Kazna od 942 milijuna dolara Meti je kap u moru, no presuda otvara opasnija vrata
Iznos je za Metu zanemariv, ali sudac je primijenio pravnu konstrukciju kojom su svojedobno srušene duhanska i opioidna industrija. Ako „javna smetnja" preživi žalbe, pojedinačni porazi mogli bi se pretvoriti u nagodbe teške milijarde
Sud u Novom Meksiku naložio je Meti da uplati dodatnih 567 milijuna dolara zbog propusta da javnost upozori na opasnosti koje njezine platforme predstavljaju za djecu. Zajedno s ranije dosuđenih 375 milijuna, ukupan iznos penje se na 942 milijuna dolara i postaje najveća kazna koju je kompanija dobila po pitanju zaštite maloljetnika. No taj je iznos ujedno i najmanje zanimljiv dio presude i za Metu zapravo i nije bitan problem.
Novac je zanemariv, ali...
Iznos kazne za Metu je kap u moru i kako se to uvijek objašnjava za slične kazne kao „trošak poslovanja". Meta je u drugom tromjesečju ostvarila 61 milijardu dolara prihoda, uz rast od 28 posto na godišnjoj razini. Ukupna kazna od 942 milijuna otprilike je onoliko je jednaka prihodu koji Meta ostvari za dan i pol. Kompanija će se, kao i uvijek, žaliti, uz standardnu formulaciju o predanom radu na sigurnosti korisnika i o navodima koji „iskrivljuju činjenice". Dakle, formulirati to kao kap u moru posve je točno i nije pretjerivanje.
Ono što presudu čini važnom nije iznos, nego pravna logika iza nje. Sudac je Metu proglasio „javnom smetnjom" (public nuisance), odnosno problemom po zdravlje i sigurnost koji je postao toliko raširen da šteti općoj javnosti. To nije tek pravna rječitost kojom se pišu sudske presude. Riječ je o istom pristupu koji je već korišten protiv duhanske industrije i proizvođača opioida, a smisao mu je da se šteta više ne dokazuje slučaj po slučaj, nego kao problem koji pogađa cijelu zajednicu. Upravo to vodi prema nagodbama mjerenima u milijardama, a ne prema kaznama koje se u korporativnom proračunu zaokružuju na nulu ili, kako se to obično formulira, na knjigovodstvenu grešku.
Platforma kao štetan i neispravan proizvod
Usporedba s tvornicom koja ispušta onečišćenje nije slučajna. Time se svjesno cilja na zagađenja okoliša, a cilj je zaobići Section 230, američku odredbu koja platforme dosad štiti od odgovornosti za sadržaj trećih strana odnosno svakoga koji nešto objavi na platformi. Platforma se ovdje ne tretira kao neutralni prijenosnik tuđih objava, nego kao štetan i neispravan proizvod.
Hoće li takva pravna ocjena izdržati na višim, saveznim sudovima, ostaje najveće pitanje cijelog procesa. Presuda jednog državnog suca, ovog u Novom Meksiku, to još ne rješava. Ali zajedno sa slučajem u Los Angelesu, gdje je utvrđeno da Meta može odgovarati za namjerno dizajniranje ovisničkih platformi, jasno je da Metu s više strana pokušavaju tretirati kao proizvođača, a ne kao puki servis za tuđe objave.
Nalozi koji diraju motor rasta
Presuda ne staje na kazni. Sud je Meti naložio i niz mjera koje se ne mjere u dolarima. Meta mora izmijeniti sam proizvod: profili maloljetnika ne smiju se preporučivati odraslima, odrasli im ne smiju slati poruke, uvodi se mjesečno ograničenje od 90 sati korištenja, ukidaju se brojači lajkova za mlađe od 18 godina te se obustavljaju noćne i školske push obavijesti.
Tu je najveći problem koja će zabrinuti menadžment Mete. Kaznu Meta plati i zaboravi, ali nalog koji dira u algoritme preporuke i sustav slanja poruka pogađa upravo ono što proizvodi tih 61 milijardu dolara. Ako te mjere prežive žalbu i uđu u buduće presude i nagodbe, udaraju točno tamo odakle dolazi sav taj prihod.
Ima li mjesta optimizmu?
Pravo je pitanje hoće li ova presuda ostati usamljena ili postati obrazac koji će se ponavljati. Zato treba pratiti tri stvari. Prvo, hoće li tumačenje o javnoj smetnji, odnosno šteti općoj javnosti, preživjeti žalbeni postupak. Drugo, kako će proći suđenje koje sljedeći tjedan počinje u Kaliforniji, gdje gotovo tri desetka američkih saveznih država kompaniju tuži zbog kršenja privatnosti djece. I treće, hoće li ga prihvatiti tisuće tužbi koje Meti tek predstoje.
Section 230, već je zaštitila platforme od sličnih pravnih pokušaja, a Metin proračun za žalbe praktički je neograničen. Cijela bi se stvar još uvijek mogla tiho svesti na medijske naslove s malo stvarnog učinka na korisnike. No i duhanska i opioidna industrija počele su upravo ovako, jednom nepovoljnom presudom koju su odbacile kao kap u moru, sve dok ista pravna logika nije prošla na višim sudovima i pretvorila pojedinačne poraze u nagodbe teške milijarde.