Ako ste nedavno kupovali televizor, monitor ili igraću konzolu, sigurno ste se susreli s oznakama HDMI 2.0 i HDMI 2.1. Na papiru, nova verzija obećava podršku za 8K rezoluciju, igranje u 4K pri 120 Hz i niz drugih naprednih funkcija. U praksi, situacija je postala toliko zbunjujuća da i iskusni korisnici često nisu sigurni što kupuju. Problem nije samo u tehnologiji, već u kontroverznom načinu na koji se ona certificira i reklamira, ostavljajući kupce da se pitaju je li njihov novi HDMI 2.1 uređaj zaista ono za što se predstavlja.

Brzina je temelj svega

Osnovna i najvažnija razlika između HDMI 2.0 i 2.1 standarda jest propusnost. Zamislite to kao razliku između dvotračne i šesterotračne autoceste. Dok HDMI 2.0 može prenijeti podatke brzinom do 18 Gbps, HDMI 2.1 podiže tu granicu na čak 48 Gbps. Ta golema razlika u kapacitetu temelj je za sve nove mogućnosti koje donosi verzija 2.1. Upravo taj skok omogućuje prijenos signala za 4K rezoluciju pri 120 Hzili 8K rezoluciju pri 60 Hz bez kompresije koja bi narušila kvalitetu slike.

Ovo poboljšanje nije samo softversko, ono se temelji na fundamentalnoj promjeni u tehnologiji prijenosa signala. HDMI 2.0 koristi metodu zvanu TMDS (Transition Minimized Differential Signaling), dok se HDMI 2.1 prebacio na napredniji FRL (Fixed Rate Link). Ta nova metoda učinkovitije pakira podatke u četiri "trake", omogućujući gotovo trostruko veći protok kroz fizički isti konektor koji koristimo već godinama. Zbog toga nadogradnja s 2.0 na 2.1 nije moguća samo promjenom kabela ili softvera. I uređaj koji šalje signal (poput konzole) i onaj koji ga prima (televizor) moraju imati ugrađen novi hardver koji podržava FRL.

Zamka zvana 'HDMI 2.1 certifikat'

Ovdje priča postaje komplicirana. Vođeni logikom, pomislili biste da svaki uređaj s oznakom HDMI 2.1 mora podržavati sve spomenute napredne funkcije. Nažalost, to nije istina. Tijelo odgovorno za licenciranje, HDMI Licensing Administrator, donijelo je zbunjujuću odluku - sve nove mogućnosti HDMI 2.1 standarda su opcionalne. Štoviše, certifikacija za stariju verziju 2.0 je ukinuta, a njezine karakteristike postale su tek podskup 2.1 standarda.

To u praksi znači da proizvođač može na tržište izbaciti televizor koji ima isključivo mogućnosti starog HDMI 2.0 standarda (propusnost od 18 Gbps, maksimum 4K@60Hz) i legalno ga označiti kao "HDMI 2.1". Prema službenim pravilima, jedina obveza proizvođača jest da navede koje od 2.1 funkcija uređaj podržava. Ako ne podržava nijednu, ne mora navesti ništa.

Zbog toga je oznaka "HDMI 2.1" sama po sebi postala gotovo besmislena. Savjet za kupce je da ignoriraju broj verzije na kutiji i pažljivo prouče specifikacije kako bi vidjeli podržava li uređaj točno one funkcije koje su vam potrebne, poput 4K@120Hz, VRR-a ili eARC-a. Odsutnost neke značajke na popisu specifikacija gotovo sigurno znači da je uređaj ne podržava.

Funkcije koje čine razliku

Iako je marketing problematičan, tehnološki napredak je stvaran. HDMI 2.1 donosi nekoliko ključnih poboljšanja koja su presudna za određene skupine korisnika. Za igrače PlayStationa 5 i Xbox Seriesa X ili onih sa snažnim računalima, najvažnija je podrška za 4K@120Hz, koja igranje čini fluidnim. Uz to dolazi i promjenjiva stopa osvježavanja (VRR), koja sinkronizira osvježavanje ekrana s izlazom grafičke kartice, eliminirajući neugodno cijepanje slike. Automatski način niske latencije (ALLM) pak osigurava da se vaš TV sam prebaci u game mode čim prepozna signal s konzole.

Ljubitelji kućnog kina profitirat će od poboljšanog povratnog audio kanala (eARC). Dok je stari ARC bio ograničen na komprimirane audio formate, eARC ima dovoljnu propusnost za prijenos nekomprimiranog zvuka visoke kvalitete, uključujući Dolby Atmos i DTS:X. To znači da možete dobiti puni potencijal naprednih soundbarova i AV prijemnika. Tu je i dinamički HDR (poput Dolby Vision i HDR10+), koji optimizira svjetlinu i boje scenu po scenu, nudeći sliku s više detalja u tamnim i svijetlim dijelovima.

Važno je spomenuti i da HDMI 2.1 više nije najnoviji standard. HDMI Forum je prošle godine predstavio HDMI 2.2, koji udvostručuje maksimalnu propusnost na 96 Gbps te donosi podršku za još više rezolucije i frekvencije osvježavanja, kao i novu tehnologiju Latency Indication Protocol (LIP) za smanjenje kašnjenja između uređaja.

Međutim, to ne znači da bi kupci danas trebali čekati uređaje s HDMI-jem 2.2. Takvih proizvoda zasad gotovo da nema na tržištu, a za većinu korisnika i dalje je daleko važnije provjeriti podržava li uređaj konkretne HDMI 2.1 funkcije, poput 4K pri 120 Hz, VRR-a ili eARC-a, nego voditi računa o najnovijoj verziji standarda. Upravo zbog načina na koji se HDMI 2.1 certificira, popis podržanih značajki i dalje je važniji od same oznake na kutiji.