Dimenzije: 101.3 x 59.4 x 12.4 mm
Težina: 105 g
Procesor: 600 MHz ARM 11
Memorija: 512 MB ROM, 512 MB RAM (418 MB dostupno)
Vanjska memorija: microSD slot do 32 GB, 2 GB kartica u paketu
Ekran: TFT kapacitativni, 3.2 inča, rezolucija 320 x 480 piksela, Gorilla Glass zaštita
Kamera: 5 MP, 2592 x 1944 piksela, autofokus, LED bljeskalica, video VGA@24fps
Senzori: akcelometar, senzor udaljenosti, kompas
Povezivost: 2G, 3G, WiFi, Bluetooth, USB
GPS: Da, A-GPS
Baterija: LI-Ion 1230 mAh
OS: Android 2.3 (Gingerbread), nadogradiv na 2.3.5, s HTC Sense 2.1 sučeljem
Cijena: 1800 kn u slobodnoj prodaji, prepaid oko 1600 kn, novi na Njuškalu 1500 kn, polovni (2-3 mjeseca) 1100-1200 kn
Kao što vidite, cjenovno prihvatljiv mobitel od proizvođača koji dugo prijateljuje s Android platformom. Kad sam kupovao, bio sam u nedoumici između njega i Sensationa, ali nažalost financije su presudile. Često ga nazivaju ženskim telefonom, pretpostavljam zbog dimenzija, ali upravo su one bile razlog radi kojeg sam uzeo ovaj uređaj - stane u svaki džep.
Napravljen je od solidne plastike, nigdje nema škripanja, dizajn standard HTC-ov (svi uređaji slični kao jaje jajetu), a dolazi u četiri boje (crna, smeđa, srebrna i tamno ljubičasta). Ne znam kakav je po pitanju vanjskih oštećenja jer ga nosim u gel caseu ili u kožnoj futrolici. Mogu samo reći da Gorilla glass obavlja posao, možete ga držati u istom džepu sa ključevima bez straha od crtica ili ogrebotina. Telefon dobro leži u ruci, dimenzije su taman pogođene a palcom možete dohvatiti bilo koji dio ekrana.
Ekran je premalen, što nije problem po pitanju aplikacija, ali ozbiljniji texting možete zaboraviti, jednostavno je prenaporno igrati se pogađanja slova, posebno ako imate deblje prste. Ipak, poslužit će prosječnom korisniku za par sms-ova i odgovor na par hitnih e-mailova.
Uređaj se isporučuje sa solidnim slušalicama (dolaze sa spužvicom), mini USB kablom i punjačem na koji uštekate taj isti kabal. Nikakav CD ne dolazi u kutiji, driveri se nalaze na memorijskoj kartici koja također dolazi s telefonom (ipak, preporuka je otići na HTC-ove stranice i skinuti svježe drivere).
OS je Android 2.3 (Gingerbread), koji je nedavno u hrvatskoj dobio FOTA nadogradnju na 2.3.5 (o ICS-u ne morate razmišljati, čak kad bi HTC nekim čudom dao blagoslov, hardver je jednostavno preslab za sendvič iz Googla). Naravno, tu je i HTC Sense 2.1 sučelje, jedno od najboljih ako ne i najbolja prilagodba Androida. Sve izgleda jako lijepo, radi fluidno i bez zastajkivanja. HTC standardno isporučuje brojne aplikacije koje vjerojatno nikad nećete koristiti, ali ih ne možete izbrisati (ukoliko telefon nije rootan) i na taj način osloboditi dragocjeni prostor. Neke od njih (recimo Twitter klijent Peep) podešene su za redovno sinkroniziranje pa ih je najbolje onemogućiti radi dulje autonomije baterije.
Kad sam spomenuo dragocjeni prostor, nisam se šalio. Svuda po internetu piše da uređaj dolazi sa 512 MB memorije, od kojih je korisniku dostupno nekih 418 MB. Praksa je malo drugačija, zapravo ste osuđeni na nekih 150 MB, koji nakon svega par instaliranih, najosnovnijih aplikacija pretvore u prosječnih 15 MB. Ovo rezultira usporavanjem uređaja i redovnim iskakanjem one iritantne poruke o manjku memorije gdje vas mole da obrišete nešto. Čitavo vrijeme morate kalkulirati što obrisati a što ostaviti, čak ni nekakav osnovni set aplikacija jednostavno neće stati ili će vas ostaviti s 2-3 MB slobodne memorije (naravno da su aplikacije kojima je to dopušteno prebačene na SD karticu).
Kad smo kod loših stvari, ne mogu da ne spomenem bateriju, od koje sam imao velika očekivanja s obzirom da se radi o malom uređaju. Praksa je pokazala da ćete telefon puniti jednom dnevno, nekad i dva puta. Prosto je nevjerojatno kako ovakav mališan može pocuclati bateriju, pa sam se bacio na istraživanje. Naravno, problem su prepoznali i drugi, a postoje i nekakva rješenja.
Ako odemo na Postavke > Baterija > Korištenje baterije, primijetit ćete da Automat za biranje strši sa svojih 97%. Resetirajte mobitel i vraća se u normalnu. Sve do prvog poziva. Navodno je obavezno prekinuti poziv isključivo dodirom na crveni gumb, u suprotnom aplikacija ostaje u memoriji i ždere bateriju. Bug? Nemoguće, već bi bio ispravljen kroz neku nadogradnju. Postoji rješenje, ali kolateralna šteta je da će senzor udaljenosti prestati funkcionirati, što znači da će ekran svijetliti na uhu dok telefonirate, a ako imate običaj telefonirati duže, opet ode baterija tako da i nije neko rješenje. Uostalom, tko želi osakatiti svoj mobitel?
Postoji još jedno rješenje, upravo ga testiram i čini mi se da ima vidljivih pomaka. Ukucajte *#*#4636#*#*, odaberite Informacije o telefonu, i skroz dolje "Postavi željenu vrstu veze" odabrati GSM auto (PRL). Tipkom back izađite iz sučelja. Ovaj potez navodno ne bi trebao imati negativnih posljedica, jednostavno će produžiti vijek baterije dok je telefon u stanju čekanja.
Ne trebam ni govoriti da isključite live wallpapere, WiFi/GPS palite samo po potrebi (možete podesiti da se WiFi automatski gasi nakon 15 minuta mirovanja: Postavke > Bežični pristup i mreže > Wi-Fi postavke > stisnite Menu button > Napredno > Politika WiFi mirovanja > 15 min), a ako niste poslovan čovjek razmislite treba li vam uopće push e-mail i sl. To su neki standardni načini uštede koji su vam vjerojatno poznati, ali neće pretjerano pomoći.
Kamera je ok, po dnevnom svijetlu uhvatit će koju dobro fotografiju dok je po noći katastrofa, bez obzira na ugrađenu LED bljeskalicu (pod umjetnim svijetlom fotografije su također loše). U svakom slučaju, kamera će poslužiti za nekakve osnovne namjene, potrudite se samo da se bitni trenuci u životu odigraju tokom dana.
Toliko za sada, ovo su neke osnovne informacije. Uskoro planiram rootati telefon, pa ću u nastavku opisati postupak korak po korak. Stay tuned. I naravno, podijelite svoja iskustva s ovim telefonom.
Ako bi oni koji o meni misle loše znali šta si ja mislim o njima,bi o meni mislili još lošije.... eeehhheem...
