Mikrofoni općenito "škakljiva" su kategorija uređaja. Problem je u tome što postoji minimalni prag kvalitete zvuka koji je svakome od nas prihvatljiv, ili možda bolje reći svakome od nas prihvatljiv za određenu primjenu, a uređaji koji prelaze taj prag nekad ili često mnogima nisu cjenovno prihvatljivi. Kvaliteta zvuka koja vam je prihvatljiva za razgovor ili komunikaciju prilikom igranja vjerojatno neće biti dovoljno dobra za video na YouTubeu.

Dodatna stvar je, kad se prijeđe taj prag prihvatljive kvalitete zvuka, svako dodatno financijsko ulaganje u mikrofon ili mikrofonski sustav u pravilu nije propraćeno ekvivalentnim skokom u kvaliteti zvuka, odnosno duplo skuplji mikrofon neće ni izdaleka hvatati zvuk "duplo bolje" kvalitete.

Bežično snimanje zvuka  - Malo terminologije, povijesti i osobnih iskustava

Mikrofon koji se zakači na osobu kod nas se kolokvijalno naziva bubica ili mikrofon-bubica, a na engleskom jeziku uobičajeno ga je nazivati lavalier microphone (taj izraz koristi i White Shark za ove mikrofone) ili, rjeđe, lapel microphone.

Valja reći da su se ti nazivi ustoličili prije pojave ovakvih mikrofona "bez repa". Naime, do ne tako davno, a pogotovo u počecima naglog rasta popularnosti YouTubea, mikrofoni-bubice najčešće su bile male elektret-kondenzatorske kapsule kabelom spojene u bežični odašiljač ili u snimač zvuka.

Vaš autor je u davna vremena snimanja Bug TV-a koristio nekad ultra-popularni snimač zvuka Zoom H1 (tada dostupni Sennheiserovi bežični sustavi bili su vrlo skupi, a Zoom H1 koštao je stotinjak eura u tadašnjim kunama) u kombinaciji s Giant Squid Audio Lab mikrofonom-bubicom, naručenim iz SAD-a, kojeg je izrađivala osoba mađarskog podrijetla stavljanjem mikrofonske kapsule u košuljicu od metka.

Takav mikrofon 2012. godine koštao je 40-ak dolara, a koju godinu kasnije mogla se kupiti i "dvoglava" izvedba (mogli ste je koristiti kao stereo mikrofon ili kao dva odvojena mikrofona, recimo za snimanje dvije osobe istodobno međusobno udaljene do nekih dva metara), za otprilike duplo višu cijenu.

Rješenje s takvim mikrofonom-bubicom "s repom" omogućavalo je mikrofon bude vrlo nenametljiv ili da se čak u potpunosti sakrije, ako je bilo potrebe za tim, a da se i dalje dobije kvalitetan zvuk, pod uvjetom da ste se pobrinuli da se mikrofonska glava ne tare o odjeću.

Niz godina nakon toga popularni su postali bežični Rodeovi mikrofoni bez repa, koji su dolazili s integriranom baterijom - upravo taj "format" mikrofona preuzeo je White Shark s Ikoro i Tassom. Vrlo su praktični, više nametljivi od bubica s repom, ali daleko manje nametljivi od velikih mikrofona na stalku.

White Shark se s bežičnim mikrofonskim sustavima kojima se bavimo ovdje pokušava smjestiti u kategoriju uređaja koji će biti dovoljni za razgovore, komunikaciju u igrama, možda kao mikrofon za web-kameru, za podcastove ili nezahtjevne videe.

Zajedništvo

Sustavi su nazvani Ikoro i Tassa, s cijenom od 25 odnosno 40 eura za cijeli sustav. U oba slučaja dobiju se dva mikrofona s integriranom baterijom (ona je kod Tasse ipak dvostruko većeg kapaciteta). Mikrofon se zakači na odjeću te se bežično povezuje na prijamnik, koji se spaja u USB-C port mobitela, tableta, računala.

