Whoop ti ujutro kaže da si u deficitu sna i da ti je "recovery score" 34 od 100. Oura procjenjuje da tvoje tijelo još uvijek procesira stres od jučerašnjeg treninga. Apple Watch registrira nepravilnost u otkucajima srca i predlaže da posjetiš liječnika. Nitko od njih nije medicinski uređaj. Nitko od njih nije ni obična fitness oprema. Što su onda točno?

Mark Gurman u redovnoj rubrici Bloomberg Power On piše o Apple Watchu i njegovim problemima, ali između redaka opisuje nešto puno zanimljivije: cijelu kategoriju nosive elektronike koja je izgradila višemilijardne biznise na ideji da bude dijagnostički uređaj. Tu kategoriju, negdje između pomoćnog medicinskog alata i fitness opreme, zakonski nitko nije precizno definirao. Apple Watch generirao je procijenjenih sto milijardi dolara prihoda u jedanaest godina. Whoop i Oura izgradile su profite oko prstenja i narukvica bez ekrana. Svi oni mjere, analiziraju i zaključuju. Trebamo li im vjerovati? Na temelju čega? I kome su odgovorni ako pogriješe?

Neodređen odgovor koji industrija nudi

Whoop i Oura prodaju "uvide" i "coaching", terminologiju dovoljno maglovitu da izbjegne pažnju zakonodavaca, ali dovoljno uvjerljivu da opravda mjesečnu pretplatu. Apple je oprezniji: detektira apneju i hipertenziju, upozori korisnika, a zatim ga uputi liječniku. Gurman to opisuje kao nedostatak, i u komercijalnom smislu jest, ali je u isto vrijeme jedini pošteni odgovor na pitanje što jedan potrošački uređaj smije tvrditi o nečijem zdravlju. Uređaj koji zna dovoljno da te uplaši, ali ne i dovoljno da ti pomogne, nije medicinski alat. On je čekaonica bez doktora.

Magloviti status dobro ide na tržištu

egulatorna siva zona nije bug, ona je feature, kako bi se reklo. Dok god nitko precizno ne definira granicu između gadgeta i medicinskog aparata, proizvođači sami zamišljaju tu granicu. Manji igrači, koji nemaju što izgubiti pred američkim FDA-om ili europskim regulatorima, mogu si priuštiti agresivnije tvrdnje i brže nadogradnje. Apple, koji već desetljeće gradi odnos s regulatorima i koji zbog veličine može nadrljati, igra konzervativnije. I upravo ta konzervativnost ga čini manje uzbudljivim od konkurenata koji imaju slobodu obećavati više nego što mogu dokazati.

Kategorija još nije definirana

Gurman bilježi i drugi problem: softver. Health app, kaže, izgleda kao pregled kartona u čekaonici, dok Oura i Whoop nude nešto što se barem doima kao personalizirani uvid. To nije slučajnost. Tvrtke koje prodaju pretplatu za coaching imaju poslovni model koji ih tjera da budu korisni svaki dan, da te angažiraju, da ti nešto kažu. Apple prodaje hardver, a Health app je besplatan dodatak uz njega. Poticaj za kvalitetu softvera je drugačiji, i to se vidi.

Zdravstveni alat ili skupa iluzija?

Ono što Gurman zapravo opisuje nije kriza Apple Watcha. To je slika cijele kategorije u trenutku kad još nije definirana. Nosivi uređaji obećavaju medicinu, isporučuju statistiku i naplaćuju pretplatu na razliku. Pitanje nije hoće li Apple Watch preživjeti konkurenciju Oure ili Whoop narukvice. Pitanje je hoće li itko od njih jednog dana morati odgovoriti na jednostavno pitanje koje korisnici još nisu poceli postavljati: nosimo li kupili zdravstveni alat ili skupu iluziju kontrole nad vlastitim tijelom?