Znanstveni istraživački timovi posljednjih su godina objavili nekoliko studija u kojima su zdravi stariji ispitanici prolazili protokol hiperbarične oksigenacije (HBOT). Riječ je o postupku u kojem se osoba smješta u komoru u kojoj udiše stopostotni kisik pod tlakom višim od atmosferskog, najčešće između 1,5 i 2,5 bara, u seansama koje traju od sat do dva.

Pomlađivanje stanica ili statistička zabluda?

Nakon serije od nekoliko desetaka hiperbatričnih tretmana zabilježene su promjene na razini staničnih biomarkera starenja: telomere na krajevima kromosoma bile su produljene, a udio starenjem iscrpljenih (senescentnih) T-limfocita bio je značajno smanjen. 

Kod nekih ispitanika zabilježeni su i dodatni pokazatelji povećane aktivnosti gena povezanih s popravcima DNK, te porast broja cirkulirajućih matičnih stanica, što sugerira da je riječ o široj biološkoj reakciji, a ne samo o promjenama na telomerama. Istraživači su istaknuli kako je učinak bio uočen nakon otprilike 60 seansi tijekom dva do tri mjeseca, a da se dio promjena održao i nekoliko tjedana nakon završetka tretmana. 

Telomere su zaštitne „kapice“ na krajevima kromosoma koje se skraćuju sa svakom diobom stanice, pa se često smatraju "biološkim satom", pokazateljem preostalog trajanja staničnog života. Senescentne (ostarjele) stanice su one koje su prešle svoj kapacitet dioba, ali su ostale u organizmu u stanju „biološke umirovljenosti“, no i dalje luče tvari koje mogu poticati upalu i oštećivati okolno tkivo. Promjene u ova dva pokazatelja, kao i povećana aktivacija DNK-reparacijskih procesa i mladih matičnih stanica privukle su veliku pažnju u znanstvenim krugovima. 

Ipak, valja podsjetiti da su to tek biomarkeri, a ne potpun dokaz stvarnog pomlađivanja tkiva ili produljenja životnog vijeka. Stoga se u zaključcima  istraživanja posebno naglašava da ovakvi rezultati ne znače automatski i pomlađivanje cijelog organizma, već ukazuju na moguće mehanizme koji bi u duljim i obimnijim istraživanjima mogli biti povezani sa zdravljem i dugovječnošću.

Paradoks kisika

Tko je pozornije pratio na nastavi kemije, sjetit će se jednog od temeljnih pravila da kisik izaziva oksidaciju, a biološka oksidacija u živim tkivima se povezuje s procesima starenja. Stoga – na prvi pogled – ideja da hiperbarično visoke, tlakom potpomognute doze kisika mogu usporiti starenje može zvučati proturječna. Poznato je da reaktivne kisikove vrste (reactive oxygen species, ROS), nusproizvodi normalnog staničnog metabolizma, oštećuju DNK, proteine i membrane te stvaranjem slobodnih radikala ubrzavaju stanično starenje. Zato se već desetljećima govori o antioksidansima kao spojevima koji nas štite od opasnih slobodnih radikala.

Kako onda hiperbarična oksigenacija postiže suprotan efekt - pomlađivanje umjesto starenja? Ključ je u intermitentnoj hiperoksiji – kratkotrajnim izlaganjima visokim koncentracijama kisika, razdvojenima razdobljima normalnog staničnog disanja. Takvi ciklusi stvaraju nešto što istraživači nazivaju „hiperoksično-hipoksični paradoks“.

Iako stanice imaju na raspolaganju obilje kisika, nagli prekidi u opskrbi aktiviraju iste signalne putove kao i kod manjka kisika – primjerice stabilizaciju proteina HIF-1α, koji potiče aktivnost gena uključenih u angiogenezu (stvaranje novih krvnih žila), rast mitohondrija ('energetskih postrojenja' u stanicama) i mehanizme popravka DNK.

Drugim riječima, kratki „šokovi“ kisikom djeluju poput treninga stresa za stanice, izazivajući adaptivne mehanizme koji dugoročno mogu biti korisni. To podsjeća na princip hormeze: mala, dozirana količina stresa jača sustav, dok dugotrajna i nekontrolirana izloženost uništava.

U čemu se HBOT dokazala?

U medicini, hiperbarična oksigenacija nije novost: već desetljećima se koristi u vrlo precizno definiranim indikacijama: liječenju dekompresijske bolesti kod ronilaca, plinske embolije, trovanja ugljikovim monoksidom, nekrotizirajućih infekcija, kroničnih rana (poput dijabetičkog stopala) ili oštećenja nakon zračenja. U tim slučajevima, dodatni kisik pomaže opskrbiti tkiva kojima nedostaje, potiče stvaranje novih krvnih žila, ubrzava zarastanje i smanjuje infekciju.

