Potrebe za hlađenjem rastu posljednjih godina, pa se sve više nalazimo u situaciji da na mjestima u kućištima gdje smo nekad imali jedan ili nijedan ventilator, sada imamo dva ili tri komada. A tu su i vodena hlađenja, sve češći stanovnici računalnih konfiguracija, pogotovo onih zahtjevnijih, koja u pravilu dolaze s dva ili tri ventilatora. Kad se koriste dva ili tri ventilatora, često su stavljeni jedan do drugog.

Stoga nije ni čudno da se netko zapitao – zašto onda ne bi postojali ventilatori s dva ili tri propelera u istom okviru? Za razliku od drugih proizvođača, od kojih većina nespretno kabelićima ulančava ventilatore kod AIO sustava vodenih hlađenja, NZXT, ne samo da se zapitao navedeno, nego je to i sproveo u djelo, s modelima F240 i F360 (oba testirana modela imaju sufiks RGB Core).

Jedinice i ventilatori

I bez objašnjavanja koji je koji, odnosno koje osnovne karakteristike imaju, vjerojatno već na temelju oznaka modela možete zaključiti o čemu se radi – F240 u osnovi su dva 120-milimetarska ventilatora u jednoj komponenti, a F360 tri takva ventilatora u jednoj komponenti, jednom okviru, u jednom "kućištu".

Te NZXT-ove komponente u tekstu ćemo nazivati (ventilatorskim) "jedinicama" (sam NZXT naziva ih unit, konkretno "single RGB fan unit"), da ne dolazi do zabune – ventilatorom ćemo nazivati sklop s lopaticama i rotorom, elektromotorom i pratećom elektronikom, pa onda u ovom slučaju jedna NZXT-ova (ventilatorska, rashladna) jedinica ima dva ili tri ventilatora.

Obje te jedinice imaju i RGB u nazivu, što vam govori da su opremljene i RGB osvjetljenjem – konkretno, riječ je o danas, za takve potrebe uobičajenom, adresabilnom RGB osvjetljenju (stoga bi bilo tehnički bolje da su napisali ARGB umjesto samo RGB, da ne dolazi do potencijalne zabune), pa su mogući razni vizualni efekti u pogledu svjetline i boje. Svaki ventilator ima osam adresabilnih LED-ica, a jedinice imaju i poluprozirne umetke na bočnim stranicama, kroz koje prosijava svjetlost iz ventilatora, odnosno iza tih umetaka ne nalaze se dodatne LED-ice.

Proizvođačeve specifikacije

Ovdje je riječ zapravo o ventilatorima s nešto većim statičkim pritiskom – 3,3 mm H₂O po ventilatoru, što ih čini pogodnima za radijatore vodenih hlađenja, i to je njihova primarna namjena, iako ih, naravno, možete koristiti i kao ventilatore za kućišta. Maksimalni protok zraka po ventilatoru je 75,12 CFM. Ventilatori se inače vrte brzinom od 500 do 2.400 o/min (dozvoljeno odstupanje je +/- 250 o/min), a brzina im se regulira PWM signalom. Ležajevi su hidrodinamički (fluid dynamic), s radnim vijekom od 60.000 sati.

Najviša buka koju proizvode individualni ventilatori prema specifikacijama iznosi 30 dBA. Ventilatori bi trebali imati i način "rada" kad se ne vrte (Zero RPM Mode), u slučaju niskog opterećenja, no NZXT napominje da ta funkcionalnost zahtijeva NZXT-ov kontroler ili matičnu ploču, koje treba odvojeno kupiti. Ako je to doista tako (provjerit ćemo, iako nam se i prije testiranja činilo da je tako jer je minimalna specificirana brzina vrtnje 500 o/min), to je šteta.

Naime, na primjeru drugih proizvođača moglo se vidjeti da se mogu proizvesti ventilatori koji se neće vrtjeti ako je PWM signal ispod 5 ili 10% pa za takve ventilatore za iskorištavanje "Zero RPM Modea" ne treba nikakav specijalni hardver – samo treba dobro podesiti krivulju u UEFI setupu ili programu za regulaciju brzine vrtnje ventilatora.

Kad smo već kod proprietary rješenja, NZXT nudi i softver NZXT CAM za upravljanje brzinom ventilatora, za personaliziranje svjetlosnih efekata i sinkronizaciju s ostalim NZXT-ovim proizvodima, i opet tu stoji zvjezdica, uz napomenu da je potreban NZXT-ov kontroler ili matična ploča.

Većina nas, koji nemamo NZXT-ov kontroler ili matičnu ploču, koristit će isporučeni adapter, koji omogućuje spajanje rasvjete na uobičajene 5V ARGB headere na matičnoj ploči, te na uobičajene headere za ventilator.

