Riječ guglati već je dvadesetak godina toliko samorazumljiva da zvuči tako kao da je oduvijek tu, poput izraza pisati ili voziti. Danas, kad se pojavio sustav kojem se pitanje postavlja rečenicom, zvanom prompt, i koji odgovara odlomkom, a ne s deset plavih linkova i srećom ruskog ruleta da se odabere onaj koji će nas dovesti do cilja, razmišljam koji je sljedeći glagol na redu. A tko želi pogoditi koja riječ dolazi, mora prvo pogledati one koje su nadživjele ono iz čega su nastale.

Svaki glagol ili termin koji se iznjedri iz naziva kompanije ili njezine djelatnosti ujedno je  vrhunac koji tvrtka može doseći, i šanse su velike da nadživi ne samo nju nego i sjećanje na proizvod. Navodimo primjer aspirina (koji je Beyer izgubio kao zaštićeni znak) i eskalatora (marke firme Otis);  također i  polaroida (doživio dva bankrota) te Kodak momenta koji izgovaraju ljudi koji nikad nisu držali kameru s filmom u ruci.

Hrvatski jezik ima svoje fosile

Digitron je bio pogon u Bujama, a postao je hrvatska riječ za kalkulator. Kalodont je bila marka paste za zube koja je imenom obuhvatila sve ostale paste. Žilet je Gillette, selotejp je Sellotape, starke su Converse, i svaki od tih naziva odvojio se od vlasnika i nastavio živjeti, ravnodušan prema tome jesu li  proizvod ili tvrtka još živi.

Miris tehnološkog naftalina

Za one koji prate tehnologiju zanimljivije su riječi koje su bile potpuno tehničke naravi i sad polako izlaze iz upotrebe zajedno s napravama. Faksirati je nekad značilo ozbiljnu radnju u uredu, danas je gotovo sprdnja. Presnimiti kazetu bila je vještina cijele generacije, mjerila se duljina trake i stiskao stop u pravome trenutku, a “ispržiti” CD bio je čin koji je zamijenio presnimavanje. Ripati pjesme s diska pripadalo je istom razdoblju, kao i spojiti se na mrežu preko modema koji je bolno tulio dok je uspostavljao vezu. Surfati još uvijek zvuči adekvatno, esemesati polako prati sudbinu SMS-a koji je potisnut WhatsAppom, a četati ima nostalgiju IRC-a. Pojedine od tih riječi kao da nose miris tehnološkog naftalina. Nijedna od tih riječi nije nestala, ali su sve  dobile godine, i tko ih koristi odaje dob preciznije od osobne iskaznice.

Groblje koje se održava

Najtrajniji su, paradoksalno, oni izrazi koji su odavno prestali imati veze sa stvarnošću. Svaki e-mail ima polje Cc, carbon copy, indigo-kopiju iz doba pisaćih strojeva. (Zna li mlada generacija što je to indigo papir?) Ikona za spremanje datoteke na mnogim je aplikacijama i dalje disketa, predmet koji čitava generacija prepoznaje kao ono što znači, a ne kao stvar i otprilike je stekla status  hijeroglifa. Ostali su fosili istog reda, na primjer, telefonska slušalica, spajalica za privitak, kolut filmske vrpce ili klapna za video, budilica s dva zvona za alarm, povećalo za pretragu, zupčanik za postavke, kanta za smeće za brisanje i fascikl za datoteke. Sučelje je suvremenog uređaja groblje i to  ne samo riječi, već  i simbola, ali koje se uredno održava.

Sljedeći glagol na redu

Iz ovog lamentiranja o riječima, simbolima - živim i polumrtvim, može se ići dalje i pretpostaviti što će se dogoditi s vokabularom koji tek nastaje. LLM-ati još nije postao glagol, a možda i neće, jer jezik ne bira kratice, nego ono što se može lako izgovoriti, pa elelem jezikom ne kliz glatko poput guglati i fotošopirati koji prolaze bez napora. Promptati ima veće izglede za opstanak i primjenu, jer opisuje konkretnu radnju i lijepo se spreže, a moguće je da na kraju pobijedi i naziv neke platforme, kao na primjer ChatGPT-jati ili perpleksijati (vjerojatno neće), a možda i neka nova platforma koja trenutačno  nije na vidiku. U istome rangu, fotošopirati već sad polako ustupa mjesto neodređenom AI-generirati, pri čemu se radnja prvi put imenuje po tehnologiji, a ne po proizvodu, što obično znači da tržište još nije odlučilo koja će marka pojesti sve ostale.