Oko Zemlje trenutačno kruži najmanje 11.700 aktivnih satelita, a većina ih se nalazi u LEO-u, području atmosfere do 2000 km iznad Zemlje. Od prvog lansiranja Starlinka 2019. broj satelita se upeterostručio, a sve upućuje na to da je ovo tek početak. Što je više satelita to je veća opasnost od njihovog sudara. Nova studija, postavljena na preprint poslužitelj arXiv, predlaže novi način mjerenja rizika od sudara: Collision Realization And Significant Harm (CRASH) Clock.

Rapidan pad vrijednosti

Modeliranjem distribucije svemirskih letjelica, CRASH Clock pokazuje koliko bi vremena trebalo da se dogodi prvi sudar, slično načinu na koji nam "Sat sudnjeg dana" pokazuje koliko smo daleko od hipotetskog globalnog armagedona (trenutno smo na 89 sekundi do 12).

Vrijednost CRASH sata do kraja 2025. iznosila je oko 2,8 dana, uz 30 % vjerojatnosti da bi se sudar mogao dogoditi unutar 24 sata, izračunali su istraživači. To je puno kraće od predviđene vrijednosti za 2018., procijenjene na dugih 128 dana. Brzina kojom se smanjuju ti vremenski okviri najviše zabrinjava istraživače koji bi pouzdaniju vrijednost CRASH Clocka trebali objaviti kasnije ove godine.

Strah od solarnih oluja

Satelitima u orbiti najveća opasnost prijeti od snažnih solarnih oluja koje mogu poremetiti satelitske sustave. Ako bi sateliti ostali izvan mreže dulje od vrijednosti CRASH Clocka, upozoravaju istraživači, moglo bi doći do višestrukih sudara.

Prije ili kasnije to bi nas moglo opasno približiti pragu Kesslerovog sindroma, teorijskog scenarija u kojem kaskadni sudari u LEO uzrokuju eksponencijalno povećanje svemirskog otpada do točke u kojoj tamo ništa ne bi moglo biti sigurno.