Osvjetljenje i potrošnja

Ventilatorske jedinice inače imaju i gumene (iako vrlo tvrde), antivibracijske kutove, čija je ultimativna svrha smanjivanje buke koju proizvode ventilatorske jedinice. Ventilatori inače rade na uobičajenih 12 V, pri čemu kod jedinice s tri ventilatora vuku do 0,79 A, odnosno ukupno 9,48 W, dok jedinica s dva ventilatora vuče 0,56 A, odnosno 6,72 W. LED rasvjeta radi na 5 V, pri čemu rasvjeta s tri ventilatora troši oko 4 W, a s dva ventilatora 2,25 W. Kabel je duljine 60 cm, a konektor je 8-pinski za PWM i RGB, no ako nemate dodatnu NZXT-ovu odgovarajuću opremu (ili neko eventualno kompatibilno rješenje), koristit ćete već spomenuti adapterski kabel.

Osim u bijeloj izvedbi jedinica, kakve su nam ustupljene na test, ove ventilatorske jedinice dostupne su i u crnoj boji, no u oba slučaja rotori s lopaticama su bijeli, izrađeni od poluprozirne plastike, radi bolje difuzije svjetlosti s LED-ica. Jamstvo je petogodišnje. Cijene koje smo naveli u infoboxovima su okvirne cijene koje smo našli kod nekoliko domaćih trgovaca pa ovisno od koga ih kupite, mogu vas koštati i koji euro više ili manje.

Stavljanje u pogon

Ventilatorske jedinice upogonili smo istim DIY rješenjem koje nam služi za testiranje individualnih ventilatora – pločicu temeljenu na mikrokontroleru ESP32, koja diže PWM u koracima od deset postotnih poena, od 0 do 100%, usput mjereći neke parametre. Tako smo izmjerili brzinu vrtnje pri svakoj razini PWM signala, potrošnju električne energije, te buku na udaljenosti od 30 centimetara, no rezultati (osim brzine vrtnje) nisu usporedivi s rezultatima za pojedinačne ventilatore koje smo prije testirali, s obzirom na to da se tu radi o dva, odnosno tri ventilatora u istom kućištu.

Kako bismo ipak imali nešto s čime usporediti, a i uzimajući u obzir potencijalno ciljanu namjenu tih komponenti, provjerili smo kako s njima "diše" Arcticov AIO sustav Liquid Freezer III 360, koji dolazi s tri 120-milimetarska ventilatora (model P12 PWM) debljine 25 mm. Znači, skinuli smo Arcticove ventilatore s radijatora i provjerili može li ih NZXT-ova ventilatorska jedinica F360 nadmašiti. Nismo pri ruci imali 240-milimetarski AIO sustav, no očekivani rezultat ventilatorske jedinice NZXT F240 može se predvidjeti na temelju performansi modela F360, jer su u pitanju jednaki ventilatori u praktički jednakom kućištu, samo što F240 ima jedan ventilator manje.

Valja napomenuti da su Arcticovi tvornički isporučeni ventilatori, gledajući specifikacije, inferiorni, jer se vrte između 200 i 1.800 o/min, te ostvaruju protok zraka do 56,3 CFM (95 m³/h) i statički pritisak od 2,2 mm H₂O, tako da smo od NZXT-a F360 i očekivali da će hladiti bolje od Arcticovih stock ventilatora.

Rezultati mjerenja

Obavili smo dvije usporedbe – jedna pri kojoj smo pokušali brzinu vrtnje ventilatora držati jednakom, što je na kraju ispalo malčice manje od 1.800 o/min, odnosno Arcticove ventilatore držali smo na maksimumu, a brzinu NZXT-ovih prilagodili da odgovaraju Arcticovim. U takvoj situaciji ventilatori su hladili slično, no trostruka NZXT-ova ventilatorska jedinica na uho je bila nešto glasnija od tri Arcticova ventilatora, a to se pokazalo i u mjerenju (glasnoću zvuka mjerili smo s bočne strane kućišta – one sa staklenom bočnom stranicom, na udaljenosti od 50 cm od sredine volumena kućišta).

Kad smo NZXT-u F360 "odvrnuli pipu", odnosno dopustili mu da se vrti maksimalnom brzinom, onda smo dobili za oko 2,5 stupnjeva niže temperature (hladnjak je hladio Intelov Core Ultra 7 265K). Tih nekoliko stupnjeva niže temperature "platili" smo dosta povećanom bukom koju je proizvodila NZXT-ova ventilatorska jedinica pri maksimalnoj brzini vrtnje od nešto preko 2.400 o/min. To povećanje razine buke od oko 6 dBA teško može opravdati razliku u performansama hlađenja u našem slučaju, no kod nekih drugih AIO sustava, odnosno radijatora, ili s drugim procesorom ili opterećenjem, ili možda u nekom drugom kućištu, razlika u sniženju temperature mogla bi biti veća.

