Testirali smo Elgato Wave DX, dinamički mikrofon koji obećava studijske performanse u običnim sobama
Elgatov prvi dinamički XLR mikrofon obećava zvuk profesionalnog podcasta u običnoj, netretiranoj sobi. Testirali smo ga u kombinaciji sa stalkom Wave Mic Arm Pro i provjerili opravdava li moćna ugrađena Lewittova kapsula očekivanja
| Tip | Dinamički mikrofon |
|---|---|
| Usmjerenost | Kardioidna (široki prihvatni kut) |
| Frekvencijski odziv | 50 Hz - 15 kHz |
| Osjetljivost | 2,5 mV/Pa (-52 dBV/Pa) |
| Impedancija | 600 Ω |
| Priključak | XLR (3-pin) |
| Pop filtar | Ugrađeni dvoslojni |
| Nosač | Bočni, obostrana montaža, navoji 5/8" i 3/8" |
| Dimenzije i masa | 53 x 53 x 146 mm, 440 g |
| Dojam | Robustan dinamički XLR mikrofon koji netretiranim sobama donosi zvuk profesionalnog podcasta, a uz minimalne komplikacije |
S Elgatovim mikrofonima družimo se još od 2020. godine, kad su se pojavili modeli Wave:1 i Wave:3, kondenzatorski USB mikrofoni kojima je tvrtka, poznata po capture karticama i kontrolerima Stream Deck, prvi put zakoračila u svijet zvuka. Wave DX logičan je sljedeći korak te priče. Radi se o prvom Elgatovom dinamičkom mikrofonu i prvom s XLR priključkom, namijenjenom korisnicima koji su prerasli USB rješenja i žele zvuk kakav se čuje u profesionalnim studijima i podcastima. Kapsulu je, kao i kod svojih USB mikrofona, Elgato razvio u suradnji s austrijskim Lewittom, tvrtkom specijaliziranom za studijske mikrofone, a cijena od oko 120 eura smješta ga u izravni obračun s modelima poput Rodeova PodMica, Audio-Technice AT2040 i Shureova MV7X, uz kultni Shure SM7B kao nedostižni, trostruko skuplji objekt žudnje u pozadini čitavog tog segmenta.

Dinamika protiv sobe
Za one koji nemaju mnogo iskustva s mikrofonima, njihovim vrstama i tipovima kapsula, kratko pojašnjenje zašto je izbor dinamičke kapsule u ovom konkretnom slučaju bitniji od bilo koje pojedinačne specifikacije. Kondenzatorski mikrofoni, kakvi su Wave:1 i Wave:3, osjetljiviji su i detaljniji, ali upravo zbog te osjetljivosti hvataju sve: odjek prostorije, klamfanje mehaničke tipkovnice, zujanje ventilatora računala, susjedovog psa ili kosilicu. Dinamički mikrofoni hvataju znatno uži krug zvukova neposredno ispred sebe, pa u netretiranim prostorijama, a takva je golema većina domaćih radnih soba i gejmerskih brloga, zvuče čišće i profesionalnije, iako su tehnički gledano manje precizni. Upravo zato se radijski i podcast studiji desetljećima oslanjaju na dinamičke mikrofone, i baš zbog toga Wave DX ima smisla kao nadogradnja za svakoga tko je kvalitetom USB kondenzatorskog mikrofona zadovoljan samo dok ne posluša vlastitu snimku na dobrim slušalicama.
Cijena tog pristupa jest da se dinamičkom mikrofonu treba približiti; Wave DX najbolje zvuči s desetak centimetara udaljenosti, što u praksi znači da mu je stalak sa zglobnom rukom praktički obavezna oprema. Wave DX testirali smo u kombinaciji s Elgatovim upravo briljantnim stalkom Wave Mic Arm Pro, kojeg bismo bezrezervno preporučili svakome u potrazi za zaista vrhunskim nosačem za mikrofon, uz pretpostavku da si takvo što može priuštiti – cijena mu je oko 200 eura, dakle poprilično je skuplji od samog mikrofona, s kojim smo ga uparili.
Čelik bez ukrasa
Wave DX definicija je minimalizma. Kućište od kaljenog čelika, mat crna završnica, masa od pozamašnih 440 grama i potpuni izostanak tipki, kotačića ili LED-ica – ovo je čisto analogni uređaj, koji upravo zbog toga odiše neobjašnjivom finoćom. Njime ćete upravljati isključivo sa sučelja na koje je spojen, i bez kojeg zapravo ni ne može funkcionirati, pa je to još jedan dodatni trošak, na koji se valja pripremiti. U našem slučaju se radilo o sposobnom Elgatovom sučelju Wave XLR MK.2, poboljšanom u odnosu na prethodnika na svim pravim mjestima. Više o njemu reći ćemo vam u zasebnoj recenziji.

