Kako generativna umjetna inteligencija sve dublje prodire u kreativne industrije, granica između ljudskog i strojnog stvaralaštva postaje praktički nevidljiva. Prema pisanju portala The Indian Express, trenutna situacija na glazbenom tržištu izaziva sve veću nelagodu, kako kod publike, tako i kod profesionalnih glazbenika koji se suočavaju s egzistencijalnom krizom vlastitog zanata.

Vjerujete li svojim ušima?

Vjerojatno ne biste trebali. Istraživanje koje su proveli streaming platforma Deezer i tvrtka za istraživanje tržišta Ipsos otkrilo je zapanjujući podatak: čak 97 posto ispitanika nije uspjelo prepoznati razliku između pjesama koje je u potpunosti generirala umjetna inteligencija i onih koje su djelo ljudskih ruku. Drugim riječima, AI audio postao je toliko uvjerljiv da ga je nemoguće razlučiti od "prave stvari".

Ova tehnologija nije ostala zatvorena u laboratorijima; već je zauzela pozicije na top ljestvicama. Pjesma "Walk my Walk" projekta Breaking Rust – u potpunosti generirana, od instrumenata do vokala i vizualnog identiteta – dosegla je prvo mjesto na country digitalnoj ljestvici sredinom studenog. Sličan uspjeh bilježi i virtualna umjetnica Xania Monet, koja je potpisala ugovor vrijedan tri milijuna dolara, što je značajan iznos u glazbenoj industriji, te bend Velvet Sundown koji je prikupio milijun mjesečnih slušatelja na Spotifyju prije nego što su otkrili da su zapravo "sintetički glazbeni projekt".

Nelagoda i etičke dileme

Iako se na prvi pogled čini da publika prihvaća ove novitete, istina je složenija. Ista Deezerova studija pokazala je da se 52 posto ljudi osjeća nelagodno zbog nemogućnosti razlikovanja izvora glazbe. Philippe Pasquier, direktor Metacreation Laba za kreativni AI na Sveučilištu Simon Fraser, ističe da percepcija ovisi o kontekstu – koristi li se AI za kompoziciju, interpretaciju ili mastering.

Sophia Omarji, istraživačica korisničkog iskustva i glazbena psihologinja, napominje da saznanje o AI porijeklu pjesme može promijeniti percepciju slušatelja. "I dalje uživate u glazbi, ali javlja se etičko pitanje: Želim li ja ovo slušati?", objašnjava Omarji.

Glavni problem leži u načinu na koji generativni modeli uče. Platforme poput Suno i Udio treniraju AI na djelima postojećih umjetnika, često bez naknade. To potencijalno krši zakone o autorskim pravima. To je potaknulo brojne prosvjede, uključujući i inicijativu Paula McCartneyja i više od tisuću drugih koautora koji se protive britanskom zakonodavstvu o AI autorskim pravima, tvrdeći da bi ono moglo uništiti glazbenu industriju.

Gubitak identiteta ili nova vrsta umjetnosti?

Strah od promjena koje donosi tehnologija nije novost – od automatizacije u 16. stoljeću do kritika glazbenog softvera 80-ih godina prošlog stoljeća. No, glazbenicima se ovaj trenutak čini drugačijim. Ne radi se samo o gubitku posla, već o gubitku identiteta. AI već sada briljira u žanrovima i vještinama koje su nekad bile isključivo ljudske domene, čineći "posebne vještine" glazbenika manje posebnima.

Pasquier tvrdi da AI sustavima nedostaje namjera ili svjesnost, što je ključno za ljudsku kreativnost, iako priznaje "generativnu umjetnost" kao zasebnu praksu. Međutim, glazbena industrija počiva na fandomu – ljudi vole umjetnike zbog njihove osobnosti, stava i životne priče. Upravo taj nedostatak "ljudske priče" kod AI izvođača mogao bi biti ključna prepreka za dublje povezivanje s publikom.

Dok tehnologija napreduje eksponencijalnom brzinom, ostaje otvoreno pitanje hoće li tehnička savršenost ikada moći u potpunosti zamijeniti nesavršenost i emotivnu težinu ljudskog iskustva. Čini se da će budućnost glazbe ovisiti o tome koliko cijenimo priču iza zvuka, a ne samo sam zvuk.