Bez imalo sumnje, možemo zaključiti da britanska tvrtka KEF posljednjih godina, ne samo da uspješno brodi nemirnim morem svjetskog tržišta, nego i kako njeni inženjeri i menadžeri vrlo kompetentno otvaraju potpuno nova poglavlja u bogatom povijesnom portfoliju tvrtke. Primjerice, slijedeći trendove na tržištu zabavne elektronike, KEF se, između ostalog, ozbiljno posvetio i segmentu slušalica, izbacivši nekoliko vrlo kvalitetnih modela tih osobnih transducera.

No u pravilu, složit ćemo se da je temelj tog njihovog novog smjera razvoj aktivnih bežičnih zvučnika, počevši s time otprilike od prvih eksperimenata s modelom X300A, čija je razvojna linija završila na aktualnoj i u svakom pogledu vrlo uspješnoj liniji LS. Svakako je važna činjenica da ta njihova avantura u novim tehnološkim prostranstvima nije nimalo omela tvrtku u misiji daljnjeg razvoja i napretka njezinih fundamentalnih tehnologija, onih u području zvučničkih jedinica. Tu centralno mjesto zauzima, naravno, njihova zvučnička jedinica Uni-Q, sada već debelo u dvoznamenkastim iteracijama. No ovaj će nam tekst, primjerice, otkriti i da Britanci nikako nisu stavili sve na jednu kartu (zvučničku jedinicu), koliko god im ona važna bila.

Ono što je, dakle, eventualno nedostajalo u njihovom katalogu, tiče se potpore audiovizualnim sadržajima. Iako KEF već odavno nudi linije pasivnih zvučnika namijenjene kućnom kinu, takav tradicionalan pristup, na kakav smo navikli već desetljećima, u principu ima jedan inherentan nedostatak – prilično je nepraktičan kad je riječ o zauzeću dragocjenog životnog prostora. Barem onim korisnicima koji ne mogu odvojiti zasebnu prostoriju za uživanje u zvučnim i specijalnim efektima videosadržaja. Zato već određeno vrijeme na tržištu figuriraju, kao pravi omjer zvučnog performansa i praktičnog pristupa u višenamjenskim dnevnim sobama, iznimno popularni soundbarovi. Njihova praktičnost, pogotovo u opcijama montaže na zid ispod TV prijemnika, bila je osnovna nit vodilja razvoja tog zasebnog segmenta kućne zabavne elektronike. Jednom kada su se ti uređaji etablirali, počeo je, gotovo furiozno, njihov daljnji tehnološki razvoj. Mogućnosti za to su, pak, inženjerskim timovima pružili moderni tehnološki egzemplari, primjerice D-klasa amplifikacije, ili neki sasvim novi kontekstualni okviri, kao što je DSP tehnologija.

Vjerujemo da su u KEF-u već neko vrijeme imali ideju o vlastitom soundbaru, s obzirom na izniman uspjeh koji su postigli svojim aktivnim, bežičnim stereo zvučnicima. Tako se konačno ukazanje soundbara u KEF-ovom katalogu praktički nametalo samo za sebe.

Taj je trenutak konačno stigao – prvi KEF-ov soundbar nosi naziv XIO. Naravno da je riječ o estetski iznimno profinjenom uređaju, krcatom visokim tehnologijama. Pritom je još značajnije to što su one – u poznatom KEF-ovom maniru – gotovo u potpunosti razvijene u vlastitom istraživačko-razvojnom centru, te stoga unikatne na tržištu. Kako je cijeli taj pothvat uspio kad su u pitanju funkcionalnost korištenja, te ultimativna kvaliteta akustičkih performansi, saznat ćemo, pak, u nastavku.

Elegantna letva

Bez obzira na to što smo se već susretali s malo supstancijalnijim primjercima soundbarova (Revoxov S100, primjerice), pri preuzimanju kutije s modelom XIO ostali smo poprilično iznenađeni njenim dimenzijama, posebno duljinom, zbog koje je trebalo oboriti stražnja sjedala u autu. Iako je sam uređaj ipak nešto kraći od pakiranja u kojem se isporučuje, masa koju smo doteglili u svoj stan također nije bila nimalo zanemariva. Radi se o 10,5 kg "žive vage". No, ta nas je činjenica zapravo i odobrovoljila – svaki uređaj koji sadrži dinamičke zvučničke jedinice, a pretendira na kvalitetnu zvučnu reprodukciju, jednostavno mora biti masivnog i čvrstog tijela.

