Umro je John C. Dvorak, velikan tehnološkog novinarstva
Legendarni kolumnist, provokator i pionir podcasta, John C. Dvorak, preminuo je u 80. godini. Prisjećamo se karijere koja je desetljećima oblikovala ICT scenu, od PC Magazinea i hrvatskog Buga do kultnog showa No Agenda
Napustio nas je John C. Dvorak, arhetipski kolumnist tehnološke industrije, autor i medijska ličnost čija je karijera trajala gotovo pola stoljeća - preminuo je 20. srpnja 2026. godine u svom domu, u 80. godini života. Kako je objavljeno u newsletteru njegovog popularnog podcasta No Agenda, Dvorak je "otišao mirno, premda iznenada, uz suprugu Mimi, kritizirajući glumu i radnju serije NCIS". Bio je to kraj u njegovom stilu - oštar, duhovit i bez dlake na jeziku do samog kraja. Njegov odlazak označava svršetak jedne ere, no njegov utjecaj na generacije novinara, analitičara i entuzijasta ostat će neizbrisiv.
Počeci su mu bili vezani uz - podrume
Put Johna C. Dvoraka do statusa ikone tehnološkog novinarstva bio je sve samo ne tipičan. Rođen 1946. godine, karijeru je započeo kao pisac o vinima, a bio je i cijenjeni kolekcionar bordoških vina. Činilo se da je njegova sudbina vezana uz vinske podrume, a ne uz sterilne sobe s ranim računalima. No, sudbina je imala druge planove. Radeći za vladu tijekom sedamdesetih godina, susreo se s miniračunalom HP 3000 i odlučio naučiti programirati kako bi si "organizirao život". Taj ga je trenutak gurnuo u svijet koji će uskoro eksplodirati s pojavom prvih osobnih računala. Fasciniran novom tehnologijom, Dvorak je počeo distribuirati javno dostupan softver i pokrenuo newsletter koji je brzo stekao popularnost. Upravo je kvaliteta pisanja u tom newsletteru bila njegova ulaznica u svijet profesionalnog novinarstva, prvo kao slobodnjak, a zatim i kao urednik u InfoWorldu.
Iako mu je stric bio August Dvorak, izumitelj istoimene alternativne tipkovnice, Johnov ulazak u tehnologiju nije bio predodređen obiteljskim naslijeđem, već čistom znatiželjom i talentom da kompleksne teme objasni na svima razumljiv i intrigantan način.
Titan tiskanog doba
Tijekom osamdesetih i devedesetih, u zlatno doba tiskanih medija, Dvorak je postao sinonim za utjecajnu tehnološku kolumnu. Njegov rad u PC Magazineu, gdje je pisao od 1986. godine, postao je obavezno štivo za svakoga tko je želio razumjeti što se doista događa iza kulisa brzorastuće ICT industrije. Nije se libio kritizirati divove poput Microsofta ili IBM-a, predviđati propast proizvoda koji su se činili nepobjedivima i ismijavati marketinške floskule. Sam je priznao da je svjesno gradio reputaciju "zločestog i negativnog" lika jer mu je to omogućavalo da bude iskren i kritičan čak i prema ljudima koje je osobno poznavao. "To je jednostavno on, takav je", govorili bi, a on je tu slobodu koristio da kopa dublje.
Njegov se utjecaj proširio globalno; pisao je za The New York Times, Forbes, ali i za hrvatski časopis Bug, čime je ostavio trag i u našoj regiji. Dva puta smo ga i ugostili u Zagrebu...

Njegova etika bila je jedinstvena. Prezirao je ideju da novinari plaćaju putovanja na događaje koje organiziraju kompanije. "Zašto bih ja plaćao da slušam njihovu seansu ispiranja mozga? Oni bi trebali platiti meni", govorio je, zastupajući stav: "Budite iskreni, jer se ionako nikada nećete vratiti."
Vizionar novih medija
Jednako impresivna kao i njegova karijera u tisku bila je njegova sposobnost da prepozna dolazak novog vala. Dok su se mnogi njegovi kolege držali tonućeg broda tiskanih izdanja, Dvorak je već početkom 2000-ih vidio da budućnost leži u digitalnim medijima. "Vidio sam da svi dobivaju otkaze. Časopisi će se ugasiti i situacija izgleda mračno", rekao je u jednom opširnom intervjuu. Shvatio je da mora napraviti zaokret. Ta ga je spoznaja odvela u svijet podcastinga, medija koji je tada bio u povojima.
S Adamom Curryjem, bivšim MTV VJ-em, pokrenuo je "No Agenda", emisiju koja je postala fenomen. Dvaput tjedno, Dvorak i Curry dekonstruirali su medijske narative, analizirali utjecaj PR agencija i razotkrivali skrivene agende nevladinih organizacija. Emisija, financirana isključivo donacijama slušatelja, postala je svjetionik neovisnog novinarstva za stotine tisuća ljudi diljem svijeta. Dvorak je time dokazao da je moguće stvoriti uspješan i utjecajan medijski proizvod izvan tradicionalnih korporativnih struktura, oslanjajući se isključivo na povjerenje svoje publike.
Ostavština kritičkog duha
Iza fasade "džangrizavog geeka", kako se sam brendirao u podcastu CrankyGeeks, stajao je čovjek dubokih uvjerenja, oštrog intelekta i nepresušne znatiželje. Njegova mentorica, Gina Smith, opisala ga je kao čovjeka koji je bio "velikodušan do krajnjih granica i uvijek je nalazio vremena da pomogne, poduči i izazove me da budem bolja". Bio je kritičan prema smjeru u kojem se kretao svijet, a posebno internet, za koji je od 1997. tvrdio da ga "treba ugasiti i redizajnirati".
Smatrao je da je tehnološko novinarstvo degradiralo u puko recenziranje "naprava i gadgeta", izgubivši pritom sposobnost dubinske analize i kritičkog promišljanja. Nije bio samo kroničar tehnološke revolucije; bio je njen najglasniji kritičar, savjest i korektiv.
U svijetu koji sve više teži jednoumlju i nekritičkom prihvaćanju tehnoloških "inovacija", njegov glas će nam nedostajati više nego ikad.
U prvoj epizodi BugTV-a (koja je objavljena na DVD-u izdanom uz Bug - to je doba kada još nije postojao YouTube), na 15:26 se nalazi intervju s John C. Dvorakom, snimljen pri njegovom posjetu Zagrebu. Intervju je vodio Robert Gabelić, za HTV emisiju Planet Interent.