Sada je stigla brojka: OpenAI nudi 5% za mir s regulatorom
Tri su razloga Altmanove ponude: ublažavanje regulatornog pritiska, zadržavanje kontrole nad upravljanjem tvrtkom i uspostava trajnog mehanizma raspodjele bogatstva građanima
Već smo pisali o tome kako Washington razmišlja o izravnim vlasničkim udjelima u AI kompanijama, o Altmanovoj ideji javnog fonda po uzoru na suvereni fond i o presedanima koje administracija već ima u Intelu i MP Materialsu. Sada se pojavila konkretna brojka: OpenAI nudi državi 5% udjela, dobrovoljno.
Ponuda i njezina struktura
Ponuda glasi: 5% udjela u OpenAI-ju, pri trenutnoj procjeni vrijednosti tvrtke od 852 milijarde dolara, što iznosi oko 42,6 milijardi dolara. Dionice bi bile neglasačke, uplaćene u javni fond, bez izravne isplate gotovine državi.
Tri razloga iza ponude
Prvi je ublažavanje regulatornog pritiska. OpenAI i Anthropic suočavaju se sa sporijim odobravanjem uvođenja modela zbog sigurnosnih provjera i opterećenja energetske infrastrukture; ponudom financijskog udjela državi Altman pokušava uskladiti interese Washingtona s tempom razvoja tvrtke.
Drugi je zadržavanje kontrole. Budući da se radi o neglasačkim dionicama, država bi imala financijski interes u rastu vrijednosti, ali ne i pravo glasa u odlukama o usklađivanju modela, razmještaju ili sastavu uprave.
Treći je uspostava trajnog mehanizma raspodjele bogatstva, po uzoru na fond za Aljasku (Alaska Permanent Fund), koncept koji je OpenAI razradio u dokumentu Industrial Policy for the Intelligence Age: fond u koji bi udjele uplaćivale i druge velike tvrtke, s ciljem isplate izravnih dividendi građanima kao amortizera gubitka radnih mjesta zbog automatizacije.
Mjerilo iz prijašnjih presedana
Presedani koje smo ranije spomenuli i dalje vrijede kao mjerilo. Intel je dobio 8,9 milijardi dolara subvencije kroz CHIPS Act u zamjenu za 10% udjela, a MP Materials 15% zbog rijetkih zemnih elemenata; oba su slučaja bila transakcija, gotovina za dionice. TARP iz 2008. i CARES Act iz 2020. bili su reaktivni, vlasništvo kao cijena hitne pomoći u krizi.
OpenAI-jeva ponuda je nešto treće: tvrtka ne treba gotovinu niti spašavanje, a udio nudi kao cijenu operativne slobode dok je profitabilna i u punom zamahu rasta. To je prvi slučaj da netko plaća unaprijed za nešto što još nije problem. Ostaje pitanje koje smo već postavili: kad država postane dioničar u sektoru koji istovremeno regulira, tko čuva ogradu između te dvije uloge. Altmanova neglasačka struktura je pokušaj da ta ograda ostane na mjestu.