Uređaj u koji ste prijamnik spojili taj prijamnik "doživljava" kao jednokanalni mikrofon, odnosno "registrira" cijelu stvar kao mono mikrofon. To znači da, iako oba mikrofona mogu istodobno biti spojeni na prijamnik, ako snimate razgovor s nekim, ne možete naknadno utišati jedan mikrofon. To inače može biti korisno kad jedna osoba govori, a ne želite da istodobno mikrofon druge osobe hvata nešto drugo - zvukove koja druga osoba proizvodi (recimo da zakašlja ili kihne, ili kucka po glasnoj mehaničkoj tipkovnici).

Način upravljanja s oba mikrofona vrlo je sličan - pomoću (jedinog) gumbića držanjem nekoliko sekundi uključujete, odnosno isključujete konkretni mikrofon. Jednim pritiskom gumbića prebacujete se između tri stupnja umanjivanja pozadinske buke, ili isključujete tu funkciju kod Tasse (Ikoro nema mogućnost isključivanja funkcije smanjivanja šuma). Iduće dvije funkcije su uključivanje i isključivanje jeke te aktiviranje i deaktiviranje mikrofona. U uputama na hrvatskome piše jeka i u zagradi reverb, dok u uputama na engleskome piše reverb, odnosno reverbation.

Za efekt reverba (odjeka) ne volimo kad se koristi izraz jeka jer su to ipak dva različita efekta. Kod jeke se razlučuju individualni odjeci zvuka, a kod reverba toga nema, nego je sve postepeno utišavanje zvuka koje duljinom i glasnoćom ostavlja dojam veličine prostora. Efekt koji čujemo kod ovih mikrofonskih sustava je jeka (echo), a ne odjek (reverb). Uglavnom, kod Ikoroa dva uzastopna pritiska gumba aktiviraju/deaktiviraju mikrofon, a tri uzastopna pritiska gumba uključuju/isključuju jeku, dok je kod Tasse obratno.

Oba sustava isporučuju se u prilagođenoj kutijici za čuvanje, odnosno prenošenje, u kojoj se mikrofoni bežično pune. Kutijice imaju integriranu bateriju pa bežične mikrofone možete napuniti i na terenu, a kutijice se mogu puniti i napajati preko USB-C porta. Sve to čini ove sustave potencijalno jako praktičnima.

Ikoro

Osnovni model White Sharkovog bežičnog mikrofonskog sustava nazvan je Ikoro.

Svaki od dva mikrofona ima dva metalna vodiča (kružića) koji dolaze u kontakt s pogo pinovima (šiljcima na oprugu) u ležištu, preko kojih primaju električnu energiju za punjenje integrirane LiPo baterije kapaciteta 40 mAh.

Sama kutijica ima svoju bateriju od 300 mAh - mikrofoni se pune iz nje ako kutijicu putem USB kabela niste spojili na neki USB punjač, u suprotnom se sve puni električnom energijom primljenom preko USB-C porta. Mikrofoni se napune tijekom jednog sata, a to im je dovoljno za 2-3 sata rada (nama je prilikom jednog mjerenja izdržao malo preko 2 i pol sata rada). Baterija kutijice se također puni 2-3 sata.

S ovim mikrofonskim sustavom isporučuje se tridesetak centimetara dugački USB-C - USB Type-A kabel. Čini se da White Shark još ne vjeruje u punu tranziciju na USB-C priključak.

Mikrofoni imaju integriranu plastičnu kopču, kojom ih možete zakačiti za odjeću. Na jednom boku smješten je višefunkcijski gumbić, a na drugom USB-C port, za punjenje integrirane baterije mikrofona kad pri ruci nemate kutijicu (mikrofon se ne napaja preko tog konektora, znači morate prvo dovoljno napuniti njegovu bateriju, ištekati USB-C kabel i tek ga onda možete ponovno koristiti). S prednje strane na mikrofonima je perforirana metalna zaštitna pločica za mikrofonsku kapsulu, sitna statusna LED-ica te White Sharkov logo.

