Uvođenjem novih pravila Europske unije vezanih uz e-trgovinu, stupio je na snagu niz uredbi koje definiraju tko se u carinskom postupku može pojaviti kao deklarant za pošiljke robe čija vrijednost ne prelazi 150 eura. Uvedena je nova fiksna carinska pristojba od 3 eura za svaku stavku pošiljke, onako kako su one navedene u carinskoj deklaraciji, a potom smo doznali i da će, primjerice, Hrvatska pošta tu carinu svaliti na krajnjeg kupca (koji je zasad neće moći niti platiti karticom).

No, u svemu tome došlo je i do razilaženja u službenim komunikacijama – EU govori jedno, dok Carinska uprava Republike Hrvatske na svojim stranicama navodi drugačije informacije. Obratili smo im se stoga kako bi nam razjasnili sve moguće nedoumice.

Carinska uprava pojašnjava

Prema carinskim propisima, uloga deklaranta može pripasti korisnicima posebnih programa, njihovim neizravnim zastupnicima, neizravnom predstavniku uvoznika ili bilo kojoj drugoj osobi koja posjeduje potrebne podatke i može podnijeti robu carini. Primarni cilj ovih izmjena je poticanje internetskih platformi koje koriste IOSS postupak da same preuzmu ulogu deklaranta, iako to nije njihova isključiva obveza.

Carinska uprava naglašava kako carinska služba ne određuje hoće li se kao deklaranti u konkretnom slučaju pojaviti platforme ili druge osobe, već isključivo postupa ovisno o tome tko je tu ulogu preuzeo. Ključan faktor u ovom procesu je mogućnost fizičkog podnošenja robe carinskoj službi, bez čega deklariranje uopće nije izvedivo. U carinskom postupku deklaranti su ujedno i carinski dužnici, što znači da oni izravno odgovaraju za plaćanje nastalog carinskog duga.

Carinu u konačnici plaća – primatelj

Budući da se na području Republike Hrvatske internetske platforme trenutačno ne pojavljuju kao deklaranti, carinska služba primjenjuje ostale zakonski predviđene metode. U praksi to znači da ulogu deklaranta preuzimaju poštanski ili kurirski operateri. Oni posjeduju sve podatke koji su nužni za deklariranje robe te su u mogućnosti podnijeti pošiljke carini. Slijedom toga, Carinska uprava fiksnu carinu i porez na dodanu vrijednost (PDV) obračunava u trenutku puštanja pošiljke, zadužujući izravno poštanskog ili kurirskog operatera.

S obzirom na to da su operateri u ovim slučajevima isključivo subjekti koji uručuju pošiljke, oni prilikom dostave od primatelja zahtijevaju plaćanje fiksne carine kako bi taj iznos proslijedili carinskoj službi. Iz tog razloga, iako primatelji pošiljaka u strogoj carinskoj terminologiji nisu definirani kao carinski dužnici, oni na kraju posljedično i u potpunosti snose taj financijski trošak.

Platforme kao deklaranti

Potpuno isto pravilo naplate primjenjuje se i u slučajevima kada internetske platforme odluče preuzeti ulogu deklaranta i carinskog dužnika. Kada platforme izravno plaćaju fiksnu carinu carinskoj službi koja provodi postupak carinjenja, one taj iznos naplaćuju od kupca odmah, u trenutku same prodaje robe. Takva je praksa već vidljiva na internetskoj stranici platforme Temu, gdje je izričito navedeno da će se dodatna carina naplaćivati na sve pošiljke koje se otpremaju izvan granica Europske unije.

Na identičan način funkcionira i naplata PDV-a, koji se plaća ili unutar cijene proizvoda (kada se primjenjuje takozvani IOSS postupak) ili u trenutku puštanja pošiljke, kada ga kupac podmiruje pri uručenju. Ako PDV nije unaprijed uračunat u cijenu na platformi, Carinska uprava RH ga obračunava poštanskom ili kurirskom operateru, koji ga potom naplaćuje od krajnjeg primatelja pri isporuci. Carinski propisi ne mogu obvezati platforme da budu jedini deklaranti, zbog čega kupci u svakom scenariju posredno snose troškove carine i PDV-a.

Što ako je roba skladištena u EU?

Carinska uprava dodatno skreće pozornost javnosti na mogućnost korištenja instituta carinskog skladištenja, koji internetske platforme mogu koristiti uz prethodno odobrenje nadležne carinske službe (u zemlji gdje je skladište smješteno). To ne znači da će se time izbjegavati plaćanje carine, nego da će se carinu plaćati po carinskoj stopi koja je propisana za konkretnu robu. Carinska tarifa sadrži stope davanja koji se primjenjuju ovisno o vrsti robe koja je predmet uvoza. Dakle i u slučaju korištenja carinskog skladišta plaća se iznos carine, ali ne po fiksnoj carini, već po propisanoj stopi carine za konkretnu robu.

Zaključno – nova fiksna carina uvedena kao privremena mjera i namijenjena je isključivo za pošiljke e-trgovine i to pošiljke koje se u trenutku prodaje nalaze izvan carinskog područja EU. Fiksna carina nije predviđena za pošiljke koje se nalaze u carinskom skladištu na području EU u trenutku online kupovine, jer se takve pošiljke deklariraju redovnom carinskom deklaracijom.