedina 'prava' (donekle) zaštita, koja većini ne treba tj korisnik će to nakon par dana isključiti jer mu samo 'smeta'.. tj nema realne potrebe za tim.

-AES256 i sl na nivou hw-chipa je ono što se u opremi danas traži, tj sve ispod tog je neadekvatno (bruteforce) dok zbog interesa velikih-suprersila ne smije biti jače za obične juzere tj država ima resurse kojima može relativno brzo otvoriti-brutati.. i enkripcija ekšli za populaciju ne smije biti jača, kao ni wifi i sl. tj to smiju samo posebne službe .. a sad kao u slučaju bmw-ključa tko garantira da netko neće potkupiti nekog tko ima taj ključ? Nisu hakeri-mafijoze neki vunderkindi-lumeni, nisu matematičari koji razbijaju algoritam nego toljagom i ucjenom, krađom, novcem.. a kad dođu do tog tad imaš malware-ransom. Može se postaviti pitanje tko stoji iza toga? No tad krenemo u teoretičare zavjera... :)

-zašto to tad rade? pa možda zato što je sve biz, kao što su u toneru-tinti chipovi (za printer) pa neće zamjenske ili ispravljač koji je ekšli obična struja-cigla.. no neće. tj proizvođač ne želi da ti koristiš nešto tuđe-treće tj želi da kupiš njegovo i u slučaju npr usb diska tad wd zamjeni standardni sata priključak pa ne možeš spojiti na mbo tj ako ti crkne elektronika kutije ode disk mada je ispravan.. zašto.. pitaj ih. + ne može im biti jefitnije izmišljanje novog konektora jer je već postojao i bio standardni sata.. pa je svaka izmjena samo trošak. Bio to drugi konektor ili chip-enkripcija rezultat je isti, kao što su nekad punjači za mobitel bili različiti dok to eu nije uredbom riješila. Interes korisnika ili zaštita? ne, naprotiv, za većinu upravo suprotno i jedino interes biznisa ili u slučaju podataka oni koji do njih žele doći, npr praćenjem komunikacija eskobara tj državni organi-policija i sl. jedino njih to zanima uz lopove pa tako oni postaju sumnjivci mada su za sve krivi kinezi-rusi ili masrovci.. (hakeri) :)

Statistički, Backblaze kaže 90% ih preživi više od 3 godine, 80% više od 4..

Iz mog iskustva baš se i ne događa često, trenutno imam u pogonu:

HDD WD Raptor 37GB - 10 godina

SSD Intel 80GB - 7.84 godina

HDD Hitachi 1TB - 8 godina

HDD WD 1TB -  5.2 godine

HDD WD 80GB - 4 godine

*HDD Seagate 320GB - 3.6 godina

HDD Hitachi 80GB - 2.8 godina

HDD Toshiba 2TB - 1.5 godina

HDD WD 1TB -  0.9 godina

SSD Corsair 32GB - 0.8 godina

Navedeno vrijeme je vrijeme rada diska (power on hours), sami diskovi su i stariji (ovaj Raptor ima oko 16 godina).

Svi rade uredno, osim ovog Seagate-a na kojem su se u zadnje vrijeme počeli pojavljivati loši sektori - no još radi.

Inače, jedino sa Seagate-om i imam lošeg iskustva - mislim da su mi već 2-3 otišla prije ovoga.

i da, sto se tice Seagate-a; kad cujem Seagate, masim se za kvaku (vrata). nepouzdano - to je zadnje sto zelis kod HDD-ova.

IBM se tako ruinirao sa DeskStarovima od milja prozvanih DeathStar...

i ima jos gadnih tajni i kod boljih proizvodjaca, npr. za eksterne HDD radi ustede kontroler je "zalemljen" drito na disk, tako da ako netko

npr. zapne i pokida glupi konektor - kuciste se ne moze (lako) zamijeniti.

 -kad je potrebno, da, kad nije -ne.

-u ovim temama/forum savjetujem kućne-male usere, ne firme i 'profesionalce' koji imaju svoje kriterije-razloge i admina, tj moj recept nije ''meni je to ok'' pa je uklesano u kamen kao pravilo nego ovisno o korisniku, konkretnim potrebama.

-upravo si opisao problem tj potrebu kad su podaci kriptirani, biznis-gdpr i sl. .. tj to je kad ne želiš da netko neovlašteno dođe do podataka. Kućni korisnik jednostavno nema takvu potrebu kao što unutar kuće-stana ne zaključava vrata sobe-kuhinje.. može ako želi ali ne treba i više smeta njemu nego npr provalniku.

