Selfie - za savršenu sliku o sebi

Psiholozi i estetski kirurzi ukazuju na sve prisutniju pojavu patološkog percipiranja vlastitog izgleda, softverski poboljšanog fotoeditiranjem za potrebe socijalnih mreža

Igor Berecki subota, 11. kolovoza 2018. u 07:00

Unaprjeđivanje face-recognition tehnologije i filtera za estetsko editiranje selfie-fotografija u aplikacijama poput Snapchata i Facetunea, podiže razinu fizičkog izgleda do granica kakve je prije bilo moguće vidjeti samo u časopisima koji objavljuju do savršenstva editirane fotografije popularnih "faca", celebrityja ili anonimnih ali vrhunski fotošopiranih lica u reklamama za kozmetiku lica i kose.

Tako besprijekorno ispeglane selfie-fotografije korisnica i korisnika socijalnih mreža sve više postaju nepisana norma, a pod sociološkim pritiskom da se i u virtualnom okruženju mora izgledati poput neke starlete ili posvuduše na crvenom tepihu,  percepcija ljepote se globalno mijenja, što može uzeti ozbiljan danak osobnom doživljaju sebe i samopoštovanju, te može potaknuti ozbiljan psihološki poremećaj samopercepcije, tvrde istraživači Boston Medical Centra u članku u časopisu JAMA Facial Plastic Surgery.

Otklanjanje nesavršenosti selfiejem

Dizmorfični poremećaj tijela (body dysmorphic disorder, BDD) je psihološki poremećaj koji se očituje u prekomjernoj preokupaciji vlastitim tjelesnim izgledom. Redovito ga se opaža među osobama koje se uporno podvrgavaju opsežnim, ponekad i po zdravlje opasnim kozmetičkim tretmanima i/ili kirurškim zahvatima kako bi prikrile ili otklonile tjelesne nesavršenosti koje nerijetko samo oni sâmi na sebi vide. BDD se opaža u oko 2 % stanovništva, a psihijatri ga klasificiraju u OCD, opsesivno-kompulzivni spektar poremećaja.

Uljepšavanje ljepote: beskonačna spirala nepovjerenja u vlastiti izgled
Uljepšavanje ljepote: beskonačna spirala nepovjerenja u vlastiti izgled

Sveprisutna dostupnost jednostavnih besplatnih programa za uljepšavanje i morfiranje facijalnih karakteristika rezultira sve većim brojem softverski generiranih savršenih lica na društvenim mrežama. Novija psihologijska istraživanja pokazuju da su „žrtve“ najčešće djevojke u tinejdžerskoj dobi. One koriste fotoaplikacije za ekstremno manipuliranje svojim selfie-fotografijama pod pritiskom social-networking bullyinga, nezadovoljne vlastitim izgledom, tražeći kroz društvene medije potvrdu vlastite valjanosti.

Snapchat-dizmorfija

Istraživanja su pokazala da preko polovice (točnije, oko 55%) djevojaka koje opsesivno poboljšavaju svoj izgled selfie-aplikacijama kasnije imaju tendenciju postati posjetiteljice ambulanti plastičnih kirurga. Taj psihološki poremećaj u kojem pacijenti žele estetsko-kirurškim zahvatima izmijeniti svoj izgled kako bi što više nalikovali foto-filtriranoj verziji sebe samih, dobio je u medicinskim krugovima naziv snapchat-dizmorfija.

"Estetski filtrirane selfie-fotografije mogu kod labilnijih osoba dovesti do gubitka realnog pogleda na same sebe i postavljanja nedosežnog cilja - savršenog izgleda i pred samim sobom i pred svima drugima. To može biti osobito štetno za tinejdžere i osobe s BDD-om. Kako bi bolje liječili i savjetovali pacijente, za terapeute je važno shvatiti da suvremeni društveni mediji mogu imati ekstremno snažan utjecaj na pacijentovu vlastitu sliku o sebi", rekao je jedan od autora istraživanja iz Ethnic Skin Center na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu.

Od filtera do skalpela

Patološka potreba za postizanjem ljepšega "Ja" nerijetko rezultira katastrofalnim rezultatima estetskih zahvata
Patološka potreba za postizanjem ljepšega "Ja" nerijetko rezultira katastrofalnim rezultatima estetskih zahvata

Prema psiholozima, kod takvih osoba kirurgija nije rješenje, jer se njome neće poboljšati već se nasuprot očekivanome, unatoč željenoj promjeni izgleda, može pogoršati psihički BDD-poremećaj. One ni poslije zahvata nisu zadovoljne svojim izgledom (kojega mogu poboljšavati novim i novim selfiejima u foto-aplikacijama i opet si ne izgledati dovoljno dobro), nego si postavljaju nove, još jače izmijenjene standarde fotošopirane ljepote, tražeći nove i nove kirurške zahvate.

Umjesto podvrgavanja zahvatima estetske kirurgije, psiholozi i psihijatri, pa i sâmi estetski kirurzi kod takvih pacijenata preporučuju psihološke intervencije iz područja kognitivne bihevioralne terapije, uz razvijanje auto-empatije i podizanja samopouzdanja kroz poboljšavanje slike o samome sebi.

 

Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.