Nakon relativno nezahtjevnog "unboxinga", pred nama se otkrio uređaj impresivnih dimenzija, dizajna i završne obrade. Korištene "mrežice" od elegantne sive tkanine jako se lijepo upotpunjuju s manjim komadom umjetnog materijala s gornje i prednje strane uređaja. Kad je riječ o finišu, XIO dolazi i u crnoj varijanti, no čini nam se da je upravo testirana srebrnosiva izvedba uistinu unikatna na tržištu.

Bez obzira na boju, diskretno osvijetljene fizičke kontrole (tj. set na dodir osjetljivih udubina na plohi), smještene u stupcu s lijeve strane uređaja, upotpunjuju praktički savršen estetski dojam. Ergonomija je time maksimalno pojednostavljena, jer navedene tipke nude samo odabir izvora, uključivanje i kontrolu glasnoće. Činjenicu da uređaj nema fizički zaslon nećemo uzeti posebno za zlo, iako bi neki suptilni indikator glasnoće (primjerice, onako kako je izveden na gore spomenutom Revoxu) bio veliki dobitak glede funkcionalnosti, a bez potrebe i za natruhama kiča.

Osvrnimo se sada na povezivost uređaja – iako je on konceptualno bežičan, opremljen je i određenim brojem ulaznih konektora. Oni su smješteni sa stražnje, odnosno donje strane uređaja, u svojevrsnoj niši smještenoj centralno na horizontalnu os. Ako se pitate zašto već drugi put ambivalentno definiramo orijentaciju ploha, odgovor ćete dobiti u odlomku koji se tiče rasporeda zvučničkih jedinica.

Elem, u toj konektorskoj niši nalaze se priključak HDMI 2.1 eARC te optički digitalni ulaz. Uz Ethernet priključak, to su jedni fizički ulazni konektori – XIO neće moći primiti analogni ulazni signal. Tu je zato analogni RCA izlaz za subwoofer, uz napomenu da pripadajuća KEF-ova bežična platforma W2 omogućuje i opciju kombiniranja bežičnog predajnika KEF KW2 i subwoofera KC62, u konjunkciji sa soundbarom XIO.

U "nišnom" području nalazi se još i konektor za strujni kabel, prekidač za uključivanje, USB-C konektor za nadogradnje, te još jedan zagonetan klizni prekidač s oznakom "IPT" – objasnit ćemo ga nešto kasnije. Iznad te konektorske niše nalazi se još tipka za resetiranje, te kontrola uparivanja Bluetootha, koji je dostupan u verziji 5.3.

I tu bi opis fizičkih karakteristika tog uređaja bio gotov. Uz XIO ćemo u pakiranju dobiti još strujni kabel, specifične nosače za instalaciju uređaja na zid, te zanimljiv daljinski upravljač, koji ne izgleda posebno luksuzno, no posjeduje djelomično osvijetljene tipke, pa smo zaključili – sasvim dovoljno.

Organizacija unutarnjih poslova

Unutar elegantnog tijela koje krasi KEF XIO, nalazi se toliko pojedinačnih sklopova i aktivnih elemenata, da se u prvi mah učini kako mora biti riječ o marketinškom pretjerivanju. Taj dojam ne umanjuje čak niti pogled na uistinu pozamašnu letvu (70 x 1210 x 170 mm) , smještenu ispod televizora.

Kako vam, dakle, zvuči ukupno 12 zvučničkih jedinica, ispred jednakog broja pojačala u D-klasi, s ukupnom vršnom snagom od 820 W? Ne treba, vjerojatno, dodati kako je riječ o konceptualnom vrhuncu današnje audiotehnologije, odnosno o elektroničkim DSP skretnicama. Radi se, naravno, o poznatom KEF-ovom podsustavu Music Integrity Engine (MIE), koji uspješno podupire i njihove vrhunske aktivne zvučnike iz linije LS.

