Ubiqutijev mesh WiFi sustav sastoji se od dual-band 802.11ac routera s dva satelita. Svaki emitira dvopojasnu mrežu istog SSID-a (naziva) kao i router, a sa samim routerom spajaju se “skrivenim” WiFi vezama. Ako niste čitali naše prethodne recenzije mesh mreža, valja pojasniti poantu ovog koncepta.

Temeljna svrha mesh WiFi-ja jest da vam je cijela kuća, stan, pa možda i dvorište ili vrt, pokrivena jakim i stabilnim WiFi signalom, a da vi kao korisnik koji se spaja na tu mrežu ne morate napraviti baš ništa – jednom na mobitelu ili računalu odaberete na koju mrežu se spajate, upišete lozinku, i to je to. Ako ste mesh sustavu definirali isti SSID i lozinku kao i dosadašnjem WiFi routeru, onda čak ne morate ni to – uređaji će se jednostavno na novi mesh sustav automatski spajati bez ikakve vaše akcije.

Na koju konkretno komponentu mesh sustava će se vaši uređaji spojiti, ovisi o tome koja im je komponenta (router ili satelit) najbliža, odnosno od koje prima najjači signal. Za razliku od pomalo glomaznog Netgearovog mesh sustava, koji smo testirali ranije ove godine, AmpliFi je iznenađujuće malen.

Router (AFi-R) je kockica stranica duljine oko 10 centimetara, a sateliti (AFi-P-HD) su deblji “štapovi”, nešto kraći od 25 centimetara, koji se jednostavno utaknu u strujnu utičnicu. Umjesto “satelit”, ispravnije bi zapravo bilo reći “mesh točka”, s obzirom na to da se one mogu ulančavati, odnosno neće nužno okruživati router (pa time tehnički gledano neće ni biti sateliti), nego jedna mesh točka može biti povezana s drugom, a onda ta druga s routerom.

Posebnost AmpliFijeva routera veliki je statusni LCD ekran. Umjesto signalnih LED-ica, tako je tu ekran na kojem se može birati između nekoliko prikaza. Prikaz s datumom i vremenom zamjena je za stolni sat. Zatim je tu prikaz s napravljenim prometom, IP adresama routera, trenutačnom brzinom uploada/downloada, te konačno prikaz statusa fizičkih portova.

Ekran je osjetljiv na dodir pa se između različitih prikaza prebacujete dodirom, a ako se pojavi nadogradnja, može je se primijeniti i preko tog ekrana, umjesto na “normalan način”, pomoću aplikacije za Android ili iOS. Tvornički je postavljeno da se ekran isključuje u noćnim satima (između 22 i 8 sati), ali to možete promijeniti. S donje strane routera svijetli difuzirano bijelo svjetlo, koje također poštuje noćni način rada, kada se isključuje. Među četiri gigabitna mrežna porta (plus jedan za WAN) našao se i USB konektor, no u trenutku pisanja ove recenzije (još) ničemu nije služio – ne bi bilo loše da proizvođač omogući spajanje pisača ili diska.

Upravljanje

Spomenuli smo aplikaciju za mobitel – upravo ćete nju koristiti kad treba nešto podesiti, jer je web-sučelje praktički nepostojeće (moguće je promijeniti samo nekoliko opcija). Aplikacija je jednostavna za korištenje i nikome ne bi trebao biti problem savladati je, barem ako poznaje neke osnove kućnih mreža. Individualno se mogu podešavati router i sateliti. Za svaki satelit prikazana je kvaliteta signala s routerom, pri čemu se može birati između 5 i 2,4-gigahercne veze. Mogu im se isključiti signalne LED-ice i zvučni signali (služe, između ostalog, i za lociranje satelita), mogu se “pauzirati” te se na njima može uključiti dodatni SSID, ako je to nekome potrebno (recimo ako se želi spojiti baš na specifični satelit ili router unutar mesh mreže).

• +3

Kod routera pronaći ćete osnovne i napredne postavke za WiFi, postavke vezane uz pristup Internetu, uz DHCP i port forwarding, a router se može prebaciti i u bridge način rada (primjerice, kako bi funkcionirao kao WiFi AP + Ethernet switch). Zatim je tu grafički prikaz prometa kroz vrijeme i funkcija mjerenja brzine pristupa Internetu. Tu je i mogućnost uključivanja vremenski ograničene bežične mreže za goste, s lozinkom ili bez nje. Zgodno za to da gostima omogućite lak pristup Internetu, a da ne morate ni sebe ni njih mučiti lozinkama, a ujedno se ne morate poslije sjetiti da je isključite.

Nadalje, tu su “profili”, koji omogućuju isključivanje pristupa Internetu pojedinim korisnicima tijekom određenog vremena, primjerice, ako djeci želite onemogućiti pristup Internetu kad bi morala spavati.

Spomenimo i to da se može uključiti “udaljeni pristup”, odnosno korištenje aplikacije i kad niste mobitelom spojeni na lokalnu mrežu, dakle, možete biti i na drugom kraju svijeta. Za to je pametno iskorištena autentifikacija preko korisničkog računa na Googleu ili Facebooku.

Što se pokrivenosti sustava s routerom i dva satelita tiče, ona je prilično dobra. Priložili smo tablicu u kojoj se vide mjerenja na osam točaka u kući i oko nje, i usporedbu sa Xiaomijevim Mi Routerom 3, koji također podržava dvopojasni WiFi, te s ISP-ovim routerom/modemom Speedport W 724V Type Ci, koji podržava samo 2,4-gigahercnu vezu, barem s ISP-ovim firmwareom. Primijetite da je jačina signala na svim izmjerenim točkama bila dosta bolja kod Ubiquitijevog mesha.

Provjerili smo i brzinu kopiranja velike datoteke sa stolnog računala (WiFi kartica Asus PCE-AC68 802.11ac, spojena bežično na router uz propusnost od 866,5 Mbit/s i jačinu signala -40 dBm) na laptop, spojen Ethernet kabelom na router (gigabitni Ethernet) – iznosi oko 43 MB po sekundi. Ponovili smo isti test, samo što smo drugi put ciljano spojili računalo na satelit, da vidimo kako funkcionira veza između satelita i routera. Valja napomenuti da je taj satelit bio postavljen na nezgodnijem mjestu pa je i njegov signal osjetno slabiji (-61 dB, propusnost 351 Mbit/s) – kopiranje se tada odvijalo brzinom od oko 15 MB/s.

U konačnici, riječ je o atraktivnom sustavu, koji će adekvatno pokriti signalom tipična kućanstva (a i njihovu okolicu), odnosno funkcionalnošću i mogućnostima zadovoljit će većinu onih korisnika kojima tipični WiFi routeri jednostavno nemaju dovoljno velik domet, a možebitno i performanse.