Prema internom memorandumu koji je procurio u javnost, a objavljuje Reuters, kompanija već u rujnu kreće u masovnu proizvodnju svog novog čipa za umjetnu inteligenciju, kodnog imena "Iris". Ovo je tek prva faza ambicioznog plana kojim Meta želi udvostručiti svoju računalnu infrastrukturu i osigurati energetsku moć od 14 gigavata do 2027. godine.

Za usporedbu, Meta ove godine planira do 7 gigavata, što znači da je pred njima agresivno širenje kakvo dosad nije viđeno u industriji.

Šest tjedana bez greške

"Iris" je dio šireg projekta u četiri generacije (MTIA, Meta Training and Inference Accelerators) koji Zuckerbergova kompanija razvija unutar svoja četiri laboratorijskog zida. Cilj je jasan: prilagođeni silicij koji će dati potrebnu snagu algoritmima koji pokreću Meta AI.. Ipak, "Iris" neće potpuno zamijeniti Nvidijine čipove, već će raditi paralelno s njima.

Ono što najviše upada u oči jest podatak iz memoranduma da je testiranje čipa (tzv. bug-testing) trajalo samo šest tjedana, i to, navodno, bez ijednog većeg problema. To je za njih dobra vijest za projekt koji se godinama mučio s realizacijom i tapkao u mjestu.

Pakt s Broadcomom i TSMC-om

Kako bi ideju proveli u djelo, u Meti su se udružili s Broadcomom za dizajn i tajvanskim TSMC-om za samu proizvodnju. Strategija je jasna: prvo, smanjenje troškova, jer vlastiti čipovi drastično režu astronomske račune data centara; drugo, neovisnost. Meta se želi maknuti s popisa onih koji mole Nvidiju i AMD za isporuku grafičkih procesora. Uz to, kako bi osigurala nesmetan rast u doba globalne nestašice, Meta je potpisala dugoročne ugovore s ključnim igračima: Samsungom za memorijske čipove, Sandiskom za flash pohranu i Sumitomo Electricom za optičku opremu.

Borba protiv "čipflacije"

Meta ove godine planira potrošiti do 145 milijardi dolara na AI infrastrukturu, dobar dio od ukupno 700 milijardi dolara koliko će cijeli Big Tech ove godine skupa utrošiti na umjetnu inteligenciju. Utrka u naoružanju AI data centara toliko je divlja da su analitičari iz Morgan Stanleya već skovali novi termin, "čipflacija", kako bi opisali ekstremni rast cijena čipova i memorije, što polako postaje ozbiljan makroekonomski problem koji je, među ostalim, natjerao i Apple na podizanje cijena.

Tko još bježi s Nvidijine uzice?

Meta nipošto nije jedina koja je shvatila da prepuštanje sudbine u ruke Nvidije, koja drži preko 80 posto tržišta AI čipova, dugoročno znači tehnološko ropstvo. Konkurencija je već odmakla.

Googleovi Tensor Processing Units već godinama pokreću dobar dio Googleovog AI sustava, a trenutačno su na svojoj šestoj generaciji čipova, kako bi se smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Microsoft je krajem prošle godine predstavio svoj prvi prilagođeni AI čip Maia 100, za jeftiniju i stabilniju infrastrukturu za Azure i OpenAI, čiji ChatGPT troši nevjerojatne količine računalne snage.

Amazonov AWS već dulje vrijeme nudi klijentima svoje Trainium čipove za treniranje modela i Inferentia čipove za zaključivanje, nudeći im jeftiniju alternativu za rad u cloudu u odnosu na skupe Nvidijine sustave.

Čak i Sam Altman aktivno pokušava sastaviti globalnu koaliciju investitora i proizvođača kako bi pokrenuo vlastitu mrežu tvornica čipova kroz projekt "Tigris". OpenAI ne želi biti samo kupac, nego želi kontrolirati cijeli opskrbni lanac.