-kad se desi kvar tad su podaci s takvog diska izgubljeni, no postoji backup.. osim što kućni ne zna što je pravi backup i daleko češće je potrebno spašavati nego što je to npr krađa podataka ili krađa osobnog računala-diska-medija.. tj može primjer kome je s foruma ukraden kućni disk ili računalo? .. promil-promila.. manje nego jackpotova u godini dana. Jedan forumaš navede kao mogućnost npr u bolnici gublejnje diska.. da, moguće je, no disk se ipak ne nosi naokolo, češće ljudi gube klučeve-osobnu-novčanik nego hdd-računalo jer to nije neka stvar koja se gubi. (osim kad djelatnik pentagona na aerodromu izgubi računalo s vojnim tajnama.. pitam se izgubio ili nešto drugo? pa su čak vezani lisicama da se to ne dešava i opet se desi.. čoban ne gubi tako ovce kao oni laptope.. :) ).

-ili, misliš da se prije npr aes-a podaci nisu adekvatno štititli? Kad je potrebno zaštićeno je. .. a što se tiče enkripcije diska, vrlo upitno, tj u slučaju pentagona i sl. možeš biti siguran da aes256 ne pomaže i da nije stvar u gubljenju-slučajnosti nego klasi jamesbonda. npr najpoznatiji soft-firma te klase truedisk ugašen naprasno 2014te.. slučajno u godini največe pljačke u povijesti civilizacije? Znaš zašto? .. zato. :)

slično je kao spectre&melt ili da preko firewirea možeš sve ili da preko mrežne imaš pristup računalu na nivou hw-a koje user i os ne mogu detektirati kao što mogućnost ima svaka server-mbo.. tj treba služiti adminima ali intel-proizvođač zna sve pa i npr možda za backdoor a tad zna i uncesam ili rusi-kinezi.. i tad se desi npr gašenje iranskog nuklearnog programa :)

-za obične usere je pristup HWu dovoljna zaštita, dio koji nešto želi skrivati od ukućana ili policije se samo zavarava tj nema sigurnosti-neprobojnosti, placebo ili za 50% usera je dovoljno koristiti hidden svojstvo foldera ili particije :) .. npr ako odbiješ dati policiji po nalogu suda pristup ovisno o državi dobiješ kaznu recimo 5g kao terorizam.. pa tad svi daju pass jer je manja kazna za pirateriju nego što država može kad želi za 'terorizam'..

-najsmješnije, automatika.. tj kako radi većina usera i userfriendly softwarea, tako da automatika pamti i user ne mora stalno utipkavati pass.. ok, disk je tad 'siguran', no što ako lopov ukrade računalo, ne samo disk? Ako je automatikom dostupno tad je dostupno svakom tko upali računalo tj tad osnovne funkcije nema i tad je apsolutno besmisleno uopće koristiti enkripciju tj jednako kao da imamo najbolja protuporvalna vrata i ključ ali držimo vrata otvorena-otključana jer nam je to praktičnije tj par dana user izdrži stalno utipkavanje pa odustane.. (sličan recept koriste lopovi za auto, alarm.. par noći za redom ti zatresu auto i odu, svaki put u pola noći ludiš jer se moraš buditi i susjedi ti psuju osim familije svu faunu i floru pa i mrkva-krumpir.. i tad nakon par dana-noći, isključiš alarm.. lopov rutinski zatrese auto a ono tišina.. i dalje radi što želi. Kome je tad zaštita pomogla ili smetala? Ne onome kog je trebala omesti-spriječiti samo vlasnika.. tj to je kvaka-22).

-firme? imaju backup, admina i svaka za sebe zna što joj je važno, nekome auto-parking, nekom plaća, nekom ulaz-prota i mramorni pod jer tako ostave utisak na posjetitelje dok neki imaju računala koja rade što raditi moraju. Ako su podaci 'kritični' tad u takvu firmu ne može ušetati prolaznik i uzeti disk kao što ne može isto to u banci s novcem. Tad zaštita, ne jedna nego više-kombinirana, fizička primrano, ima smisla.. ako nema fizičke zaštite, soft je besmisleno tj nema neprobojnoj i ako si nekome s dovoljno resursa dovoljno zanimljiv tad će on doći do podataka.. ako nikako drugačije tj najčešće insiderom-mitom i sl. jer nisu hakeri neki filmski nego tudumi ćelave glave i mrkog pogleda, ne probijaju firewall nego lome kosti-zube, pa ti ne surađuj :) .. što tad s enkripcijom? Njasigurnija vrata nisu ona s najjačom bravom nego ona za koje lopov ne zna, kad sazna tad je samo pitanje resursa.