Mikrofon Wave DX je takozvane end-address izvedbe, što znači da se govori u njegov vrh, a ne sa strane. Kroz godine smo shvatili da preferiramo takvu izvedbu, jer mikrofon manje ulazi u vidno polje i lakše se postavlja na potrebnu malu udaljenost od usta.
Bočni nosač mikrofona, s kojim se on fiksira za nosače, pričvršćuje se s lijeve ili desne strane kućišta mikrofona, kako tko preferira, pri čemu se Elgatov logo, koji je zapravo magnetni čep, premješta na suprotnu stranu i prekriva neiskorišteni navoj. Nosač dolazi s dvostrukim navojnim umetkom od 5/8 i 3/8 inča pa sjeda na praktički svaku "ruku" na tržištu.

Detalj koji zaslužuje posebnu pohvalu jest integrirani pop filtar: dva sloja pjene ugrađena su unutar metalne mrežice, pa plozivi, glasovi P, B i T, ostaju pod kontrolom bez ikakvih vanjskih dodataka, koji bi povećali gabarite mikrofona, poremetili njegov minimalistički dizajn, ili se našli na mjestu gdje bi se kroz godine mogli istrošiti. Usporedbe radi, legendarni SM7B ima pjenastu spužvu s vanjske strane, gdje s vremenom hvata prašinu i dlačice; Elgatovo rješenje elegantnije je i dugovječnije. U kutiji, s druge strane, nema apsolutno ničega: ni XLR kabela, ni stolnog postolja. Kupnja Wave DX-a stoga je tek prva stavka na računu, jer, kao što smo već naznačili, bez audio sučelja s XLR ulazom, kabela i nosača mikrofon je lijep, ali beskoristan komad čelika. Tko kreće od nule, neka u glavi računa s ukupnim iznosom od tristotinjak eura naviše. Ukupna cifra testirane kombinacije – Wave DX, Wave XLR MK.2 i Wave Mic Arm Pro – penje se na petstotinjak eura.
Glas ispred svega

Zvuk Wave DX-a najkraće bismo opisali kao svijetao i jasno definiran. Kapsula je čujno ugođena za govor: basovi su namjerno suzdržani, kako bi se ukrotio takozvani proximity efekt, prirodno naglašavanje niskih frekvencija pri približavanju mikrofonu, a srednje i visoke frekvencije blago su podignute radi povećanja razumljivosti. Rezultat je glas koji zvuči čisto i artikulirano, bez one pretjerane, umjetne, nerijetko i gotovo karikirane "radijske" punoće kojom se diče neki konkurenti. Kome takva punoća nedostaje, dovoljno je približiti se mikrofonu na pet-šest centimetara i proximity efekt će je vratiti, i to na posve kontroliran način, bez pojave problema poput udara ploziva.

Usmjerenost je kardioidna, ali sa širokim kutom hvatanja, što se u praksi pokazalo kao jedna od najvećih vrlina uređaja. Za razliku od superkardioidnih podcast mikrofona, kod kojih svako okretanje glave prema bilješkama ili drugom monitoru rezultira čujnim padom glasnoće glasa, Wave DX oprašta pomicanje oko osi; ton ostaje stabilan čak i kad se govori pod većim kutom. Odbacivanje pozadinske buke je izvrsno: mehanička tipkovnica na pola metra od mikrofona u snimci je jedva prisutna, a zvukovi iz ostatka prostorije praktički nestaju.

