Satelitske megakonstelacije ozbiljno ugrožavaju gornje slojeve atmosfere

Istraživanje otkriva da povratak tisuća satelita u atmosferu i njihovo izgaranje stvaraju specifično zagađenje čađom koje bi moglo djelovati kao neregulirani geoinženjering i utjecati na klimu

Sandro Vrbanus ponedjeljak, 25. svibnja 2026. u 09:15
📷 ESA-P. Carril
ESA-P. Carril

Znanstveni časopis Earth’s Future objavio je rezultate istraživanja koje je proveo znanstveni tim s geografskog odsjeka Sveučilišta u Londonu (UCL). Studija je detaljno analizirala onečišćenje zraka uzrokovano sve većim brojem lansiranja raketa, kao i izgaranjem odbačenih dijelova raketa i nefunkcionalnih satelita pri povratku na Zemlju. Znanstvenici su ustanovili da čađ, koja nastaje iz ovih svemirskih izvora, ostaje u gornjim slojevima atmosfere znatno dulje od zagađenja proizvedenog na tlu. Zbog sporije atmosferske cirkulacije, ta čađ ne biva isprana kišom te ima čak 540 puta veći učinak na promjenu klime od čađi emitirane blizu površine Zemlje.

Nenamjerni geoinženjering

Analizirajući podatke o lansiranjima i raspoređivanju satelita između 2020. i 2022. godine, stručnjaci su izradili projekcije emisija do kraja tekućeg desetljeća. Rezultati pokazuju da su takozvane megakonstelacije satelita u 2020. godini pridonijele s oko 35% ukupnom klimatskom utjecaju iz svemirskog sektora, dok će do 2029. godine taj udio narasti na 42%. Akumulacija zagađenja u gornjoj atmosferi smanjuje količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do površine Zemlje, stvarajući do 2029. godine učinak sličan predloženim tehnikama geoinženjeringa kojima se namjerno blokira sunčeva svjetlost s ciljem hlađenja planeta.

Znanstvenici stoga upozoravaju da svemirska industrija provodi neku vrstu nereguliranog geoinženjerskog eksperimenta s mogućim ozbiljnim i nenamjernim posljedicama za okoliš.

Rast satelitskih mreža

Glavni pokretač ovog eksponencijalnog rasta lansiranja i povrataka u atmosferu jesu satelitske megakonstelacije u niskoj orbiti Zemlje. Najpoznatija među njima je mreža Starlink tvrtke SpaceX, koja s gotovo 12.000 satelita u orbiti predstavlja uvjerljivo najveći sustav te vrste, iako konkurenti također raspoređuju stotine svojih satelita. Znanstvenici napominju da su ranije procjene o lansiranju dodatnih 65.000 satelita do kraja desetljeća već zastarjele i odveć konzervativne, jer već sada postoje zahtjevi za lansiranje daleko većeg broja novih satelita u narednim godinama.

Iako je era megakonstelacija ozbiljno započela tek 2020. godine, ove misije danas troše više od polovice ukupnog raketnog goriva u svijetu. Trend predvode SpaceX-ove rakete Falcon 9, koje koriste gorivo na bazi kerozina i tijekom lansiranja ispuštaju čestice čađi izravno u gornje slojeve atmosfere.

📷 ESA
ESA

Procjenjuje se da će do 2029. godine svemirska industrija godišnje ispuštati oko 870 tona čađi u atmosferu, što je usporedivo s ukupnom godišnjom emisijom svih putničkih automobila u Ujedinjenom Kraljevstvu (728 tona). Istraživači navode da su lansiranja raketa jedinstven izvor zagađenja jer ubrizgavaju štetne kemikalije izravno u posljednje relativno netaknuto okruženje na Zemlji. Premda je trenutačni utjecaj na klimu manji u usporedbi s drugim industrijskim izvorima, velika "učinkovitost" čađi u zagađenju zahtijeva brzu reakciju prije nego što nastane nepopravljiva šteta.

Utjecaj na ozon

Istraživački tim također je analizirao utjecaj megakonstelacija na ozonski omotač koji štiti planet od štetnog ultraljubičastog zračenja. Lansiranja mogu osloboditi kemikalije poput klora koje izravno razgrađuju ozon, dok i lansiranja i povratci satelita stvaraju sitne čestice koje služe kao reakcijske površine za ubrzavanje procesa osiromašenja ozona. Prema trenutačnim trendovima, utjecaj raketa na bazi kerozina na ozon i dalje je malen jer one ne proizvode klor.

Međutim, situacija bi se mogla promijeniti s novim megakonstelacijama koje su u fazi razvoja. Amazon razvija svoju mrežu Leo, dok Kina radi na konstelaciji Guowang, što bi u orbitu moglo dovesti još desetke tisuća novih satelita. Amazonovi sateliti bit će lansirani raketama tvrtke Blue Origin koje koriste tekući vodik ili tekući metan i ne ispuštaju klor, no dio Amazonovih ugovora sklopljen je s kompanijama čije rakete na kruto gorivo sadrže klor. Slično tome, točni planovi Kine ostaju nejasni, no oni su se do sada oslanjali na rakete na kruto gorivo koje ispuštaju klor, što unosi dodatnu nesigurnost u buduće procjene ekološkog utjecaja svemirske industrije.