Samo jedna LED-ica za signalizaciju trenutnog stanja otežava korištenje, jer putem nje ne znate kako je mikrofon podešen. Kvaliteta zvuka je onakva kakva bi se i očekivala od mikrofonskog sustava ove cijene - sasvim iskoristiva za bilježenje zvučnih događaja i govora iz vašeg života i za razgovore. Ovaj mikrofonski sustav je alat za svakodnevicu, ali ne i alat za stvaratelje sadržaja, "kreatore", osim ako im bežičnost nije prioritet.

Zvuk ima istaknute srednje i visoke tonove, što je kombinacija koja rezultira dobrom razumljivosti govora, ali i "tankim" zvukom i često čujnog visokofrekventnog šuma pri najslabijem stupnju uklanjanja šuma. Jasno je da je deklarirani frekvencijski opseg za oba ova mikrofonska sustava (od 20 Hz do 20 kHz) bajka. Kad mikrofon primite u ruku i uperite ga prema svojim ustima, umjesto da ga držite zakačenog za majicu, kvaliteta zvuka značajno se poboljšava. Pretpostavili bismo da je razlog tome što mikrofonska kapsula nije izvan kućišta mikrofona pa, iako su ovi mikrofoni tehnički omnidirekcijski (neusmjereni, love zvuk iz svih smjerova), kućište mikrofona blokira određeni, bitan dio zvuka.

Tassa

Tassa je napredniji model po većini aspekata, počevši od kutijice, koja ostavlja dojam više kvalitete izrade, ali ima i dodatnu funkcionalnost - segmentirani LED ekrančić. Na njemu se brojčano prikazuje postotak napunjenosti baterije (Ikoro tu informaciju pruža putem četiri sitne LED-ice), a uz to se odvojeno prikazuje punjenje lijevog i desnog mikrofona. To lijevog i desnog mikrofona odnosi se na položaj mikrofona u kutijici, a ne to da bi se ti mikrofoni spajali svaki na svoj kanal stereosignala - jedan na lijevi, drugi na desni kanal.

Naime, kao i kod Ikoroa, i ovdje se radi o mono izlazu iz prijamnika, dakle zvuk s oba mikrofona spaja se u jedan, mono izlaz. Pogrešni dojam mogao bi se steći i iz statusnih LED-ica na samom prijamniku. Dok Ikoro ima samo jednu crvenu LED-icu, Tassa ima dvije zelene - po jednu za svaki mikrofon. No, tim LED-icama se samo korisnika obavještava koji od dva mikrofona je trenutno bežično spojen na prijamnik - oni dalje završavaju u istom izlaznom kanalu. Kad smo već kod tih LED-ica na prijamniku - trebale su biti crvene boje, jer ova zelena svjetlost može biti nametljiva i više smeta, umjesto da samo informira.

Kutijica ostavlja elegantniji dojam od Ikorove kutijice, magnet za poklopac je mnogo jači i drži kutijicu čvrsto zatvorenom, ležišta za mikrofone i prijamnik mnogo bolje su oblikovana te se mikrofon i prijamnik magnetski čvrsto drže u njima - nema nikakvog zveckanja ako tresete kutijicu. Baterija u samoj kutijici istog je kapaciteta kao i baterija kod Ikoroa, no rjeđe ćete je morati koristiti, jer sami mikrofoni imaju dvostruko veće baterije - deklarirano mogu hvatati zvuk 5-6 sati, a nama je u idealnim uvjetima baterija trajala i oko 6 i pol sati.

Mikrofoni kod Tasse blago ovalnog su oblika, s kopčom koja se za njih drži magnetski, i to s dosta jakim magnetima. Magneti su zapravo prisutni i na samim mikrofonima i na kopčama, što vam omogućava da lako maknete kopču i mikrofon stavite na nešto metalno. To vam ujedno omogućava da odvojite kopču i da je stavite ispod majice pa da se mikrofon za nju drži kroz majicu, kroz tkaninu. Još jedna prednost pred Ikorom su četiri namjenske statusne LED-ice umjesto jedne univerzalne. Tako Tassa ima LED-icu za bateriju odnosno povezanost s prijamnikom, LED-icu za funkciju smanjivanja šuma, LED-icu s ikonom glazbene note za jeku te LED-icu za obavijestiti vas je li mikrofon privremeno deaktiviran.

