Musk je muljator - vaš idući auto neće biti električni

Je li spaljivanje ugljikovodika da bi se kao sporedni efekt tek manji dio energije pretvorio u mehaničko gibanje, a veći dio otišao „u dim“ odbojno? Jest, naravno, ali tehnologija je takva kakva jest

Drago Galić srijeda, 6. rujna 2017. u 00:00

Ugljikovodici su pravi šampioni skladištenja energije kojoj je lako pristupiti bez previše kompliciranih instalacija. Tako, primjerice, metan ima specifičnu gustoću energije od 15.416 Wh/kg, benzin oko 13.000 Wh/kg, a olovni akumulator samo 47 Wh/kg.

Ako se nadate boljemu od sada najnaprednije baterijske tehnologije, neke od verzija li-polimerskih akumulatora, one imaju energetske gustoće od 100 do 243 Wh/kh.

Sve ovo, naravno, na većinu nas nije imalo prevelikog utjecaja kada je prije devet godina na ceste izašao prvi Teslin električni automobil, Roadster. Željeli smo vjerovati da je to budućnost automobilske industrije – električni automobili od početka do kraja. Činilo se da sve to ima smisla i da tehnologija, ponajviše baterijska, treba uhvatiti priključak s vizijom Elona Muska, a ostalo će se sve posložiti kad ga drugi počnu pratiti.

Desetljeće kasnije, Tesla i dalje nema niti jednu godinu da je makar na običnoj, „pozitivnoj nuli“. Sve su završile s minusom, usprkos visokoj tržišnoj kapitalizaciji za koju čak sam Musk kaže da je totalno nerealna , a zadnja runda financiranja Tesle obavljena je izdavanjem junk dionica.

Pored svega toga, u devet godina konstantne besplatne reklame na TV-u, Internetu i novinama i statusu Muska kao tehnološkog mesije, Tesla je uspjela proizvesti ukupno oko 200.000 automobila, što je u odnosu na ostatak automobilske industrije, posebice američkih tvrtki, koje imaju veću mjesečnu prodaju samo na domaćem tržištu – smiješno malo.

Prije nekoliko godina izašla je i norveška studija ugljičnog otiska električnih vozila koja je pokazala da je njihov ukupni ekološki utjecaj daleko veći nego se u početku mislilo i da se električne automobile prije može promatrati kao izmještavače zagađenja iz gradova i s cesta, nego kao sredstva koja zagađenje uklanjaju. Naime, litijske baterije, laki i rijetki metali koji se u njima koriste, karbonski dijelovi – svi u procesu proizvodnje zahtijevaju veliki utrošak energije i nafte, a hoće li na koncu vrlo malu prednost od najviše svega 15-tak postotaka manjeg ugljičnog otiska imati električni automobil od benzinskog, najviše ovisi o tome da li se puni isključivo energijom iz „zelenih“ izvora.

Također, tehnologija je još uvijek takva da su električni auti vrlo skupi. Skupa je izrada samoga automobila, skupe su baterije. Dapače, toliko su skupe da sva ušteda na gorivu (struja je još uvijek jeftinija od benzina) ne može ni izdaleka u nekoliko desetljeća potencijalnog korištenja istog električnog automobila nadoknaditi razliku u cijeni.

Na jednoj od grupa korisnika Teslinog Modela S jedan vlasnik je zadovoljno zaključio da ga godišnje ovaj košta 17.900 dolara (pet godina otplata kredita), a da je na gorivu (sve u SAD-u) uštedio 300 dolara godišnje. Neki (mučki provokator, jamačno) mu na to odgovara da njega njegov obični benzinski automobil s potrošenim gorivom košta ukupno 7.000 dolara godišnje, pa samim neimanjem Modela S uštedi 10.900 dolara svake godine.

Pored skupoće i činjenice da litijske baterije u sve ovo vrijeme nisu postale kapacitetnije nekoliko redova veličina, koliko bi trebale da bi imale smisla za masovnu uporabu, činjenica je i da litija jednostavno nema ni izbliza dovoljno (barem u iskoristivim nalazištima) da bismo mogli svi prijeći na električne automobile s litijskim akumulatorima. U tom smislu daleko se vjerojatnijim čine električni automobili s gorivim ćelijama koje koriste vodik spremljen na 700 atmosfera, s tim da ostaje problem elektrolize, spremanja i transporta vodika koji je izuzetno hlapljiv i njegove male molekule s lakoćom napuštaju spremnike i kroz najmanje rupice.

A što s Teslom?

Najnoviji njihov električni automobil „za mase“ (je li zato toliko ružan?), Model 3 koji košta „samo 35.000 dolara“, zapravo ne košta toliko. Odbijte poticaje  i cijena s autopilotom i kapacitetnijom baterijom je zapravo 58.000 dolara, a čekat ćete ga, ako već davno niste uplatili predujam, koju godinicu dok ga nova Teslina tvornica ne proizvede.

Imamo li na umu da Tesla tek treba početi zarađivati, a istodobno i vraćati goleme kamate i s obzirom da se nova tvornica i dalje gradi i tek se treba uhodati – ideja o masovnom, dostupnom, jeftinom i općeprihvaćenom električnom automobilu kao zamijeni za klasične automobile nikad se nije činila daljom.

Usporedimo li tržište električnih automobila s ranim tržištem mobitela, jasno je da tehnologija nije ni izdaleka zrela. Da jest, SVI bi proizvodili električne automobile i stalno bi se otvarale nove tvornice električnih automobila, a trenutno ne samo da se to ne događa, nego etablirani igrači automobilske industrije ni ne pomišljaju značajnije ulagati u električne modele, već tek sporadično, iako ih političari uvjeravaju da je to prava stvar.

Ukratko, ne očekujte da će vaš idući automobil biti električni.