Kad je riječ o prvom testu, onom s PWM-om – od 0 do 20% PWM-a ventilatori se vrte na oko 500 o/min, nakon čega linearno idu do maksimalne brzine vrtnje. Dakle, potvrđuju se NZXT-ove specifikacije – minimalna brzina vrtnje je 500 o/min, te ventilatori sami za sebe nemaju način rada bez vrtnje, nego za to treba NZXT-ov kontroler ili matična ploča. To je malo šteta, jer 0 do 5% ili 0 do 10% PWM signala moglo je biti iskorišteno za način rada bez vrtnje ventilatora – te razine PWM signala ionako su "bačene u vjetar" kod ove jedinice, s obzirom na to da se ventilatori minimalnom brzinom vrte i pri 20% duty cyclea PWM-a.

Taj test inače smo obavljali na stolu, izvan kućišta, i tu smo mjerač buke imali 30 centimetara udaljen od ventilatorskih jedinica, pod kutom od 45%. U tim uvjetima on je mjerio podjednaku buku 240 i 360-milimetarske izvedbe, zbog čega smo manje skloni preporučiti 240-milimetarsku izvedbu, ako možete iskoristiti 360-milimetarsku.

Tu smo ujedno mjerili i brzinu strujanja zraka na udaljenosti od 10 centimetara, jednom bez prepreka, drugi put kroz rebra hladnjaka za procesor, no tu smo to mjerili samo za jedan ventilator unutar ventilatorske jedinice, da ti rezultati budu koliko-toliko usporedivi s drugim ventilatorima koje smo prije testirali. Performanse pojedinačnih ventilatora pokazale su se dosta dobrima, iako smo dojma da neki konkurentski pojedinačni ventilatori postižu slične performanse uz nižu brzinu vrtnje (a niža brzina vrtnje obično sa sobom povlači i nižu buku).

Završne misli

Zanimljiv NZXT-ov koncept ostavio je na nas ukupno pozitivan dojam, počevši od praktičnosti – lakše je baratati s jednom ventilatorskom jedinicom nego s dva-tri individualna ventilatora, te ne treba ulančavati individualne ventilatore (ni u pogledu PWM ventilatorskog kabela, niti u pogledu ARGB rasvjete). No, ako se jedan od ventilatora u ventilatorskoj jedinici pokvari, morate reklamirati ili zamijeniti čitavu ventilatorsku jedinicu. Također, s fiksnim ventilatorima u jednom kućištu gubi se fleksibilnost – ventilatore ne možete razdvojiti ili, primjerice, okrenuti jedan da bude usisni, umjesto ispušni (potencijalno korisno pri stavljanju tri ventilatora na "strop" kućišta, da prvi usisava zrak u kućište).

Na kvalitetu izrade nemamo nekih zamjerki, a ventilatorske jedinice dobro i izgledaju – ljepše nego tri ventilatora jedan do drugog, a pogotovo ako su ulančani kabelićima. Vizualnom dojmu pridonosi i adresabilna RGB LED rasvjeta, koja se vidi, ne samo kroz lopatice, nego i kroz bokove jedinica.

Performanse hlađenja također su vrlo dobre, ali možda ne toliko dobre da biste mijenjali postojeće ventilatore na svojem AIO sustavu samo radi performansi, pogotovo kad se u obzir uzmu cijena i nešto viša buka pri maksimalnoj brzini vrtnje. Rekli bismo da su statički pritisak, važan za radijatore, pokušali dići dizanjem brzine vrtnje, umjesto konkretnim konstrukcijskim rješenjima, zbog čega, kad je statički pritisak u pitanju, ipak zaostaju za određenim konkurentskim modelima.

Za ugodan, ne prebučan rad na računalu, trebat ćete se poigrati PWM krivuljom brzine vrtnje, i ne koristiti ih na najvišoj brzini vrtnje (osim, možda, u kritičnim situacijama). To pogotovo vrijedi ako biste neku od ovih ventilatorskih jedinica koristili kao blok od neprimjetno spojenih 2-3 ventilatora na kućištu, za usis u, odnosno ispuh zraka iz kućišta. Znači, ako se malo potrudite, možete dobiti mnogo uredniju unutrašnjost računala, koja u uobičajenom radu neće previše bučiti.