Voyager 1 izašao iz Sunčevog sustava

Voyager 1, svemirska letjelica, je prema zadnjim istraživanjima vrlo vjerojatno izašao iz Sunčeva sustava i tako postao prva ljudska tvorevina ikada koja je to učinila.

Voyager 1 je lansiran 1977 skupa sa slikama i audio zapisima ljudske civilizacije. Među ostalima, tamo su Beethoven, Guan Pinghu, Mozart, Stravinsky, Blind Willie Johnson, Chuck Berry itd. Također sadrži i zvuk plača bebe, zvuk kitova i udaranje valova u obalu.

Voyager me uvijek asocira na dva lika (meni podjednako draga), Carl Sagana i Mike Oldfielda.

Evo jedna prigodna

Super, jos 100 godina i uci ce u drugu galaksiju, a nakon jos 100 godina cemo mozda znati sta ima tamo u susjedstvu 

Nadam se samo da se šališ.

I pitanje je u kakvom su stanju ti planeti danas, ak je najblizi 10 svj. godina od nas.

Pa u onakvom kakvom su bili prije 10 godina .

E jesi me nasmijao 

Zar nije bila neka spika da su svi podaci koje Voyager šalje nečitljivi jer su u nekom prastarom formatu?

Hmm,meni se čini da sma gledao neki dokumentarac u kojemu su rekli da je cijeli tim koji je kreirao te sonde u mirovini ili mratav i da više nitko ne može protumačiti te podatke koje šalje. E sad,jesam ja nešto pobrkao ili ne,nemam pojma.

Kao granica Solarnog sistema se uzima udaljenost na kojoj prestaje uticaj solarnog vjetra a počinje uticaj galaktičkog vjetra. Voyageri su već davno prošli heliosferu, i sada su na putu da pređu i granicu helio pauze. E sad je problem što heliosfera "diše" u zavisnosti od jačine galaktičkog vjetra tako da ta granica nije konstantna i dešava se da Voyager nekoliko puta napušta Solarni sistem. Ne možeš uzeti kao granicu Kajperov pojas ili Oortov oblak, jer su oni pod uticajem Sunčeve gravitacije i pretpostavlja se da se najudaljenije komete u Oortovom oblaku rasprostiru i do četvrtine udaljenosti do Alfe Kentaura. Ne znam kako ljudi zamišljaju Oortov oblak, ali to je jedan ogroman prostor gdje su majušni kometi udaljeni jedni od drugih nekoliko milijuna kilometara.

Jeste li razmišljali koliko smo imali sreće i kako su se stvari poklopile tako da trajektorija Voyagera ide u pravcu kretanja sunca kroz Galaksiju. Kako se sunce kreće tako za sobom ostavlja "rep" naelektrisanih čestica koje tvore heliosferu. Taj rep se proteže nekoliko tisuća astronomskih jedinica iza Sunca, i samo oko 120 ispred (tj. u pravcu kretanja Sunca i Voyagera). Da su planete 70tih i 80tih godina bile na drugoj strani sunca Voyageri ne bi imali priliku da napuste Sunčev sistem još nekoliko tisuća godina.

Ako napravimo poređenje Sunčevog sistema sa Zemljom, možemo zaključiti sljedeće. Kao granica atmosfere i početak svemira se uzima visina 100km jer je na toj visini atmosfera veoma rijetka a već na 30 km nebo nije plavo i vidi se crnilo svemira. Još jedna zabluda u koju ljudi često upadnu je da na visini orbitiranja ISS-a na 300km gravitacija Zemlje zanemariva i vlada bestežinsko stanje. Istina je da predmeti lebde ali to nije posljedica slabe gravitacije nego toga što je svaki satelit koji kruži oko Zemlje u stalnom slobodnom padu. Gravitacija na visini 300 ili 500 km je samo malo manja nego na površini Zemlje. Problem je sada definirati što je to granica Zemlje, jer je veoma teško definirati pomoću gravitacionog uticaja. Slična je stvar i sa Sunčevim sistemom.