Dugo smo razmišljali o tome kako započeti opis Injusticea 2. Ne zato što nemamo materijala, već bismo u isti tren na papir željeli staviti sve što o njemu mislimo, no kako su svi elementi povezani, od čitavog teksta ispao bi poduži haiku. Četvrti projekt NetherRealm Studiosa je, naime, skup odlične mehanike borbe u kojoj će uživati novi igrači i veterani, vrhunski odrađene online komponente s nekoliko modova te najbolje solo kampanje u povijesti borilačkog žanra.

Spominjati pričom vođenu kampanju i tučnjavu u jednoj rečenici dosad je bilo nezamislivo, no pratili smo razvoj, i nakon nekoliko brzih okršaja među ukućanima, popraćenih s nekoliko udaraca uživo, malo plača i obilje smijeha, u kasnim noćnim satima, u tišini smo odlučili isprobati baš taj dio igre. I nismo požalili, baš naprotiv. Uz samo priču koja je vješto ukomponirana u borbe, svjedočili smo iznadprosječnim međuscenama, kojih se ne bi posramili ni daleko razvikaniji hitovi. Uvijek smo u igrama zazirali od superheroja jer izgledaju plastično i moguće je predvidjeti njihovo ponašanje, no ne i u Injusticeu 2, koji ih napokon prikazuje vjerodostojno, kao zamaskirane žive osobe/čudovišta, odnosno likove s vlastitom osobnošću, hirovima, vrlinama i svime onime što se pripisuje “ljudskom” ponašanju.

Nećemo se previše zamarati radnjom koja je ponovno ujedinila dežurne zlikovce i superheroje, već samo napomenuti kako je ovaj put glavni negativac Brainiac, koji sa svojim slugama želi uništiti Zemlju. Zanimljivije je spomenuti kako nas igra kroz kampanju konstantno upoznaje s dostupnim likovima i njihovim sposobnostima te s time kada ih je potrebno kvalitetno primijeniti. Iako su potezi u Injusticeu 2 lako pamtljivi te čak i osnovni jamče zabavu, što smo iskusili na vlastitoj koži, istraživanje naprednijih itekako je poželjno. U nastavku su, kao i u originalu, zastupljeni “super” napadi, koji zahtijevaju do vrha napunjenu skalu, no sad ih je većinu moguće izbjeći pravodobnom reakcijom. Novost je “Gear System”, koji, kako mu i ime kaže, omogućuje igračima nadogradnje likova.

Oprema, podijeljena u tri razreda kvalitete, darovana nam je nakon svakog meča, baš kao i iskustveni bodovi koji nam podižu četiri osnovna atributa, a određenu je moguće kupiti novcem u samoj igri. Svaki lik ima pet mjesta za opremu koja mijenja njihov vizualni izgled, jedno za dodatnu nijansu te dva za opremanje modificiranih sposobnosti poput jačih napada, viška zdravlja, novih “super poteza” i tako redom. Ne treba spominjati činjenicu da igrači s boljom opremom u istim uvjetima nadjačavaju one sa slabijom, no to je dozvoljeno samo u neslužbenim online partijama; u onima koje se boduju, likovi dolaze u osnovnom izdanju.

Svidio nam se i način igranja Multiverse, nastao prema Living Towersu iz MK X, koji nas vodi kroz razne svjetove i suočava s protivnicima uz razna ograničenja, što ponekad nudi prilično teške izazove, ali i nagrade su izdašnije.

Za sam kraj nemamo što reći doli da je Injustice 2 igra koju je nemoguće ne voljeti, a developerima skidamo kapu na završnoj obradi, kao i na svim elementima koje su savršeno uklopili u ovaj izniman naslov.