Sve se otvorenije razmatra ograničavanje pristupa najnaprednijim kineskim modelima umjetne inteligencije, a povod je lansiranje modela Kimi K3 kineske tvrtke Moonshot. Prema pisanju Axiosa, riječ je o ponovnom pokretanju ranijih pokušaja koji bi američko tržište praktički učvrstili u rukama OpenAI-ja i Anthropica.

Plan već postoji od ranije

Američke tvrtke sve češće koriste kineske modele otvorenog koda jer su jeftiniji od domaćih, a s Kimijem K3 dosežu i sličnu razinu sposobnosti. Upravo taj pomak, uz snažniju kinesku tehnologiju i nove sigurnosne bojazni, ponovno je pokrenuo raspravu o ograničenjima.

Axios navodi izvore bliske administraciji prema kojima je plan već bio razrađen, no zaustavili su ga dužnosnici koji su strahovali da bi regulacija usporila razvoj. U međuvremenu su neki od njih napustili administraciju, među njima i bivši savjetnik Bijele kuće Sriram Krishnan, dok su glasovi koji potenciraju pitanje nacionalne sigurnosti postali sve utjecajniji.

Koje su mjere bile na stolu

Ministarstvo trgovine prošle je godine razmatralo dodavanje više kineskih AI laboratorija na tzv. Entity List, popis koji bi američkim tvrtkama onemogućio pristup njihovoj tehnologiji bez posebne licence. Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) i Ured nacionalnog direktora za kibernetičku sigurnost razmatrali su izdavanje upozorenja o prijetnjama kineskih laboratorija.

U igri je bila i izvršna uredba prema kojoj bi američke tvrtke smjele koristiti kineske modele samo uz jamstvo sigurnosti i preuzimanje odgovornosti u slučaju proboja. Ministarstvo trgovine prošlog je ljeta razradilo i nacrt pravila koji bi se, pozivanjem na ovlasti za zaštitu domaćih opskrbnih lanaca, izravno odnosio na kineske modele otvorenog koda.

Kritika iz same administracije

Izravna zabrana nije nužna da bi se postigao isti učinak, smatraju upućeni. Kombinacija pravila javne nabave, prijetnji Entity Listom i javnog pritiska na tvrtke koje koriste kineske modele djeluje sporije, ali trajnije.

David Sacks, vanjski savjetnik Bijele kuće za umjetnu inteligenciju pozorava na regulatorno zarobljavanje koje bi pogodovalo najvećim američkim laboratorijima. Navodno, Anthropic i OpenAI već dulje zagovaraju sigurnosne režime koji u pojedinim slučajevima uključuju licenciranje, no dosad su ti pozivi ostajali načelni.

Regulatorno zarobljavanje

Strah od konkurencije ovdje se pokušava riješiti pozivom državi da uskoči, što je neobičan zaključak za sustav koji se voli predstavljati kao ogledni primjer slobodnog tržišta. Paradoks je u tome što bi upravo takav ishod mogao dugoročno naštetiti onima koji ga prešutno priželjkuju. Dok su Anthropic i OpenAI o sigurnosnim režimima i licenciranju govorili općenito, to se moglo tumačiti dobronamjerno, kao stvarna briga da napredni AI ne dospije u pogrešne ruke. Apstraktan poziv na "sigurnost" teško je nekome zamjeriti. Problem nastaje kad se ta načelna priča pretvori u konkretan potez koji, sasvim slučajno, uklanja njihove najjeftinije suparnike.