Najnovije znanstveno istraživanje provedeno u Italiji otkrilo je da primjena robotike može dramatično poboljšati vremensko usklađivanje i motoričku koordinaciju između glazbenih izvođača. U eksperimentu je sudjelovalo 20 profesionalnih violinističkih parova koji su koristili posebno razvijene nosive robote, tj. egzoskelete, s dva stupnja slobode kretanja. Ovi uređaji, pričvršćeni na ruke glazbenika, dizajnirani su da prate prirodne pokrete ramena i lakta bez ometanja izvođača, istodobno pružajući suptilnu fizičku poveznicu između partnera.

Superiornost haptičke veze

Sustav funkcionira na principu haptičke komunikacije, koristeći viskoelastične momente sile koji su proporcionalni odstupanjima u kutovima zglobova između dvaju glazbenika. Iako ispitanici nisu unaprijed bili upoznati s robotskim povratnim informacijama i nesvjesni izravne dvosmjerne veze s partnerom, rezultati su pokazali da ovaj "robotski dodir" pruža iznimno učinkovit, implicitan kanal za senzomotoričku komunikaciju koji nadilazi tradicionalne metode usklađivanja – piše časopis Science Robotics.

Istraživanje je obuhvatilo testiranje u četiri različita uvjeta senzornih povratnih informacija: samo slušni, audio-vizualni, audio-haptički te kombinaciju sva tri osjetila. Testovi su provođeni pri dva različita tempa, od 72 i 100 otkucaja u minuti. Ključno otkriće studije jest da su uvjeti koji su uključivali haptičku povratnu informaciju rezultirali značajno boljom prostorno-vremenskom koordinacijom i dinamičkim glazbenim usklađenjem u usporedbi s uvjetima na koje su glazbenici godinama naviknuti, poput gledanja partnera tijekom izvođenja skladbe.

Moguća primjena i izvan glazbe

Znanstvenici ističu da je kombinirano multisenzorno stanje polučilo najbolje rezultate u svim mjerenim parametrima. Podaci iz istraživanja sugeriraju da haptička komunikacija, zbog svoje utjelovljene prirode, omogućuje finu motoričku koordinaciju učinkovitije od vizualnih znakova, što je posebno izraženo kod profesionalnih umjetnika koji moraju procesuirati kompleksne informacije u djeliću sekunde. Dakle, fizička se sinkronizacija, koja djeluje "ispod radara" svjesnog opažanja pokazala boljom od one svjesne – zahvaljujući "magiji" tehnologije i robotike.

Iako je primarna studija fokusirana na umjetničke izvedbe vrhunskih glazbenika, autori studije naglašavaju da bi se njihovi nalazi mogli primijeniti u širem spektru disciplina. Mogućnost uspostavljanja snažne senzomotoričke veze putem robotike otvara vrata novim metodama u, primjerice, rehabilitaciji pacijenata, sportskom treningu i sličnim područjima ljudskog djelovanja gdje je precizna fizička suradnja više pojedinaca ključna za uspjeh.