Kao i svaki dinamički mikrofon, Wave DX traži konkretno pojačanje. S osjetljivošću od 2,5 mV/Pa spada među glasnije predstavnike svoje vrste pa mu, za razliku od Shurea SM7B, nije potreban dodatni booster; na Elgatovom audio sučelju Wave XLR MK.2 posve čist signal dobili smo uz preporučeni gain od 45 dB (od maksimalnih 80 dB). Ipak, s najjeftinijim sučeljima slabijih pretpojačala moglo bi biti problema. Dodatni razlozi za korištenje Wavea XLR MK.2 su softverska mikseta Wave Link, Clipguard zaštita od izobličenja zvuka (distorzije) uslijed preglasnog govora odnosno vikanja te razni hardverski efekti (low-cut filtar, ekspander, kompresor, ekvilizator), no mikrofon jednako uredno radi na bilo kojem sučelju ili mikseti s XLR ulazom.
Nosač skuplji od mikrofona
Wave DX testirali smo na Elgatovu najskupljem nosaču, modelu Wave Mic Arm Pro, i ta kombinacija zaslužuje zaseban osvrt, jer nosač s cijenom od oko 200 eura košta gotovo dvostruko više od samog mikrofona. Radi se o niskoprofilnoj zglobnoj ruci s plinskim klipom, potpuno metalne izvedbe, koja nosi mikrofone mase do tri kilograma, dakle i znatno teže od Wave DX-a, uključujući čuveni SM7B s dodatnim boosterom.

Niskoprofilna filozofija znači da ruka lebdi ispod linije ramena i dovodi mikrofon do usta odozdo, umjesto da visi odozgo poput klasičnih radijskih nosača. Za svakoga tko snima videosadržaj, prednost je golema: lice ostaje potpuno otkriveno, a kadar čist. Plinski klip glavna je razlika u odnosu na jeftinije modele s oprugama; nosač se pomiče jednom rukom, glatko i posve bešumno, pa se mikrofon može primaknuti ili odmaknuti usred snimanja, bez škripe i podrhtavanja. Jednako bešumno sklanja se u stranu kad se za time ukaže potreba.
Kabel se provlači kroz kanale s donje strane ruke, zatvorene magnetnim poklopcima, pa instalacija XLR kabela traje otprilike minutu. Kome je 200 eura previše, Elgato nudi i klasični Wave Mic Arm te niskoprofilni Wave Mic Arm LP po znatno pristupačnijim cijenama. Doduše, plinski klip i bešumno pozicioniranje modela Pro, jednom kad se iskuse, teško je zaboraviti...
Završni obračun
U svojoj klasi Wave DX nema očitih slabosti, ali ima žestoku konkurenciju. Rode PodMic nudi slično ugođen zvuk za manje novca, uz masivniju izvedbu i uži kut snimanja, dok Samsonovi i drugi hibridni USB/XLR modeli početnicima daju fleksibilnost kakvu čisti XLR mikrofon po definiciji nema, budući da on za rad traži dodatni uređaj – audio sučelje. Elgatov adut je zaokruženost: kombinacija izvrsne izrade, ugrađenog pop filtra, širokog kuta hvatanja zvuka i odlične kapsule. Sve to čini ga opcijom koja se kupi, montira i koristi bez ikakve dodatne gnjavaže.
Upravo je to, u konačnici, najtočniji opis Wave DX-a: mikrofon bez komplikacija. Ne traži tretman prostorije, ni vanjske filtre, ni skupe dodatke u signalnom lancu, a snimke koje isporučuje zvuče uvjerljivo, rekli bismo i profesionalno. Podcasterima, streamerima i YouTuberima koji su spremni zakoračiti u smjeru XLR mikrofona, i koji uz mikrofon planiraju kvalitetan nosač, možemo ga preporučiti bez ikakve rezerve. Samo treba imati na umu da taj novi pravac sa sobom donosi dva dodatna troška, uz sam mikrofon: nosač i audio sučelje.
Elgato Wave DX
- Čist, artikuliran zvuk ugođen za govor
- Izvrsno odbacivanje pozadinske buke
- Široki prihvatni kut koji oprašta pomicanje glave
- Ugrađeni pop filtar koji odlično radi svoj posao
- Robusna izrada od kaljenog čelika
- Dovoljno visoka osjetljivost pa ne traži booster
- U kutiji nema XLR kabela
- Traži ulaganje u čitav signalni lanac (sučelje, kabel, nosač)