Testirali smo SCUF Omega, zacijelo najnapredniji gamepad za PlayStation na svijetu
SCUF-ov prvi gamepad službeno licenciran za PlayStation 5 donosi impresivan broj tipki, TMR analogne gljive i Omronove mikroprekidače na svim tipkama. Također bez ustručavanja odbacuje neke dodatke, koji su se tradicionalno smatrali neophodnima
| Tip | Bežični gamepad |
| Upravljanje | Analogne gljive (TMR), mehanički D-Pad (odvojivi segmenti) |
| Analogni okidači | Da (mogućnost prebacivanja na klik) |
| Trajanje baterije | Do 17 h (punjiva, USB-C) |
| Vibracija | Ne |
| Načini spajanja | 2,4 GHz bežično (USB prijamnik), žično (USB-C), Bluetooth (samo mobilni uređaji) |
| Priključci | USB-C, 3,5 mm ulaz/izlaz za zvuk |
| Masa | 254 g |
| Platforme | PlayStation 5, PC (Windows 10/11), iOS, Android |
| Jamstvo | 2 godine |
| Dojam | Usko specijaliziran gamepad, koji će ciljanu publiku oduševiti. Ako to niste, tražite dalje… |
Tintа od recenzije ASUS ROG Raikiria II jedva da se osušila kad nam je na stol sletjela SCUF Omega. Moćni ROG Raikiri II proglasili smo jednim od najozbiljnijih gamepada na tržištu te se nismo nadali da ćemo ga tako brzo uspoređivati s dostojnim suparnikom. SCUF Omega donosi gotovo sve što i Raikiri II: TMR analogne gljive bez stick drifta, mikroprekidače na svim tipkama, mnoštvo dodatnih tipki te mogućnost opsežne prilagodbe, koja se izvodi putem mobilne aplikacije. U nekim aspektima čak i više, poput pet G-tipki i bočnih SAX tipki kojih kod Raikiria nema. No, s jednom ključnom razlikom: dok je ROG Raikiri II ergonomski pratio Xboxov gamepad, SCUF Omega slijedi smjernice PlayStationovog DualSensea, sa simetričnim gljivama u sredini. Kome taj raspored bolje leži, SCUF Omegu neće doživljavati kao suparnika Raikiriju II, već njegovu bolju varijantu. Upravo na tome SCUF gradi temelje čitavog svojeg novog najboljeg gamepada – ne želi vas preodgajati, već vam ponuditi preciznije upravljanje i istinsku gomilu dodatnih kontrola.
Licenca i što to znači

Tko je uopće SCUF i odakle mu obraz da prodaje gamepad za 240 eura? Radi se o američkoj tvrtki koja na tržištu gamepada postoji od 2011. godine, a pripada joj najveći dio zasluga za popularizaciju dodatnih stražnjih tipki – onih koje danas kopira gotovo svaki gamepad visoke klase, uključujući Microsoftov Elite i sam ROG Raikiri II. Godinama su surađivali s profesionalnim esports igračima i uživali reputaciju proizvođača koji zaista razumije što profićima treba. Od 2023. godine u vlasništvu su Corsaira, no brend i dalje funkcionira samostalno.
Omega je prvi SCUF-ov gamepad koji nosi Sonyjevu službenu licencu za PlayStation 5. Već nam to daje naznaku o kakvom se komadu periferije radi. Razvijen je u suradnji s tvrtkinim internim PlayStation timom te se konzolom spaja nativno, putem 2,4-gigahercne bežične veze, bez "ručnog" uparivanja ili bilo kakvih drugih komplikacija. Priloženi USB prijamnik ugurate u utor na PlayStationu 5, pritisnete tipku PS na gamepadu i – to je to, sve će raditi. Naravno, zadržana je i kompatibilnost s računalima, žična i bežična, s polling rateom od 1.000 Hz na PC-ju u oba slučaja. Treća opcija jest Bluetooth, koji će se koristiti za igranje na mobilnim uređajima. Prekidač, kojim birate između ta tri načina rada, kao i onaj za odabir platforme (PlayStation ili PC), nećete naći na vanjštini gamepada. Jedan i drugi skriveni su ispod magnetski odvojivog pokrova, kojeg ćete morati skinuti svaki put kad želite promijeniti konfiguraciju uređaja. U slučaju da ćete to raditi često, sve zajedno brzo će vam postati pomalo iritantno.

