Odgovor ne dolazi od legendarnog trenera ni od reformi omladinskog pogona, nego od mobilne aplikacije koja boduje dvanaestogodišnjaka dok driblja plastične čunjeve na napukloj travi negdje u unutrašnjosti São Paula. Odgovor leži u primjeni umjetne inteligencije koja može pomoći otkriti nove talente.

Potential milijuna malih nogometaša

Sustav njemačkog agenta Rogera Wittmanna tvrdi da rješava problem koji je stoljećima kočio brazilski nogomet: "govorimo o milijunima neviđene djece", kaže Wittmann, aludirajući na golemu, geografski raspršenu populaciju koju tradicionalni skauti fizički ne mogu pokriti.

Zemlja koja izvozi više zvijezda nego bilo koja druga na svijetu oduvijek je talent tražila kroz mrežu takozvanih olheira, veterana koji desetljećima obilaze amaterske utakmice, školska prvenstva i lige u Amazoniji. Problem nikad nije bio nedostatak talenta nego nedostatak infrastrukture koja bi ga sustavno pronalazila, a upravo tu se AI predstavlja kao rješenje: analizira snimke koje igrači sami učitavaju, boduje brzinu, kontrolu lopte i desetke drugih parametara, i puni bazu podataka do koje klubovi mogu doći bez slanja čovjeka na teren.

Od skauta do algoritma

Klub Santos, iz kojeg su ponikli Pelé i Neymar, već je sklopio partnerstvo s platformom Footbao i iznad svog omladinskog pogona pušta dronove čije snimke AI analizira radi mjerenja učinka igrača. Tehnologija ne oduzima posao skautu nego scouting čini "efikasnijim i ekonomičnijim". Upravo tu se krije stvarna promjena, ne u otkrivanju talenta nego u prerazdiobi posla oko njega.

Nekoliko analitičara u malom uredu u São Paulu danas ručno pregledava video snimke koje je AI izdvojio kao najperspektivnije iz desetaka tisuća učitanih videa, boduje ih u dvadesetak kategorija i tek onda šalje klubovima. To više nije olheiro koji kroz blato i prašinu traži dijamant u polju, nego traka na kojoj čovjek dolazi tek kad stroj već suzi izbor.

Infrastruktura kao stvarna prepreka

Izazov u brazilskom slučaju isti je kao u mnogim zemljama trećeg svijeta: infrastruktura koja će pratiti takvu tehnologiju. Aplikacije zahtijevaju pristojnu kameru i internetsku vezu, uvjete koje siromašniji igrači u udaljenim dijelovima zemlje nemaju uvijek na raspolaganju, što znači da baza podataka iz koje klubovi biraju već na startu isključuje dio populacije koju je trebala uključiti. Dodatno, korisnici mogu brisati i ponovno snimati pokušaje dok ne postignu bolji rezultat, čime se ocjena pretvara u pitanje upornosti pred kamerom, ne nužno u vjerodostojan prikaz sposobnosti na terenu.

Brzi filtar, isti ishod, na žalost

Brazilski nogomet svoju krizu ionako ne namjerava riješiti tehnologijom nego akademijama, trenerskim kadrom i klupskim financijama koje sustavno gube utrku s europskim ligama čim se igrač pokaže obećavajućim. AI u tom kontekstu djeluje kao brži filtar na ulazu u sustav koji na izlazu i dalje prodaje svoje najbolje igrače prije nego što uopće stignu zaigrati za reprezentaciju u punoj snazi. Aplikacija može pronaći sljedećeg Neymara Jr. u zabačenom selu brže nego ijedan skaut, ali ne može spriječiti da taj isti igrač, čim algoritam potvrdi njegovu vrijednost, završi na drugom kontinentu prije nego što Brazil od njega ima ikakve koristi.

Tako ispada da AI u brazilskom nogometu ne rješava problem povratka na vrh, nego samo ubrzava proces koji je oduvijek postojao: otkrivanje talenta koji će, ionako, prije ili kasnije, nositi dres nekog drugog kluba, u nekoj drugoj zemlji.