Ghost Of Yōtei – Nepogrešiva formula u vrhunskoj izvedbi
Rađen na temeljima Ghost of Tsushime, novi uradak studija Sucker Punch ponovno nas vodi u Japan, gdje nas čeka nova priča o osveti i časti
| Proizvođač / Izdavač | Sucker Punch / SIE |
| Dojam | Dostojan nasljednik Ghost of Tsushime čiju je igrivost iskoristio i doveo skoro do savršenstva, iako ne bismo imali ništa protiv pokojoj većoj inovaciji |
| Platforme | PlayStation 5 |
Ekipa u Sonyju neobično voli priče o osveti koje igračima isporučuje u obliku ekskluziva za PlayStation konzolu. God of War, Nioh i, dakako, Ghost of Tsushima samo su neki serijali koji su se isprva našli na njihovoj igraćoj platformi, a kasnije bili prebačeni na PC, a sve ih veže upravo osvetnička tematika.
Novi uradak, Ghost Of Yōtei, kao izravni nasljednik ranije spomenute Tsushime, ne odstupa od ovakvog zapleta i Japana, a ovaj put se radnjom odvija 300 godina nakon prethodnika, u kojem je Jin, vođen samurajskom čašću, odlučio uzeti pravdu u svoje ruke i po cijenu života suprotstaviti se mongolskim osvajačima.

Nova avantura započinje podno planine Yōtei, gdje razbojnička banda predvođena zlim lordom Saitom i njegovih pet vazala pljačka sela i gradove, ostavljajući iza sebe nebrojene žrtve.
U jednom takvom pohodu ubijaju cijelu obitelj, no djevojka Atsu uspijeva pobjeći i narednih šesnaest godina luta Japanom kao najamnik, nakon čega odlučuje da je vrijeme za osvetu i da neće stati dok od njezine ruke ne stradaju svi članovi „Yōtei šestorke“.

Za razliku od Jina iz prethodnika, koji je odgajan kao samuraj i posjeduje smrtonosne borbene vještine, Atsu nakon ubojstva prvog vazala Snakea, pri čemu i sama gotovo smrtno strada, premda je njezin suparnik bio čak i vidno pijan, zaključuje da nije baš toliko dobro pripremljena te je spremna prihvatiti savjet od, kako sama kaže, „bilo koga tko je nečemu može podučiti“.
Spomenuti fatalni okršaj dodatno joj ide na ruku jer očevici počinju širiti glasine o nemilosrdnom i osvetnički nastrojenom duhu Onryōu, koji se namjerio na sve povezane s lordom Saitom i njegovim krvnicima.

Premda se igrivost temelji na borbi nalik onoj iz Ghost of Tsushime, razlike ipak postoje, što čitavoj priči daje svježinu. Dok su Jinove kretnje i potezi bili precizni i jaki, kao „po špagi“, bez imalo odstupanja, čak pomalo nalik na robotske, Atsu je agilnija i vidljivo je da nije profesionalni borac.
Korak ili dva više prilikom napada ili obrane, na trenutke prividno nespretno izmicanje i improviziranje samo su popratne sitnice koje pridonose njezinu borbenom plesu, koji izgleda iznimno fluidno i potpuno odgovara njezinoj pripremljenosti. No, najveća razlika u odnosu na Jina, koji je koristio katanu i četiri borbena stava koja smo mijenjali ovisno o protivnicima, jest ta da Atsu umjesto stavova koristi različita oružja i tehnike.

Uz katanu koju je naslijedila od oca, majstora u izradi oružja, tijekom igre koristit će dodatni mač u drugoj ruci, koplje yari, kusarigamu — tradicionalno japansko oružje sastavljeno od lanca s utegom i kratkog srpa — te, primjerice, mač odachi. Sva navedena oružja, koja definiraju pristup borbama, upotrebljiva su na svim protivnicima, ali ćemo ih u pravilu mijenjati ovisno o prijetnjama.
Primjerice, koplje je učinkovitije protiv neprijatelja s kurisagamom, dok će potonje u našim rukama biti najkorisnije za razbijanje obrane ekipe sa štitom. Osnovne pokrete s oružjima naučit ćemo od različitih majstora, jer, kako smo spomenuli, Atsu je u ovu avanturu ušla s dobrom voljom, ali i manjkom znanja, da bismo ulaganjem iskustvenih bodova u njihova zasebna razvojna stabla stjecali nove vještine prilikom njihova korištenja.

Svijet igre, osim što je nevjerojatno prekrasan i, po našem sudu, jedan od najljepših koje smo u igrama vidjeli, prilično je velik, a točke interesa otkrivat će se u razgovoru s ljudima — bilo da je riječ o kakvom trgovcu, ispitivanju posljednjeg preživjelog nakon bitke ili pak kupovanju fragmenata karte koju je potrebno pravilno pozicionirati da bi se otkrila točna lokacija.
Posebno nam se svidjelo što u toj masivnosti developeri nisu pretjerali kao u nekim igrama otvorenog svijeta, gdje smo s vremenom gubili interes za otkrivanje skrivenih detalja i posvetili se samo glavnoj kampanji, već smo svako malo uočili neki detalj koji nas je skrenuo s puta i nije nam bilo žao ni sekunde.
Privlačnost Ghost of Yōteija upravo je u detaljima, bilo da je riječ o spomenutom kretanju glavne junakinje u borbama, mitovima i pričama koje će se širiti područjem ovisno o našim akcijama ili raznim drugim elementima.
Primjerice, pojas koji Atsu nosi vezan oko struka ima ispisana imena mrske šestorke, koja križa njihovom krvlju prilikom brisanja oružja nakon što ih eliminira. Možda zvuči kao sitnica, ali pokazuje s koliko su pažnje autori krojili ovu igru, koju ljubitelji akcije ne bi smjeli propustiti.
Igrano na PS5, kod ustupio PlayStation.
Ghost Of Yōtei
- Raznovrsna borba
- Mnoštvo sadržaja
- Detalji
- Grafika, posebice prikaz svijeta
- Na trenutke previše nalik prethodniku
- Spori početak
- Ocjena
- 87%