Izrada gamepada smjesta odaje SCUF-ovu astronomsku ambiciju. Plastično je kućište kirurški precizno sklopljeno i posve imuno na škripanje i uvijanje, a heksagonalna tekstura na stražnjoj strani gripova pruža stabilan oslonac i onda kad se u duljim sesijama dlanovi počnu znojiti. Prednja je strana gripova, za razliku od stražnje, posve glatka, pa između gornjeg i donjeg dijela postoji jasna taktilna granica – sitnica koju prsti zapamte već nakon prvih nekoliko sati korištenja. S 254 grama Omega je osjetno lakša od mnogih drugih gamepada najviše klase, kao što su Microsoft Elite 2 i ASUS ROG Raikiri II, koji oba teže stotinjak grama više, što se u rukama itekako osjeti. Omega je lakša čak i od standardnog Sonyjevog DualSensea, za tridesetak grama. Dio te razlike u masi svjestan je dizajnerski izbor, a dio otpada na ono čega u Omegi naprosto nema – no, o tome nešto kasnije.
Jedanaest tipki više
SCUF je Omegu izgradio na jednostavnoj premisi: standardni DualSense previše tipki dodjeljuje palčevima, a premalo ih ostavlja ostalim prstima. Čak jedanaest dodatnih tipki, raspoređenih na tri načina, upravo to nastoji ispraviti.
Četiri "padele" – stražnje tipke koje je SCUF popularizirao još u svojim počecima, i koje su zahvaljujući njima u međuvremenu postale standardni dodatak najboljih gamepada – smještene su na donju stranu uređaja, točno ondje gdje srednji prst i prstenjak prirodno padaju pri uobičajenom hvatu. Pritom se unutarnje dvije odvajaju bez alata i pokrivaju priloženim pločicama, pa tko želi samo dvije stražnje tipke, jer mu četiri smetaju pod prstima, višak će ukloniti u nekoliko sekundi. U igrama u kojima broj potrebnih kontrola premašuje broj lako dostupnih tipki – a takvih je, ponovit ćemo, mnogo – spomenute četiri stražnje tipke smjesta se pokazuju korisnima.

Dvije bočne tipke, koje SCUF naziva SAX (Side Action Buttons), smještene su s obje strane kućišta, na način da na njih naliježu unutarnje strane pregiba kažiprsta. Drugim riječima, te tipke aktivira isti prst koji inače leži na tipkama L1 i R1, pa je potrebno navikavanje – kako na puko postojanje SAX-a, tako i na činjenicu da se radi o jedinim tipkama koje ne pritišćemo jagodicama. Bilo kako bilo, kažiprst dobiva dvije nove akcije, a da ruku pritom ne moramo pomicati iz uobičajenog položaja.
Pet G-tipki duž donjeg ruba Omegine prednjice SCUF-ov je adut, kakvog ne nudi nijedan izravni konkurent. U PlayStation načinu rada tri su tvornički konfigurirane za utišavanje i pojačavanje glasnoće zvuka te isključivanje mikrofona, a preostale dvije slobodne su za remapiranje. Spojimo li gamepad na PC, svih pet postaje potpuno konfigurabilno. Čak i ako im nećete zadavati neke kompleksne radnje, još uvijek ćete ih redovito koristiti za upravljanje glasnoćom zvuka, bez skidanja pogleda s ekrana. Već će vam to biti dovoljno da shvatite koliko su praktične.
Mikroprekidači posvuda
ROG Raikiri II impresionirao nas je mikroprekidačima na svojim tipkama i D-Padu. Omega slijedi isti primjer, donoseći istu, visokokvalitetnu izvedbu s mikroprekidačima na svim tipkama, uključujući okidače L2 i R2, koji se, putem pripadajućeg klizača, iz analognih pretvaraju "digitalne", gdje ih više nije moguće fino dozirati, ali zato imaju trenutačni odziv. U tom načinu rada okidač reagira poput klika miša – kratko, oštro, gotovo bez povratnog hoda. Za pucačine je to značajna prednost, jer bivamo lišeni potrebe da prekidače pritišćemo do kraja, već oni okidaju čim ih dotaknemo, što osjetno mijenja ritam igre. Za vozačke igre i druge naslove koji traže analogni unos, spomenute klizače jednostavno vratimo u prvotni položaj, čime se okidači vraćaju u standardni, analogni način rada. Voljeli bismo da su klizači malo izbočeniji i lakši za prebacivanje između dvaju položaja – takvi kakvi jesu, mogu se pomaknuti samo noktom.

Četiri glavne tipke (križić, kružić, kvadrat i trokut) i D-Pad počivaju na Omronovim mikroprekidačima. Osjećaj je istovjetan onome koji smo opisali u recenziji ROG Raikirija II – rezak, precizan, s jasnim mehaničkim klikom koji prvih dana zna iznenaditi, jer od tipki gamepada podsvjesno ne očekujemo zvuk tipki miša. Privikavanje traje dan-dva, a na klasične se gumene membrane poslije toga teško vratiti.
Analogne gljive koriste tehnologiju TMR, koju smo razložili u recenziji ROG Raikirija II. Riječ je o beskontaktnom, magnetskom očitavanju položaja, bez mehaničkog trošenja i, posljedično, bez zloglasnog stick drifta, pojavnosti gdje gljive registriraju pokret čak i kad se nalaze u neutralnom položaju. U paketu dolaze tri zamjenske gljive različitih visina i oblika, koje se pričvršćuju magnetski i mijenjaju bez alata.
Ono čega nema
Time dolazimo do dijela koji je još od najave Omege izazvao najviše prašine: gamepad nema vibraciju, ni haptički odziv, ni adaptivne okidače.