Tvrtka ne otkriva detalje o porijeklu niti oznaci pojačala ugrađenog u soundbar XIO, no, sudeći prema informacijama koje širi audiozajednica, čini se da je, kao i u kompletnoj liniji LS, riječ o u svakom pogledu pouzdanim čipovima tvrtke Texas Instruments. O DAC-u kojim XIO raspolaže napisat ćemo samo da podržava većinu audioformata, a KEF tu redom navodi FLAC, WAV, AIFF, ALAC, AAC, WMA, MP3, M4A, LPCM te Ogg, koji se reproduciraju u razlučivosti do 24-bita/384 kHz.

Kad je o zvučničkim driverima riječ, XIO uključuje dva identična seta od po tri novorazvijena Uni-Q zvučnika, za ovu priliku označenih sufiksom MX. Oni, s obzirom na smještaj po tijelu zvučnika, podržavaju horizontalnu (stolnu) ili vertikalnu (montaža na zid) orijentaciju tog uređaja. U oba slučaja sustav omogućuje zasebne kanale u 5.1.2 konfiguraciji, odnosno – tri su Uni-Q MX drivera zadužena za prednje usmjeravanje (L/C/R), a sljedeća tri imaju zadatak baviti se gornjim usmjeravanjem zvuka.

Čini se da MX inačica, također, i nije u potpunosti tradicionalnog Uni-Q dizajna. Naime, umjesto klasične dvije odvojene pogonske jedinice u jednom volumenu, ovaj novi MX driver ima svojevrsni dvostruki dijafragmalni raspored, zbog čega nalikuje na regularnu širokopojasnu jedinicu. No, KEF je izveo nešto što naziva "pametnom mehaničkom skretnicom", koja omogućuje središnjem visokofrekventnom dijelu drivera da radi odvojeno od mid-drivera koji ga okružuje. Taj segment posebno dolazi do izražaja kada dođemo do dva bočno usmjerena full-range zvučnika. Oni, naime, nisu izvedbe Uni-Q, i to ciljano. KEF navodi da bi široka disperzija Uni-Q jedinica u toj ulozi smanjila prostornu preciznost potrebnu za surround efekte kojima su namijenjeni.

Unatoč svim tim novotarijama, posebno je zanimljiva priča koja se odnosi na zvučnički ansambl zadužen za niske tonove.

Višestruko pozicioniranje

Unutar soundbara XIO, nastavlja se tehnološki spektakl. No, razriješimo napokon one zbunjujuće navode o "gornjoj/prednjoj", odnosno "stražnjoj/donjoj" strani uređaja – ugrađeni senzor detektira orijentaciju uređaja, ovisno o tome jesmo li ga stavili na komodu ispod televizora, ili smo ga montirali na zid. Kada senzor otkrije promjenu, centralno procesiranje automatski preraspodjeljuje kanale i prilagođava parametre skretnice, kako bi optimizirao zvučne performanse upravo za tu konfiguraciju. U tu svrhu služi i središnji Uni-Q MX driver, onaj s gornjim usmjerenjem. Iako tako na prvu izgleda, on se ne koristi kao visinski kanal. Umjesto toga, zadužen je za održavanje akustične simetrije, kako bi XIO jednako funkcionirao i na stolu i na zidu.

Nadalje, XIO ima i dva unutarnja mikrofona. Oni mjere akustično okruženje i generiraju prilagođene EQ postavke, a njima se koristi poseban segment KEF-ove aplikacije Connect, koju su Britanci nazvali Intelligent Placement Technology (IPT). Radi se, čini se, o prvoj inačici budućih KEF-ovih automatskih kalibratora sobne akustike, s obzirom na to da se radi o relativno jednostavnom rješenju koje uglavnom rješava pretjerano niskofrekventno granično opterećenje. Nakon provedene kalibracije, moguće je odabrati šest unaprijed definiranih postavki – od filmske i glazbene, pa sve do, primjerice, "noćnog" režima, koji smanjuje razinu decibela na određenim frekvencijama (komprimira dinamičke vrhove), kako bi susjedi mogli u miru uživati u noćnom odmoru, dok vi gledate najnoviji SF spektakl u punoj zvučnoj raskoši.

