Neovisno o tome jeste li proteklih godina tražili posao ili se upisivali na fakultet, kod nas se uvijek može čuti ona teza – tko završi neki tehnički faks, posao će pronaći bez problema. No, 2026. godina donosi nešto različitu sliku. IT sektor više nije u euforičnoj fazi rasta iz pandemijskih godina, umjetna inteligencija promijenila je način rada i to ponajviše osjete „novopečeni“ IT-jevci, a poslodavci su zbog toga svega oprezniji nego prije.  

Prema podacima koje je ustupio Alma Career Croatia (MojPosao), vidljivo je da je tržište rada od 2020. do danas prolazilo kroz snažna kolebanja. Nakon razdoblja „prezapošljavanja“, uslijedila je faza optimizacije troškova i pada potražnje, osobito za juniorskim IT pozicijama. U prvih šest mjeseci 2025. godine, IT sektor bilježi pad broja oglasa od 12 posto, isto kao i, primjerice, prodaja. S druge strane, rast potražnje bilježe obrazovanje i znanost (33 posto), bankarstvo (31 posto), zdravstvo i socijalna skrb (13 posto), elektrotehnika (7 posto), sigurnost i zaštita (6 posto), farmacija i biotehnologija (6 posto), kao i graditeljstvo, geodezija i geologija (4 posto).

Takvi pomaci pokazuju da se dinamika zapošljavanja promijenila, ali ne nužno i ukupna potreba za tehničkim kadrom, što potvrđuju i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Naime, HZZ preporučuje povećanje broja upisanih studenata na studije elektrotehnike, strojarstva i računarstva, a pogled na evidenciju nezaposlenih na dan 31. prosinca 2025. dodatno pojašnjava zašto je to tako.

Što kaže evidencija nezaposlenih?

U nizu specijaliziranih inženjerskih zanimanja broj nezaposlenih iznimno je nizak, a u nekim slučajevima i nula. Na primjer, u evidenciji nema ni jednog inženjera automatizacije i robotike, kao ni istraživača u području elektrotehnike, elektronike, telekomunikacija i automatike. Kod inženjera elektrostrojarstva evidentirana je jedna osoba, s prosječnim trajanjem nezaposlenosti od samo mjesec dana, dok je kod projektanata konstruktora u području elektrotehnike također riječ o jednoj osobi, uz prosjek od 1,2 mjeseca.

Na burzi se ne zadržavaju dugo ni oni računalnih struka. Inženjeri računarstva tako su u prosjeku nezaposleni 2,9 mjeseci, programeri 3,1 mjesec, programeri računalnih aplikacija 3,7 mjeseci, a sistem administratori 2,2 mjeseca. Čak i kod zanimanja s većim apsolutnim brojem nezaposlenih, poput inženjera elektrotehnike (117 osoba) ili strojarskih tehničara (304 osobe), prosječno trajanje nezaposlenosti kreće se oko tri do četiri mjeseca.

Kada se i to uzme u obzir, može se reći da pad broja oglasa u dijelu IT sektora ne prati i dugotrajna nezaposlenost tehničkih profila. Podaci HZZ-a pokazuju da se većina inženjerskih i računalnih zanimanja na burzi ne zadržava dugo, što znači da, unatoč hlađenju tržišta i opreznijem zapošljavanju, tehničke kompetencije i dalje imaju solidnu razinu zapošljivosti.

Izvor: HZZ, evidencija nezaposlenih, 31. prosinca 2025.

Praksa je u svaku ruku poželjna

No, oni koji su se zapošljavali proteklih godina u IT sektoru, znaju da poslodavci sve češće traže barem osnovno praktično iskustvo, stečeno kroz praksu, studentski rad ili neke konkretnije projekte. Kako nam je u razgovoru istaknuo Tomislav Jagušt, prodekan za studente na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu (FER), studenti koji su tijekom studija prošli stručnu praksu i radili na stvarnim inženjerskim zadacima, lakše ulaze na tržište rada i brže se prilagođavaju novom radnom okruženju.

„Praksa studentima pruža iskustvo - stvarno radno okruženje i stvarne inženjerske izazove s kojima se tijekom redovne nastave rijetko mogu susresti. Ona ne zamjenjuje fakultet, nego ga nadopunjuje: studij daje temeljno znanje, a praksa dodaje iskustvo i uči kako se to znanje primjenjuje u rješavanju problema iz stvarnog života. Upravo je ta sinergija teorije i prakse presudna u pripremi studenata za buduću karijeru“, ističe Jagušt.

Dodaje i da cilj prakse nije produktivnost, nego učenje. Zato je ključna i uloga mentora u tvrtki u kojoj se obavlja praksa, koji studenta uvodi u struku, savjetuje ga i pomaže mu razumjeti profesionalni kontekst. Takav pristup, smatra Jagušt, stvara kompetentne, samouvjerene i zapošljive diplomante tehničkih fakulteta. Međutim, iako još jednom napominje da je kvalitetna praksa često prvi korak prema zaposlenju nakon diplome, naglašava da su studenti prije svega studenti i da toga treba biti svjestan.

„Primarna uloga studenata je učiti, a ne raditi kao puni zaposlenici. Dugotrajan rad tijekom studija može odvlačiti pažnju od nastave i spriječiti razvoj dublje teorijske podloge, koja će im kasnije u karijeri biti iznimno važna“, zaključuje Jagušt.

Vrata su 'odškrinuta'

Sličnu poruku o važnosti prakse i iskustva stečenog tijekom studija šalje i tržište rada. Prema podacima i istraživanjima Alma Career Croatia, poslodavci danas znatno više vrednuju konkretne vještine i primjenjivo znanje nego samu diplomu. U istraživanju provedenom u okviru Regionalnog sajma poslova, na uzorku većem od 5.000 ispitanika, uključujući 700 iz Hrvatske, 31 posto sudionika navodi da su znanja i vještine najvažniji adut pri zapošljavanju, dok 25 posto ističe motivaciju i želju za radom kao ključan signal ozbiljnosti i predanosti kandidata.

Suprotno uvriježenom mišljenju, tek 17 posto ispitanika smatra da je prethodno radno iskustvo presudno, što upućuje na to da poslodavci ne traže nužno „gotove“ stručnjake, nego kandidate koji mogu učiti i prilagoditi se. Još je zanimljivije da formalno obrazovanje kao ključni faktor navodi svega 1 posto ispitanika. Kontakti i poznanstva važnima smatra 12 posto sudionika, dok samo 5 posto smatra da „sreća“ igra bitnu ulogu u zapošljavanju, a 3 posto vjeruje da stranačka pripadnost može biti odlučujuća.

Sve navedeno upućuje na jednostavan, ali važan zaključak. Tehnički fakultet i dalje je jedna od najsigurnijih ulaznica na domaće tržište rada, no više nije automatska garancija bezbrižne karijere. Brojke pokazuju da inženjerski profili ne ostaju dugo bez posla, ali tržište se razvilo i postalo selektivnije i zahtjevnije. Očito je da diploma i dalje „odškrine“ neka vrata, no konkretne ih vještine i iskustvo stečeno već tijekom studija u potpunosti otvori. Teza s početka teksta, dakle, nije nestala, već je samo nadograđena.