Trumpova administracija objavila je u ponedjeljak svoju namjeru osnivanja investicijskog konzorcija teškog četiri bilijuna dolara, usmjerenog na projekte u energetici, rudarstvu i proizvodnji poluvodiča. Glavni cilj je stvoriti novi, siguran izvor ključnih sirovina i proizvoda pod kontrolom Sjedinjenih Američkih Država i njezinih saveznika, čime se izravno nastoji smanjiti globalna ovisnost o Kini.

Ovaj potez predstavlja formalizaciju i značajno proširenje inicijative "Pax Silica", ekonomsko-sigurnosnog programa pokrenutog krajem 2025. godine.

"Pax Silica": savez protiv kineske dominacije

Inicijativa, čije ime aludira na "Pax Romana", a "Silica" se odnosi na silicij kao temelj računalnih čipova, od početka je zamišljena kao strateški odgovor na kinesku dominaciju u lancima opskrbe. Kina danas kontrolira oko 90 posto svjetskih kapaciteta za rafiniranje ključnih minerala, a kao odgovor na formiranje ovog saveza, Peking je već uveo stroge kontrole izvoza na materijale poput galija, germanija i grafita.

Jacob Helberg, podtajnik za gospodarski rast, energiju i okoliš, opisao je inicijativu kao "preduvjet za nacionalni opstanak" te je na doručku foruma Hill and Valley u Washingtonu izjavio: "Ovaj fond služit će kao katalizator, vjerodostojan poziv na akciju partnerima diljem svijeta da ulože ozbiljan kapital iza zajedničkih strateških ciljeva."

Dobrovoljni konzorcij uključivat će zemlje poput Singapura, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Švedske, uz SAD, koji će u početku pridonijeti s dvjesto pedeset milijuna dolara. Partnerstvo se od prosinca proširilo i sada obuhvaća i Japan, Južnu Koreju, Nizozemsku, Izrael, Veliku Britaniju i Australiju, dok se o priključenju navodno razgovara i s Indijom.

Proširenje na energetsku sigurnost

Iako je "Pax Silica" izvorno bio fokusiran na osiguranje globalnog lanca opskrbe za poluvodiče i umjetnu inteligenciju, administracija sada proširuje njegov opseg. Helberg je u ponedjeljak naglasio da se, u svjetlu prijetnji globalnom gospodarstvu zbog rata u Iranu, program širi i na energetsku sigurnost.

Opisao je konzorcij kao "koaliciju državnih investicijskih fondova i institucionalnih ulagača koji udružuju snage oko jednog strateškog imperativa". Cilj je, kako je rekao, osigurati "da minerali, luke, koridori, tvornice i energetska postrojenja koja pokreću globalni lanac opskrbe poluvodičima i tehnologijom ostanu u pouzdanim rukama". Ova strategija označava odmak od tradicionalne politike slobodnog tržišta prema onome što analitičari nazivaju "državnim kapitalizmom", gdje američka vlada aktivno sudjeluje u strateškim ulaganjima.

Osnivanje ovako snažnog fonda jasan je pokazatelj da Washington namjerava iskoristiti svoju ekonomsku i diplomatsku moć za stvaranje bifurkiranog globalnog gospodarstva. U takvom poretku, tvrtke i države sve će se više morati odlučiti između tehnološkog ekosustava predvođenog SAD-om i onog okupljenog oko Kine. Europska unija, za sada, ostaje po strani, navodeći "značajne političke i filozofske razlike" kao prepreku za pridruživanje.