Novinar časopisa The Atlantic, Alex Reisner, u sklopu serije istraga o podacima za obuku umjetne inteligencije, otkrio je četiri golema skupa podataka s pjesmama koji se dijele unutar zajednice programera. Najveći skup sadrži čak 12 milijuna zapisa, za čije bi preslušavanje bila potrebna 91 godina. Drugi broji 9 milijuna pjesama, dok dva manja seta sadrže više od 100.000 pjesama. Među njima nalaze se hitovi vodećih pop i rock izvođača kao što su Taylor Swift, Bad Bunny, Nirvana, Billie Eilish, Pearl Jam i Beatlesi, ali i radovi jazz glazbenika te klasičnih skladatelja.

Zaobilaženje pravila

Ove su baze podataka samo dio izvora koji stoje na raspolaganju razvojnim timovima, a Reisner ih je locirao analizirajući znanstvene radove i pretražujući stranice za razmjenu podataka. Google i tvrtka Stability koristili su dio tih materijala, konkretno zbirku s platforme Free Music Archive koja dopušta besplatno slušanje za osobne potrebe, ali zahtijeva plaćanje za komercijalnu upotrebu. Zbog tajnovitosti koja vlada u industriji, identitet ostalih korisnika preostalih triju baza podataka za sada ostaje nepoznat, a vjeruje se da su popularni AI "kompozitori" Suno i Udio također imali koristi od ovih repozitorija.

Tri od četiri otkrivena skupa podataka distribuiraju se u obliku popisa poveznica prema platformama YouTube i Spotify. Autori AI sustava potom preuzimaju stvarne audiozapise koristeći automatizirane alate koji uspješno zaobilaze prijave, oglase i slične mehanizme zaštite. Korištenjem takvih alata programeri izravno krše uvjete pružanja usluge spomenutih platformi te uskraćuju zaradu i pretplatnike stvarnim kreativcima, navodi Reisner.

Pravna i tržišna bitka

U obranu ovakvih postupaka, AI kompanije se redovito pozivaju na doktrinu "poštene upotrebe" (fair use) unutar zakona o autorskim pravima. Njihov je argument da obučavanje modela ne šteti izravno tržištu, već ga uspoređuju sa "slušanjem glazbe za inspiraciju". Ipak, pravni stručnjaci ukazuju na složenost ovog pitanja, naglašavajući da će konačna odluka o zakonitosti takvih praksi ovisiti o specifičnim detaljima razvoja i same primjene pojedinog sustava umjetne inteligencije.

Dodatan izazov za glazbenu industriju predstavlja činjenica da platforme poput Suna i Udija postaju izravna konkurencija servisima za streaming. Korisnici na njima mogu opisati željeni žanr ili ugođaj i u tek nekoliko sekundi generirati novu pjesmu. Iako je većina tako nastalih zapisa prosječne kvalitete, oni zvuče dovoljno uvjerljivo da bi prosječni slušatelj mogao imati poteškoća u prepoznavanju da je riječ o proizvodu umjetne inteligencije.

Bazu glazbe korištene za treniranje popularnih AI generatora možete i sami pretražiti ovdje. Mi smo pokušali pretražiti neke od domaćih izvođača, pa vam u nastavku donosimo što smo otkrili… (priznajemo, šokantno je kroz što AI mora prolaziti pri obuci modela).

• +3