Sam proces kalibracije traje manje od minute, a od korisnika se zahtijeva da naznači visinu na kojoj je soundbar postavljen, te odredi veličinu prostorije. Osim preddefiniranih profila, korisnik može upotrijebiti i klasične tonske kontrole, a zanimljivo je da podešavanje razine visokih i niskih tonova ide čak do ±10 dB. Nakon provedene kalibracije, IPT mikrofoni mogu se isključiti – onim prethodno spomenutim hardverskim prekidačem na stražnjoj strani – kako ne bi bespotrebno ometali rad sustava.

Osim u tijelu uređaja, drugi dio visoke KEF-ove tehnologije krije se u već poznatoj nam aplikaciji imena KEF Connect. Ona je dio KEF-ove priznate bežične platforme W2, a u posljednjim iteracijama omogućuje uistinu bezbrižno uživanje u korištenju uređaja, uključivo i benefite oba mrežna standarda. Tu nije bilo propusta kad je u pitanju podrška za Google Cast, uz praktički neizostavni AirPlay 2. Podržani su i svi glavni glazbeni servisi, što uključuje Connect protokole za Tidal, kao i, čini se, napokon lossless Spotify. Uz to, izravni pristup osiguran je i za Qobuz, Amazon Music i Deezer, a naravno da je podržana i lokalna UPnP mrežna reprodukcija, kao i pregršt pružatelja usluga internetskih radiostanica.

S obzirom na to da je riječ o soundbaru koji je nominiran na konfiguraciju od 5.1.2 kanala, nimalo ne čudi da je XIO kompatibilan s višekanalnim standardima procesiranja Dolby Atmos, DTS:X i Sony 360 Reality Audio.

Problem Buridanova magarca

Kao rijetko kada, stremeći izabrati adekvatan sadržaj na ime testiranja ovog KEF-ovog soundbara, našli smo se u nebranom grožđu, i pritom se još osjećali pomalo kao nesretni protagonist moralne pripovijesti francuskog filozofa. Naime, XIO nije isključivo namijenjen niti za glazbu, niti za potporu filmovima – on će se izvrsno snaći praktički s bilo čime što mu istresete pred vrata, a postoje i neke stvari koje radi spektakularno dobro.

Osim čvrstog, jasnog i definiranog basa, XIO može stvoriti i izvanredno opipljivu zvučnu sliku, što znači da je sposoban rekreirati uočljivu dubinu, širinu i visinu filmskog zvučnog pejsaža. Na stranu što je to bilo pomalo i očekivano od višekanalnih zapisa koji podupiru filmove – ono što nas je posebno iznenadilo jest to što se navedeno odnosilo i na određen broj stereo snimki.

Primjerice, pustili smo famoznu "Suzie Q" s kvalitetno remasteriranog eponimnog albuma sastava Creedence Clearwater Revival iz 1968. godine. Gitaristička međuigra braće Fogerty bila nam je premijerni egzemplar činjenice da soundbarovi uistinu mogu ostvariti horizontalnu dimenziju glazbene pozornice, bez obzira na to što je za taj pothvat, čini se, potreban upravo uređaj kalibra KEF-a XIO. Kako nismo izričito nastojali, niti smo bili u prilici pronaći uređaj koji bi bio adekvatan pandan mogućnostima KEF-ove magične letve, nećemo reći da je XIO jedini koji je sposoban tako nešto uraditi. No da je prvi kojem smo to osobno svjedočili – to jest.

Tamo gdje zakone fizike nije tako lako zaobići, odnosi se na visinsku dimenziju zvučne slike. Bez obzira na to što će vas KEF-ova aplikacija u segmentu IPT kalibracije zatražiti da upišete visinu na kojoj se XIO nalazi, činjenica jest da u slučaju kojem smo svjedočili – kada se XIO nalazi dvadesetak centimetara niže od razine ušiju u slušalačkoj poziciji (tj. na komodi ispod televizora) – nije bilo dvojbe kako zvučna slika navire ispod nas.