Sve te funkcije aktiviraju se na vrlo sličan način kao kod Ikoroa, samo što kod Tasse možete posve isključiti uklanjanje pozadinske buke te tako potencijalno zabilježiti više toga iz okoline u kojoj se trenutno nalazite. Jedino moramo priznati da baš i ne razumijemo uključivanje funkcije jeke u ovakve mikrofone - nije da će se oni koristiti za pjevanje, a to je praktički jedina situacija gdje se efekt jeke ponekad koristi. Zbog toga još je manje jasno zbog čega se kod Tasse jeka aktivira s dva uzastopna pritiska gumbića, a mikrofon se deaktivira i aktivira s tri uzastopna pritiska - trebalo je biti obratno, kao kod Ikoroa.

Ton koji se dobije pomoću Tasse je puniji, čišći, s daleko manje visokofrekventnog šuma, ali mu malo nedostaju visoke frekvencije. Kao da su zaboravili čemu je ovaj mikrofon primarno namijenjen - hvatanju ljudskog glasa. A kad nedostaju visoke (ili barem više) frekvencije prilikom hvatanja ljudskog glasa, ljudski glas gubi na razgovjetnosti, teže je razumjeti što osoba govori. Ako biste mikrofon koristili za snimanje, a ne za razgovore, možete ekvilizatorom to donekle srediti, ali s te strane, bilo bi onda bolje da ovi mikrofoni, umjesto gotovo beskorisne jeke, imaju ekvilizatorski preset s pojačanim visokim tonovima.

San kreatora?

Jeftini bežični mikrofoni koji bi se mogli iskoristiti prilikom snimanja videa za objavu na YouTubeu ili nekim drugim društvenim mrežama jako su poželjna kategorija uređaja među kreatorima, zato jer kvalitetan zvuk najčešće traži određeno, ne nužno malo ulaganje. Ovi mikrofonski sustavi ne dosežu te kvalitativne visine, ali mogu poslužiti za "dokumentarističke" potrebe i kao hands-free dodatak.

Mogu biti korisni kad mobitel ne možete držati blizu ustiju (blizina mikrofona ustima ključni je faktor za kvalitetu zvuka i "nadjačavanje" pozadinske buke) - recimo ako ga imate u ruksaku, ili nemate slobodnu ruku za držanje blizu usta, pogotovo u bučnoj okolini, ili ga držite u rukama kad igrate neku igru. Mogu biti korisni kad se trebate kretati po prostoriji (bez prepreka, domet im prelazi dvadeset metara) - tu mogu poslužiti i kao mikrofoni koje ćete koristiti u kombinaciji s web-kamerom. Na potencijalnom kupcu je da pronađe primjenu. White Shark ih u svojem katalogu svrstava u gamerske mikrofone, vjerojatno očekujući da će ih barem dio kupaca koristiti za komunikaciju prilikom igranja igara "na terenu" i za to mogu vrlo dobro poslužiti.

Iako oba sustava dolaze s dva bežična mikrofona, ako nije nužno, vjerojatno ne biste trebali koristiti oba istodobno, jer ako su preblizu jedan drugome (kad oba hvataju dijelove "istog" zvuka), degradirat će se izlazni zvuk. Umjesto toga, jedan mikrofon vam može biti za rezervu, kad vam se potroši baterija na drugom, pa ih onda zamijenite - nastavite koristiti napunjenog, a ovog ispražnjenog stavite u kutijicu neka se puni. Na taj način možete stalno prilikom igranja igara na mobitelu komunicirati s drugim igračima, i to satima i satima, a da nemate posla s kabelima. Usput rečeno, prijemnici oba sustava na sebi imaju USB-C konektor, na koji možete spojiti punjač za mobitel - na taj način sustave možete koristiti s mobitelima unedogled, jer se mobitel može puniti ili napajati iz USB-C porta i kad je prijemnik spojen na njega.