State of Decay 2 - Zombiji u drugom planu

Survivali su nam na neki način postali jedan od omiljenih žanrova, čija izdanja redom isprobavamo, pa je prilika da zaigramo nastavak State of Decaya otprije pet godina stigla kao ponuda koja se ne odbija

Damir Radešić subota, 30. lipnja 2018. u 22:11
State of Decay 2
Proizvođač/Izdavač Undead Labs/Microsoft
  Akcijska igra
Platforme Windows, Xone

State of Decay je solidna igra, ništa spektakularno, ali vraški zabavno. Imajući to na umu, jedva smo dočekali zaigrati drugo poglavlje koje je, nažalost, vezano uz ne tako omiljeni Windows Store, odnosno Xbox Play Anywhere, kojim kupci verzije za jednu platformu, primjerice Xbox One, automatski dobivaju i onu za PC. Realno, više bismo voljeli imati zasebnu inačicu koju ćemo vezati uz Steam, koji nam je ionako primarni servis, no nije isključeno da će Microsoft u jednom trenutku shvatiti da im forsiranje vlastitog servisa nije najpametnija politika.

Tehničke karakteristike ostavit ćemo za kraj, i u nastavku se pozabaviti samom igrivošću, koja nas vodi u zombijevsku apokalipsu na način kakav su osmislili majstori iz Undead Labsa. U početku imamo na izbor tri para likova s različitim pozadinskim pričama, koje, doduše, ne utječu na radnju, ali izbor igrivih junaka odlučuje o početnoj poziciji. Svaka od nekoliko dostupnih mapa dolazi s istim rasporedom građevina pri svakom novom igranju, a pojava osoba koje možemo uvrstiti u naše redove, kao i nakrcanost zombijima, svaki je put nasumično generirana. Cilj je očistiti svaku od raznih varijacija zombija koje stvaraju oveća zaražena srca, neka vrsta portala. Kako koji uništimo, tako žarišne zone oko preostalih jačaju, čime se pred igrače stavljaju sve veći izazovi.

Zombiji variraju oblikom, izdržljivošću i kretanjem, pa je kod nekih dovoljno nekoliko udaraca palicom da bismo ih razbili, a drugi će u krivudavoj liniji nasrnuti na nas, pri čemu je ciljanje vatrenim oružjem praktički nemoguće te ne predstavlja opciju o kojoj u takvim susretima uopće valja razmišljati. Pametnije je prikrasti im se iz zasjede i tiho ih eliminirati, premda i precizan pogodak u glavu dok nas nisu zamijetili daje isti rezultat. Naravno da pucanj navlači na vrat nevolje, ali to je dio koji neki put nećete moći izbjeći.

Kako otkrivamo mapu, tako stječemo i sljedbenike koji svojim sposobnostima utječu na funkcionalnost naše baze. Moramo priznati da smo ovim dijelom pomalo razočarani, jer bez obzira koje pratitelje ostavili u središnjici, nakon dojave o napadu na nju i trka s drugog kraja mape, u većini slučajeva našli smo sve čuvare žive i zdrave, a strukture praktički netaknute. Također, nerijetko smo dobivali dojave kako se neki od likova međusobno ne podnose, no nikada taj sukob nije eskalirao nekom katastrofom, tučnjavom, napuštanjem skupine ili kakvim drugim negativnim efektom.

Moramo zamijetiti kako je igra u stadiju nakon izlaska bila vrlo bugovita pa smo često morali napuštati vrijedna vozila jer su “ušla” u teksture drugih objekata, zombiji se pojavljuju poput duhova ako prebrzo vozimo, pratitelji tijekom misija znaju nestati bez nekog razloga, a i sama umjetna inteligencija nije pretjerano “pametna” te smo viđali horde zombija koji ne znaju kako doći do nas samo zato što se prvi od njih zaglavio, a ostali se nagruvali na njega. Svemu tome treba dodati i grafiku koja, realno rečeno, nije na istoj razini kao konkurencija, i djeluje isprazno.

Iako je početak State of Decaya 2 djelovao zanimljivo, u konačnici smo od njega odustali, s blagim osjećajem razočaranja. Ima i boljih survivala, u svakom slučaju.

State of Decay 2

  • Zombiji
  • Otkrivanje mape
  • Nasumične postavke
  • Bugovi
  • Umjetna inteligencija
  • Grafika
Ocjena
69%