Sud Europske unije donio je ovoga mjeseca presudu u sporu između švicarske zaklade Anne Frank Fonds i nizozemskih znanstvenih institucija. Sudska odluka potvrđuje da se autorsko djelo koje je prešlo u javnu domenu u pojedinim članicama Europske unije smije besplatno objaviti na Internetu, pod uvjetom da se primijeni tehnologija geoblokiranja za zemlje u kojima su autorska prava još uvijek na snazi. Presuda rješava ključno pitanje usklađenosti teritorijalnih autorskih prava i internetske dostupnosti na razini Unije pa je kao takva bitna i za ostala autorska djela.

Digitalna distribucija Anne Frank

Spor je inicijalno nastao zbog različitih pravnih okvira među državama članicama. Prema općem pravu Europske unije, autorska prava istječu 70 godina nakon autorove smrti, što je za rukopise Anne Frank značilo ulazak u javnu domenu 1. siječnja 2016. godine. Međutim, prijelazne odredbe nizozemskog zakona predviđaju posebnu zaštitu od 50 godina od prve objave za posthumno izdane rukopise, čime su cjeloviti i neuređeni tekstovi, objavljeni 1986. godine u Nizozemskoj, u toj zemlji zaštićeni sve do 2037. godine.

Organizacija Anne Frank Stichting i Kraljevska nizozemska akademija znanosti i umjetnosti pokrenule su 2021. godine besplatno internetsko izdanje rukopisa. Platformu su registrirale i smjestile u Belgiji, gdje je tekst u javnoj domeni, dok su za posjetitelje iz Nizozemske postavile tehnološku blokadu pristupa na temelju geografske lokacije. Zaklada Anne Frank Fonds, koja drži nizozemska autorska prava, podnijela je tužbu tvrdeći da se sadržaj i dalje neovlašteno distribuira u Nizozemskoj jer korisnici mogu jednostavno zaobići geoblokadu korištenjem VPN-a.

Nakon što su niži nizozemski sudovi odbili tužbu zaklade sa zaključkom da su izdavači poduzeli razumne mjere zaštite, Vrhovni sud Nizozemske prekinuo je postupak i uputio predmet Sudu Europske unije. Od najvišeg europskog suda zatraženo je tumačenje krši li internetska objava teritorijalna autorska prava ako primjenjuje geoblokiranje, koje pojedini korisnici samostalno zaobilaze VPN alatima.

VPN-ovi nisu odgovorni

Sud Europske unije prije nekoliko je dana razriješio ovaj slučaj. Presudio je da suvremeno geoblokiranje predstavlja djelotvornu tehnološku mjeru zaštite. Prema stavu suda, takva mjera u potpunosti štiti interese nositelja autorskih prava u državama gdje je djelo zaštićeno, iako se može zaobići primjenom VPN-a ili sličnih servisa. Sve dok je primijenjena tehnologija u skladu s najnovijim dostignućima, izdavač se ne može smatrati odgovornim za povredu autorskih prava niti za samostalne postupke korisnika.

Nadalje, sud je razjasnio da u slučajevima kada geoblokiranje nije djelotvorno, pa dođe do neovlaštenog objavljivanja djela, pravnu odgovornost snosi osoba koja je sadržaj postavila na mrežu, a ne pružatelj VPN usluge korištene za zaobilaženje blokade.

Pravna sigurnost

Što se tiče ostatka Interneta i svih ostalih geoblokiranih usluga u EU, ova presuda pruža pravnu sigurnost i jasno definira granice odgovornosti pružatelja usluga u digitalnom prostoru. Europska zabavna industrija, naime, uvelike se oslanja na model teritorijalnog licenciranja, odnosno prodaju prava na sadržaj zasebno, od države do države. Nositelji autorskih prava ranije su strahovali da bi korištenje VPN mreža za pristup jeftinijim ili drugačijim verzijama platformi u drugim zemljama moglo urušiti cjelokupni okvir licenciranja kroz tužbe za povredu autorskih prava.

Sud je ovom presudom potvrdio da streaming servisi ispunjavaju svoje zakonske obveze iz ugovora o licenciranju sve dok primjenjuju najsuvremenije tehnologije geoblokiranja. U slučaju da korisnici unatoč tome zaobiđu navedene blokade, platforme izričito nisu pravno odgovorne za povredu autorskih prava.

U postupku su odbijeni i zahtjevi nositelja autorskih prava za uvođenjem gotovo nemogućih sigurnosnih mjera. Sud je zaključio da bi zahtijevanje mjera potpuno otpornih na zaobilaženje, poput obvezne provjere identiteta ili prijave za podatke u javnoj domeni, bilo u potpunosti nerazmjerno. Za streaming platforme to znači da nisu dužne uvoditi prekomjerno invazivne metode poput verifikacije biometrijskih podataka ili kreditnih kartica samo kako bi potvrdile lokaciju korisnika. Standardno, moderno geoblokiranje temeljeno na IP adresama ostaje zakoniti minimum i prihvaćeni standard u EU.

Odlukom Suda ujedno su zaštićeni i pružatelji VPN usluga, čime je odbačeno označavanje njihovih alata za privatnost kao nelegalnih. Sud je naglasio da su VPN mreže legitimne tehnologije za privatnost i kibernetičku sigurnost, zbog čega ih nositelji autorskih prava ne mogu tužiti ili zabraniti, osim u slučajevima kada se te usluge izričito reklamiraju ili optimiziraju za piratstvo.