Za razliku od dotadašnjeg strogo kontroliranog i zatvorenog pristupa razvoju, IBM je Model 5150 dizajnirao u iznimno kratkom roku, koristeći uglavnom standardne, već postojeće komponente s tržišta i oslanjajući se na koncept otvorene arhitekture. Srce računala činio je procesor Intel 8088 s radnim taktom od 4,77 MHz. Osnovni model stizao je sa samo 16 KB radne memorije (RAM), koja se mogla proširiti do 256 KB. Računalo u početnoj verziji nije imalo tvrdi disk, već se oslanjalo na disketne pogone od 5,25 inča i mogućnost spajanja kazetofona. Najvažniji poslovni potez bio je odabir operativnog sustava: IBM je angažirao tada relativno malu tvrtku Microsoft da isporuči PC-DOS, prilagođenu verziju MS-DOS-a, odluku koja je dugoročno osigurala Microsoftovu dominaciju na globalnom tržištu softvera.

Cijena i ponuda aplikacija

Kada se iznosi iz 1981. preračunaju u današnje vrijednosti, uz kumulativnu inflaciju i faktor preračuna u današnje cijene, postaje vidljivo koliko je ulazak u svijet računalstva tada bio financijski zahtjevan. IBM je primijenio strategiju odvojene prodaje hardvera i softvera. Sam hardver stajao je 1.565 dolara za najosnovniji model (danas oko 5.630 USD), dok je tipična konfiguracija za poslovne korisnike, sa 64 KB RAM-a, monokromatskim monitorom i jednim disketnim pogonom, dostizala cijenu od oko 3.000 dolara (danas oko 10.800 USD).

Softver se kupovao zasebno

Od prvog dana bila je dostupna odabrana paleta aplikacija. VisiCalc, pionirski program za tablične kalkulacije koji je ranije proslavio Apple II, stajao je 200 dolara (danas oko 720 USD), a njegov dolazak na IBM PC bio je primarni razlog zašto su korporacije masovno kupovale novo računalo. EasyWriter, prvi službeni program za obradu teksta dostupan za Model 5150 i djelo tvrtke Information Unlimited Software (IUS), koštao je 175 dolara (danas oko 630 USD). Peachtree Software, sveobuhvatan paket poslovnih i računovodstvenih aplikacija, prodavao se po 595 dolara po modulu (danas oko 2.140 USD). Operativni sustav PC-DOS prodavao se odvojeno za 40 dolara (danas oko 144 USD), dok je osnovna verzija Microsoft BASIC-a bila ugrađena u ROM računala, a naprednije su verzije stizale na disketama. Kao dio početnog paketa za razonodu ponuđena je i tekstualna avanturistička igra Microsoft Adventure.

Revolucija u distribuciji i nastanak "PC klonova"

Kako bi dosegnuo masovno tržište i izašao iz okvira dotadašnje izravne prodaje velikim korporacijama, IBM je prvi put u povijesti uspostavio višekanalnu distribucijsku mrežu. Računala i softver prodavali su se kroz specijalizirane lance poput ComputerLanda, gdje su kupci mogli uživo isprobati uređaje, te kroz robne kuće poput Searsa, koji je preko posebnih odjela Business Systems Center ciljao male poduzetnike i kućne korisnike. Uz to su postojali i IBM Product Centers, službene IBM-ove maloprodajne trgovine u velikim gradovima, kao i izravna korporativna prodaja za velike narudžbe i poslovne sustave. IBM je usto licencirao i pakirao provjereni vanjski softver u vlastitu službenu ambalažu s vlastitim logotipom, čime je kupcima davao dodatno povjerenje.

Ostavština koja traje

Zbog javno objavljenih tehničkih specifikacija i otvorene sabirnice (ISA), drugi su proizvođači ubrzo počeli razvijati i prodavati takozvane IBM PC klonove. To je pokrenulo masovnu proizvodnju, nagli pad cijena hardvera i strelovitu digitalizaciju poslovnih okruženja i kućanstava diljem svijeta. 

Prvi i najvažniji klonovi koji su obilježili početak ere IBM PC kompatibilnih računala pojavili su se već sljedeće godine. Columbia Data Products modelom MPC 1600 predstavila je prvi stvarni IBM PC klon: tvrtka je obrnutim inženjeringom rekonstruirala IBM-ov BIOS i u lipnju 1982. izbacila računalo koje je koristilo iste komponente i operativni sustav, ali uz znatno pristupačniju cijenu i više ugrađenih utora za proširenje. Kanadski Dynalogic Hyperion, predstavljen početkom 1982. i isporučen krajem iste godine, zamišljen je kao prijenosna alternativa IBM PC-u, no zbog nepotpuno kompatibilnog BIOS-a neke su IBM aplikacije na njemu padale.

Najvažniji i najuspješniji rani klon bio je Compaq Portable. Inženjeri Compaqa izveli su potpuno čist i legalan obrnuti inženjering IBM-ovog BIOS-a, zbog čega IBM nije mogao podnijeti tužbu za povredu autorskih prava. Compaq Portable bio je veličine preklopnog kofera, težio je oko 12,5 kg i pokretao je gotovo sav softver pisan za IBM PC bez ikakvih preinaka, a kad se pojavio na tržištu u ožujku 1983., doživio je nezapamćen komercijalni uspjeh.

Padale su i tužbe

Eagle Computer izbacio je svoje klonove (Eagle PC) ubrzo nakon Columbije, no izravno je kopirao dijelove IBM-ovog BIOS koda, pa je nakon IBM-ove tužbe morao povući uređaje s tržišta i iznova napisati BIOS, što ga je financijski devastiralo. Sličan je put prošao i Corona Data Systems, koji je 1983. ponudio stolna i prijenosna računala kompatibilna s IBM PC-om, uz bolju grafičku razlučivost na vlastitom monitoru, ali se također suočio s IBM-ovim tužbama oko BIOS koda dok nije izradio vlastitu verziju.

Zašto je Compaq odnio pobjedu?

Tržište je u početku bilo preplavljeno računalima koja su bila djelomično kompatibilna, poput DEC Rainbowa ili Victora 9000, ali nisu mogla pokretati ključne programe poput Lotusa 1-2-3 bez prilagodbe koda. Compaq je prvi ponudio stopostotnu kompatibilnost uz prenosivost i time otvorio vrata masovnoj dominaciji kompatibilnih računala na globalnom tržištu.