Unatoč vrlo elaboriranoj konfiguraciji zvučničkih jedinica, te uz povezanu iznimnu količinu procesiranja zvučne slike, čini se da će IPT sustav automatske korekcije zvučne slike i u budućim inačicama imati težak zadatak, ako XIO ne bude postavljen u prostoru onako kako "Bog zapovijeda" – u optimalnom odnosu s osobom koja sjedi ispred njega. Zato ne bismo uopće relativno blagom utjecaju aktualne verzije IPT-a davali negativan kontekst. Sigurno je da će on s vremenom biti sve sposobniji, no pitanje je zapravo može li uopće procesiranje, pa bilo ono i nadnaravno sposobno, u potpunosti ignorirati čelične zakone fizike.

Slično će se odnositi i na dubinsku perspektivu stereo snimaka, iako tu imamo nešto više vjere u slutnju da bi se ona mogla s vremenom i pojaviti. U svakom slučaju, svakako preporučujemo montažu KEF-a XIO na zid, ili barem smještaj na policu adekvatne visine u odnosu na uši korisnika.

Ako se usmjerimo na neke stvari zbog kojih su soundbarovi uopće i zamišljeni, primjerice, reprodukciju dijaloga, ponovno ćemo se vratiti na panegirike – ne sjećamo se da smo dosad čuli soundbar koji tako točno reproducira ljudski govor. Nastavak testa odradili smo evocirajući daleke trenutke prvih odlazaka u kinodvorane – camp-estetika "Flasha Gordona", redatelja Mikea Hodgesa iz 1980. godine, uspjela nas je pritom vratiti u ono uzbudljivo stanje doživljaja "većeg od života". Smatramo, ipak, da je za to više zaslužna glasovita zvučna kulisa i ekscentrična glazbena pratnja grupe Queen nego sama, iako izvrsna, vizualna kvaliteta filma, koji nam toliko dugo nije bio dostupan u punoj raskoši.

Ako se usmjerimo na objektivne pokazatelje vrijednosti, čini nam se da i tu XIO predstavlja vrlo jasno definiran set kvaliteta. Izvađen iz kutije, on odmah pruža prednosti za koje je rijetko koji konkurent sposoban, od ergonomije korištenja, preko dnevne pouzdanosti, pa do uistinu izvrsnih rezultata, kako s AV sadržajima, tako i s glazbom, koja često jest rak-rana takve vrste uređaja – no ne i u ovom slučaju.

Nadalje, uvid u tehnološke segmente i brojne inovacije na temelju kojih je XIO realiziran, izvući će osmijeh na lice svakog ponosnog vlasnika, koji će tako imati mnogo materijala za elaboriranje (hvalisanje) pred poznanicima ili drugim entuzijastima. U tom smislu, kumulativno s očitim dokazima kako su znanje i trud KEF-ovih inženjera u svakom slučaju dali pozitivne rezultate, niti tražena cijena ne zvuči visoko, kamoli nezasluženo. Dapače, ako se već počastimo televizorom izvanredne kvalitete slike, XIO će parirati kao logičan auditivni suputnik takvom vizualnom Parnasu. Izvrsna kvaliteta reprodukcije glazbe će nam, uz to, maltene doći kao besplatni bonus.

Ako već sistematiziramo stvari, pa posložimo i one koje nisu u potpunosti idealne, priča se svodi na premijernu implementaciju automatske korekcije zvučne slike, odnosno novi KEF-ov IPT sustav. No, niti tu nije, zapravo, riječ o ozbiljnijem nedostatku – radi se svakako o softverskom rješenju, za koje je praktički zagarantirano da će s vremenom raditi sve bolje i bolje, te će njegov utjecaj na zvučne dosege bivati sve značajniji. A poznavajući tvrtku koja stoji iza njega, za prve pozitivne rezultate u tom smjeru neće biti potrebno dugo čekati.

Tehnologija iza soundbara - VECO vas sluša

Već pri prvom taktovima koji su se začuli iz KEF-a XIO, vrlo nam je jasno komunicirano kako je riječ o uređaju kojem dodatni subwoofer, u najvećem broju slučajeva, uopće neće biti potreban. Iako smo već navikli na gromovite basove iz aktivnih KEF-ovih zvučnika, ovdje je taj začudni efekt bio još izraženiji, s obzirom na vrlo šlang figuru tog soundbara.

