Zamislite da stojite na izložbi automobila, okruženi bukom motora i entuzijastima. Pokušavate identificirati rijetki Ferrari, no umjesto da vadite mobitel, samo pogledate u njegovom smjeru i upitate naočale: "Koji je ovo model automobila?". Nekoliko trenutaka kasnije, glas u vašem uhu, koji čujete samo vi, samouvjereno odgovara: "To je Chevrolet Corvette." Ovo komično, ali i frustrirajuće iskustvo, sažima bit korištenja novih Meta Ray-Ban Display naočala, kako ga opisuje detaljna recenzija portala The Verge.

Prema recenzentima, riječ je o uređaju koji u trenucima djeluje kao čista magija iz znanstveno-fantastičnih filmova, no već nakon pet minuta korištenja počinju se pojavljivati nedostaci koji podsjećaju da je ovo ipak uređaj prve generacije. I da ga proizvodi Meta.

Trenuci čarolije i otrežnjenja

Ako očekujete naočale Tonyja Starka, morat ćete još pričekati. Metine nove pametne naočale imaju sićušan zaslon u desnoj leći koji služi za osnovne zadatke poput pregledavanja karte ili čitanja tekstualnih poruka. Nećete vidjeti napredne AR projekcije; iskustvo je više nalik tome da ste ekran pametnog sata postavili ispred svog oka.

Upravljanje se odvija pomoću narukvice Neural Band, koja prepoznaje geste poput štipanja prstiju ili pomicanja palca. Iako je potrebno malo vremena za navikavanje, recenzenti navode da je upravljanje gestama iznenađujuće intuitivno i fluidno.

Naočale nude niz novih funkcija za koje biste inače morali koristiti telefon: odgovaranje na poruke, gledanje Instagram Reelsa, kadriranje fotografija i videa, prevođenje razgovora u stvarnom vremenu ili dobivanje uputa za hodanje. Jedna od najimpresivnijih značajki su titlovi uživo, koji ispisuju transkript razgovora. U tišem okruženju ili tijekom jedan-na-jedan razgovora u bučnom restoranu, recenzenti navode da ovo funkcionira iznenađujuće dobro i izaziva "wow" efekt kod sugovornika, posebno onih koji razmišljaju o primjeni za osobe s oštećenjem sluha.

Ipak, čarolija brzo nestaje. Recenzenti ističu da, kako bi titlovi radili, korisnik mora izravno gledati u osobu koja govori, što je nezgrapno tijekom šetnje. AI se također muči s nerazgovijetnim govorom ili slengom. Slično tome, navigacija se pokazala korisnom, ali unos odredišta je, prema njihovom iskustvu, kompliciran. Iako je prikazivanje karte u vidnom polju sjajna ideja, izvedba još uvijek ima prostora za napredak.

Hardverska i softverska ograničenja

Kada se slegnu prvi dojmovi, postaje jasno da se radi o uređaju koji ima jasne nedostatke. Recenzenti The Vergea ističu da je zaslon, iako tehnološki impresivan, malen, pomalo zamućen i vidljiv samo u desnoj leći. Na jakom suncu postaje gotovo neupotrebljiv. Njegov položaj u perifernom vidu može uzrokovati naprezanje očiju nakon duljeg korištenja.

S masom od 69 grama, naočale su preteške za cjelodnevno nošenje i mogu uzrokovati nelagodu na nosu i iza ušiju. Baterija se također pokazala problematičnom – testiranje je pokazalo da će uz minimalno korištenje izdržati radni dan, no intenzivnija upotreba (fotografiranje, navigacija, titlovi) ispraznit će je za svega 3.5 do 4 sata.

Softver je trenutno najveće ograničenje. Nema trgovine aplikacijama, a integracije su svedene na Metine servise – WhatsApp, Messenger i Instagram. Ako prijatelji korisnika ne koriste te platforme, funkcionalnost je drastično smanjena. Ne postoji web preglednik, što znači da se ne može otvoriti link koji netko pošalje. Umjesto da smanjuju ovisnost o telefonu, naočale korisnika često prisiljavaju da ga ipak izvadi kako bi dovršio neku radnju.

Društvene implikacije i pitanje privatnosti

Prema recenziji, najveći problem s ovim naočalama nije tehnologija, već kulturološke i etičke implikacije. Mogućnost diskretnog snimanja, čitanja poruka ili gledanja videa dok se pretvarate da ste prisutni u razgovoru otvara vrata neugodnim i potencijalno opasnim situacijama.

Već su zabilježeni slučajevi u kojima su naočale korištene za snimanje studentica bez njihovog znanja ili su ih nosili granični policajci tijekom racija. Recenzenti The Vergea smatraju da se Metin odgovor na ove probleme svodi na smjernice o pristojnom ponašanju i lako zanemarivo LED svjetlo koje signalizira snimanje, te zaključuju da to jednostavno nije dovoljno.

Kako navode, jedno je iskustvo nositi naočale, no potpuno je drugačije gledati nekoga tko ih nosi. Stječe se dojam da se gleda u osobu koja gleda kroz vas. Očni kontakt je rijedak i nikada se ne može biti siguran je li ta osoba u potpunosti prisutna ili je mentalno odsutna, uronjena u svoj digitalni svijet.

Zaključak: Budućnost je stigla, ali nismo spremni

Ray-Ban Meta Display naočale su fascinantan komad tehnologije. One su jasan pokazatelj smjera u kojem se kreću nosivi uređaji i daju nam prvi stvarni uvid u budućnost u kojoj će digitalni i fizički svijet biti isprepleteni. No, ta budućnost je istovremeno uzbudljiva i distopijska. Zaključak recenzije je da ovaj uređaj prve generacije ima previše kompromisa i spornih pitanja da bi dobio preporuku za prosječnog korisnika.