U sportskoj medicini HBOT se koristi kao pomoćna metoda oporavka. Nekoliko meta-analiza pokazuje da može smanjiti bolnost i ubrzati cijeljenje kod mišićnih ozljeda izazvanih naporom, iako rezultati nisu konzistentni, a učinci ovise o protokolu. Sportaši ga povremeno koriste i za oporavak od ozljeda, ali to nije standardizirana praksa.

HBOT se povremeno koristi i za liječenje kronične anemije, teških opekotina, intrakranijalnih apscesa (gnojnih upala unutar lubanje), nagle gluhoće i nekih oblika kožnih presađivanja, iako se u tim slučajevima primjena razlikuje ovisno o smjernicama i dostupnim dokazima. Eksperimentalno se ispituje u neurodegenerativnim bolestima, traumatskim ozljedama mozga, pa čak i u psihijatrijskim poremećajima, no za te indikacije dokazi još nisu dostatni.

Obećanja, ograničenja i rizici

Nije samo hiperbarična medicina „stara, poznata stvar“: i ideja da se starenje može „prevariti“ na razini stanica već dugo zaokuplja znanstvenike. Kako je rečeno, telomere i senescentne stanice ključni su pojmovi u toj priči. Produljenje telomera, barem naizgled, vraća stanicu unatrag na satovima života, dok uklanjanje ili smanjenje senescentnih stanica ublažava njihovu štetnu sekrecijsku aktivnost. U tom smislu, rezultati novijih studija zvuče vrlo obećavajuće.

Međutim, valja podsjetiti da je riječ o relativno malim studijama s ograničenim brojem ispitanika, kratkotrajnim praćenjem i bez dokaza da se promjene biomarkera prenose na klinički mjerljive ishode – primjerice smanjenje učestalosti bolesti vezanih uz starost ili produženje očekivanog životnog vijeka.

Osim toga, HBOT je medicinski postupak koji se provodi pod stručnim nadzorom. Nuspojave tijekom seansi mogu biti prilično neugodne, pa i opasne: barotraumatska oštećenja uha i sinusa, konvulzije zbog toksičnosti kisika, klaustrofobija i hipoglikemija u osoba s dijabetesom. Američka FDA i druge regulatorne agencije redovito upozoravaju na nepouzdanost i rizik korištenja usluga komercijalnih wellness & health centara koji nude HBOT kao univerzalni lijek za sve – od autizma do karcinoma – bez znanstvenih dokaza.

Poseban problem predstavljaju „kućne“ wellness komore koje nude razne tvrtke, često bez odgovarajuće regulative. Njihova sigurnost i učinkovitost nisu potvrđene, a korištenje izvan medicinskog okvira nosi dodatne rizike.

Skeptičniji pogled na zanimljivu ideju

Iako su rezultati novijih pokusa s korištenjem HBOT intrigantni i obećavajući, stručna zajednica iskazuje racionalni oprez. Klinički dokazi zasad se svode na promjene biomarkera u malim studijama i nema dugoročnih istraživanja koja bi pokazala smanjuje li HBOT stvarno rizik od kardiovaskularnih bolesti, karcinoma ili neurodegeneracije. Bez takvih podataka teško je govoriti o „reverziji starenja“ u pravom smislu riječi.

Telomere, premda popularne u medijima, nisu jednostavan sat biološke dobi. Njihova duljina varira među različitim tkivima, a nije uvijek u korelaciji s kliničkim ishodima. U nekim kontekstima, primjerice u stanicama raka, produljene telomere mogu čak olakšati nekontroliranu diobu.

Hiperbarična oksigenacija se zasigurno ne može smatrati eliksirom mladosti, ali u određenim medicinskim indikacijama jest ozbiljan i provjeren postupak s dokazanim pozitivnim učincima. Istraživanja na području starenja pokazuju zanimljive rezultate, osobito u pogledu telomera i senescentnih stanica, ali zasad je riječ tek o obećavajućim signalima.

Paradoks kisika – da nešto što ubrzava starenje može ga istovremeno usporavati – podsjetnik je da biologija rijetko slijedi jednostavne crno-bijele obrasce. Kao i uvijek, razliku čine doza, vrijeme i kontekst. HBOT možda doista nudi novi alat u borbi protiv posljedica starenja, ali tek će dugoročne i opsežne kliničke studije pokazati može li to postati općeprihvaćena medicinska praksa.

Za sada, hiperbarične komore ostaju mjesto u kojemu se spajaju fizika plinova, biologija starenja i ljudska nada da ćemo barem malo uspjeti usporiti neminovan protok vremena.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}