Iako smo se vjernoj zajednici fanova serijala The Banner Saga priključili tek s drugim dijelom (prvo poglavlje odigrali smo naknadno pa zatim drugo još jednom), kao i svi istomišljenici, objavu trećeg poglavlja dočekali smo s podijeljenim emocijama. Uz zadovoljstvo koje pruža nastavak avantura prokušane ekipe koju vodimo od samog starta, žao nam je da ovim izdanjem završava priča koja ima smisleni početak, sredinu i kraj, kao i naše druženje s likovima koji su nam se isprva činili mlaki, no nakon igranja upoznavali smo osobine svakog i znali napamet njegove sposobnosti, iako ih je popriličan broj.

Sama igrivost, dakako, nije mijenjana, već su autori ostali fokusirani na unikatan razvoj događaja i uvođenje nekih novih protagonista, uz konstantni naglasak na još dublje zadiranje u tamu. Naime, u prvom dijelu vrlo smo često imali osjećaj kako se naš trud itekako isplati i da će u konačnici sve ispasti dobro, ali bismo u narednom počeli tonuti u mračno okruženje koje je kulminiralo opsadom posljednjeg sigurnog utočišta za ljudski rod. Sam početak nema onih sivih tonova iz kojih bi se moglo izroditi nešto dobro, već je sve crno, bilo da se nalazimo u dijelu u kojem Rook ili Alette, ovisno o izboru, vode svoj klan prema kralju i pokušavaju spriječiti lokalnog poglavicu Ruggu u podizanju revolta, ili, pak, kao Iver i njegova grupa plaćenika lutamo okolnim područjima i susrećemo nove protivnike već inficirane tamom. Ranije smo bježeći od negativaca i putujući od grada do grada ipak imali neku vodilju koja je na trenutke ukazivala na to da izlaz postoji, no sada toga nema – jednostavno smo se našli na kraju. Svijet Banner Sage je ne

praštajući, baš kao i igrivost, koja će i najbolje kućne stratege često baciti na koljena.

Ako ste igrali ranije nastavke, znate o čemu govorimo. Uz jedinstveno “pričanje” priče i razgovore, pred nama je niz bitaka u kojima nas očekuje potezno nadmudrivanje s protivnicima. Svježi igrači, kakvi smo i sami bili, vjerojatno će pokušati riješiti prvih nekoliko bitaka s nekoliko jačih jedinica, kao što su divovski Varlovi, no ubrzo će spoznati kako je za uspjeh potrebna kombinacija svih pomalo, od strijelaca i kopljanika, do spomenutih Varlova i Horsebornea, koje smo u početku ignorirali, no ubrzo smo naučili cijeniti njihove snažne napade kopljima i mogućnost brzih napada i uzmaka. Svaka jedinica ima svoju namjenu, prednosti i mane, kao i unikatne sposobnosti koje valja iskorištavati u svakoj prigodi. Uz to, sama konfiguracija terena igra vrlo važnu ulogu u bitkama, s obzirom na prepreke koje su ponekad dinamične, poput vatre koja se širi, ili, pak, pepela uništenih čudovišta preko kojih prijelaz nije preporučljiv.

Igrajući treći nastavak, ponovno smo se našli u situacijama gdje su pomno složeni početni rasporedi likova i predviđanja, jer ovo je ipak svojevrsni oblik šaha u kojem je planiranje nužno, te podbacili nenadanim obratima ili pukim previdima. Nekoliko odbijenih napada ili Varl koji između dvije barikade blokira put vlastitim suborcima, dovoljni su da čitava priča krene po zlu. U najblažem slučaju, rezultirat će ozljedama i nužnim oporavkom od nekoliko dana, no sve su to čari The Banner Sage zbog kojih volimo tu trilogiju. U svakom slučaju, preporuka.