Novo globalno istraživanje koje je naručila zaklada 1001 Critical Days, a provela istraživačka skupina iADDICT s četiri sveučilišta u Ujedinjenoj Kraljevini, otkrilo je značajan jaz između službenih zdravstvenih smjernica i stvarnog ponašanja obitelji. Unatoč preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Američke akademije za pedijatriju koje nalažu izbjegavanje ekrana za djecu mlađu od dvije godine, podaci pokazuju da čak 70% djece u toj dobi redovito koristi digitalne uređaje. Posebno je istaknut podatak da svaka deseta beba redovito zaspe uz upaljen ekran, a pametni telefoni postali su dominantan uređaj, pretekavši televiziju.

Metaanaliza podataka

Istraživanje se sastojalo od sustavnog pregleda tisuća međunarodnih studija te ankete provedene među roditeljima i skrbnicima. Rezultati ukazuju na to da izloženost ekranima često započinje već u prvoj godini života, ponekad u ranoj dobi od šest mjeseci, a do 24. mjeseca korištenje postaje široko rasprostranjeno. Dok neka djeca provode više od dva sata dnevno pred ekranima, zabilježena je i manjina koja je izložena digitalnim uređajima do čak – osam sati na dan. Korištenje se dodatno pojačava tijekom vikenda i u kućnom okruženju, a zamjetan porast zabilježen je i tijekom pandemije.

Znanstvenici naglašavaju da se sve to događa unutar kritičnog razdoblja od prvih 1001 dana – razdoblja od trudnoće do druge godine života, koje je ključno za razvoj zdravog tijela i uma, kada dječji mozak stvara milijun novih veza svake sekunde. Opsežni pregled literature povezao je veću izloženost ekranima s nizom razvojnih i zdravstvenih rizika. Među njima se ističu poremećaji spavanja, kraće trajanje sna i kasniji odlazak na počinak, osobito kada se uređaji nalaze u spavaćim sobama. Također, uočeni su jezični zastoji, poteškoće u ponašanju, lošija kvaliteta prehrane uslijed hranjenja pred ekranom, kao i kasniji izazovi u sklapanju prijateljstava.

Uz navedeno, studije, uglavnom iz Kine, bilježe povezanost rane izloženosti ekranima s pojavom kratkovidnosti kod predškolske djece, pri čemu je prva godina života označena kao iznimno osjetljiva. Pojedina istraživanja također ukazuju na povezanost visoke izloženosti digitalnim uređajima s ponašanjima sličnima onima iz spektra autizma ili poteškoćama u socijalnoj komunikaciji. Znanstvenici napominju kako ovi podaci ne dokazuju izravnu uzročnost, već sugeriraju da je rizik povećan kada je korištenje ekrana usamljeničko i kada ono zamjenjuje izravnu interakciju, razgovor i zajedničku igru s roditeljima.

Razlozi u obitelji

Unatoč zabrinjavajućim pokazateljima, autori studije ističu da rješenje problema ne smije biti okrivljavanje roditelja. Ankete pokazuju da roditelji najčešće posežu za ekranima kako bi lakše upravljali svakodnevnim obvezama, kućanskim poslovima te kako bi se nosili s iscrpljenošću i nedostatkom podrške. Ekrani su tako postali duboko integrirani u rutine hranjenja i uspavljivanja. Jedan od ispitanika opisao je vrijeme koje njegovo dijete provodi pred ekranom kao "vještinu preživljavanja u kući", čime se naglašava pragmatična strana upotrebe tehnologije u stresnim uvjetima.

Kao učinkovit odgovor na ovaj javnozdravstveni izazov, istraživanje navodi programe edukacije usmjerene na roditelje koji se provode tijekom trudnoće ili ranog djetinjstva, a koji dokazano mogu smanjiti dječje vrijeme pred ekranom i poboljšati kvalitetu sna. Naime, istraživači su zaključili da 85% novih roditelja nije dobilo nikakve smjernice oko vremena provedenoga pred ekranima za djecu od svojih liječnika. Također, zajedničko praćenje medijskih sadržaja s roditeljima može ublažiti neke od negativnih učinaka i pridonijeti boljim jezičnim i socio-emocionalnim ishodima. Pokazalo se i da je, kao prvi korak, jednostavno uklanjanje ekrana prije spavanja izvediva i korisna praksa kod male djece.