Pa, kako su to KEF-ovci ovaj put odradili? KEF je u XIO integrirao četiri potpuno nove bas-jedinice, naziva P185. One su posebno dizajnirane za ovaj model, no ne ćemo se začuditi ako ih ugledamo i u nekima od narednih njihovih modela. Format P185 je tzv. "racetrack", specifičan pravokutni oblik koji KEF-u nije stran (legendarna B139 – iz 1964. godine – prva je takva njihova jedinica), a ovdje je odrađena u dimenzijama 7 x 2" (50 x 180 mm), što znači da može isporučiti akustični tlak ekvivalentan prosječnom 4-inčnom zvučniku, no uz manje zauzeće prostora.

Po dva su P185 u paru, pritom, montirana jedan uz drugi, u konfiguraciji poništavanja sile (force-cancel). Već će taj podatak pažljivijem promatraču ukazati da je riječ o zvučniku koji bi uistinu mogao biti obdaren basom. P185 jedinica, nadalje, ima koristi i od "P-Flex" tehnologije, kakva se koristi na zvučničkim driverima tvrtkina subwoofera KC62. To znači da koncentrično preklopljeni ovjes membrane funkcionira kao mehanička protuteža unutarnjem tlaku kućišta, i tako pripomaže linearnom kretanju membrane. No, priča o novom P185 niti tu ne staje.

Najveća novost koju je KEF koristio u segmentu zvučničkih jedinica u soundbaru XIO, skriva se pod sintagmom VECO. Ona označava KEF-ovu patentiranu tehnologiju, odnosno karakteristiku punog imena "Velocity Control". Riječ je sustavu koji koristi senzor ugrađen u zvučničku jedinicu za potrebe praćenja kretanja membrane i zavojnice drivera u stvarnom vremenu. Ovdje je fleksibilna tiskana pločica sa senzorskom zavojnicom implementirana na mjesto tradicionalnog okvira zavojnice, sa zadatkom da mjeri brzinu kretanja. Posljedično, na temelju inputa iz senzora, koristi se negativna povratna sprega kako bi se ispravila odstupanja, odnosno dramatično smanjila izobličenja i kompresija.

Na neki način, možemo reći da ta zvučnička jedinica sluša samu sebe, kako bi konstantno utjecala na optimizaciju vlastitog rada. U kumulaciji svih tih elaboriranih bas-tehnologija, XIO bi trebao moći reproducirati ultračist, jasan i vrlo dubok bas, bez imalo neželjenih artefakata – a to se pokazalo i tijekom testa, i to 1/1, reklo bi se.

To koliko su u KEF-u bili samosvjesni kad je riječ o toj novoj tehnologiji, jasno su naznačili u službenim specifikacijama – XIO je nominiran na donju granicu frekvencija, počevši od gotovo nestvarno niskih 34 Hz. Dakle, za akustičnu letvu vrlo uskog poprečnog profila, odnosno male zapremnine kabineta, bez bas-jedinice iole većeg profila od kakvih desetak centimetara, deklarirana je frekvencijska karakteristika duboko u sub-području. Iako se možda, u realnim okolnostima, i ne radi o doslovno tim Hadskim dubinama, vjerojatno najpribližnije je istini ocijeniti XIO-ve basove uz poslovičnu doskočicu – opasno!

KEF XIO

• Prekrasan estetski dizajn
• Iznimno čvrsta izrada
• Pregršt vlastite, a pritom i vrlo visoke tehnologije
• Izvrsni zvučni rezultati – uključivo i vrlo niske frekvencije koje može reproducirati – može rekreirati horizontalnu dimenziju pozornice stereo snimaka
• Vrlo funkcionalno korisničko iskustvo
• Cijena nije diskontna, no i nadalje je apsolutno prihvatljiva

• Najbolje rezultate dat će smješten u visini uha slušatelja, pa je zidna montaža gotovo obavezna
• Sustav akustičke korekcije prostora IPT čini se – a u stvari to i jest – kao prva od mnogo sljedećih inačica

Izrada 10

Performanse 9

Isplativost 7

Ukupni dojam 9

Cijena 2.299 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Sigma Audio Koncept; tel.: 01/3832-814