Adaptivne okidače i haptiku Sony naprosto ne licencira trećim stranama, pa tu nije riječ o SCUF-ovu izboru, nego o uvjetu licence. Vibracijske je motore, s druge strane, SCUF izbacio posve svjesno, uz obrazloženje da vibracija dodaje masu i ometa precizno nišanjenje. Rezultat je gamepad koji je 26 grama lakši od standardnog DualSensea, kojemu kompetitivni igrači – a upravo takvima vibraciju uopće ne pada na pamet koristiti – izostanak motora neće ni zamjeriti.
No, ako u PlayStationu uživate ponajprije zbog "pravih" PlayStation igara – God of Wara, Gran Turisma, Returnala, Astro Bota i sličnih – SCUF Omega vam taj sloj doživljaja jednostavno neće ponuditi. Sony DualSense je dobar kontroler upravo zbog haptike i adaptivnih okidača, i te značajke stvaraju golem jaz između njega i SCUF-ove uzdanice. SCUF tu razliku ne pokušava premostiti, niti je opravdati – Omega je alat skrojen za točno određenu vrstu igrača; one kojima je pozicija na tablici neusporedivo važnija od "potpunog doživljaja" igre.
Mobitel umjesto računala
Za razliku od Microsoft Elitea 2, kojim se upravlja kroz Windowsovu aplikaciju Xbox Accessories, i ROG Raikiria II, koji se konfigurira putem web-drivera Gear Link u internetskom pregledniku, SCUF je za Omegu odabrao treći put: mobilnu aplikaciju za iOS i Android, bez ikakva pratećeg softvera za računalo.
To zvuči kao korak unazad, ali stvar u praksi funkcionira zadovoljavajuće. Aplikacija je pregledna, prikazuje interaktivnu sliku gamepada sa svim tipkama te nudi opcije remapiranja svih tipki, podešavanja krivulje osjetljivosti gljiva, postavljanje deadzonea, kalibraciju gljiva i okidača te upravljanje RGB trakom na donjem bridu gamepada. U internu memoriju gamepada mogu se pohraniti do tri korisnička profila, pa mobitel i aplikaciju trebate samo za početno postavljanje uređaja.

Zanimljiva su neka naprednija podešavanja. Može se, primjerice, birati oblik zone odziva analognih gljiva: kružni, kvadratni ili zadani "squircle" – hibrid između ta dva, koji teoretski bolje prati dijagonalne pomake. Uz to, tu su i SOCD postavke za igrače borbenih igara.
Ono što nedostaje, kao i kod ROG Raikirija II, jest mogućnost dodjele tipkovničkih funkcija na tipke gamepada. Omega može simulirati isključivo tipke gamepada, a ne i tipkovnicu. PC igrači, koji žele finu kontrolu izvan XInput standarda, to neće lako prežaliti.
Nije maratonac
Autonomija od 17 sati ne impresionira, osobito kad uzmemo u obzir da ROG Raikiri II na jednom punjenju izdrži pedesetak sati. DualSense traje slično ili nešto kraće, ali on, podsjećamo, košta trećinu SCUF-ova gamepada. Dock za punjenje, koji kod ROG Raikirija II pitanje trajanja baterije čini nevažnim, ovdje izostaje, pa se Omega puni isključivo USB-C kabelom. Pri cijeni od 240 eura, to je povelik nedostatak.
Za PS5 igrača koji ozbiljno shvaća mrežne pucačine i kompetitivne naslove općenito, Omega praktički nema konkurenata. To je jedini ne-Sonyjev gamepad sa službenom PS5 licencom koji nudi TMR gljive, Omronove mikroprekidače na svakoj tipki i toliko velik broj dodatnih kontrola. Svima ostalima DualSense nudi haptiku i adaptivne okidače, uz mnogo nižu cijenu. Što vam je od toga važnije i potrebnije, najbolje znate sami.
SCUF Omega Wireless Performance Controller
- Visoka kvaliteta izrade
- TMR analogne gljive bez stick drifta
- Omronovi mikroprekidači na svim tipkama, uključujući okidače i D-Pad
- Jedanaest dodatnih kontrola
- Lagan za luksuzan gamepad
- Nativna PS5 i PC podrška
- 1.000 Hz polling rate žično i bežično
- Tri zamjenske gljive u paketu
- Nema vibracije, haptičkog povratnog odaziva ni adaptivnih okidača
- Samo 17 sati autonomije
- Nema docka za punjenje
- Visoka cijena