Jednog od proteklih ljeta, nenavikao na puna četiri tjedna slobodnog vremena, umirao sam od dosade te odlučio pokrenuti osobni blog. Nisam imao jasan plan što će na njemu pisati (gotovo ništa), niti hoću li ga predano održavati (neću), ali jedan se unos ipak izrodio. Naslov mu je bio: "5 koraka do odličnog kućnog espressa", a bavio se upravo time, uputama za spremanje finog espressa u kućnoj radinosti. Iako sam ga kroz godine povremeno dopunjavao s novim informacijama i saznanjima - posljednji update bio je u travnju 2018. - nisam predviđao da bi mogao biti osobito popularan i čitan. Međutim, prema Wordpressovoj statistici, još uvijek ga svakodnevno čitucka tridesetak ljudi, a ukupno je prikupio sedamdesetak tisuća pregleda, što ga čini vjerojatno najpopularnijim tekstom koji sam ikad napisao. Tako vam je to; 16 godina svakodnevno pišete o tehnologiji, a zapamte vas po tekstu o - kavi. Taj tekst, nastao u trenucima iskonske dokolice, odlučio sam podvrgnuti još jednom zatezanju bora i iskoristiti za ovu prigodu, nakon što su me natjerali da otkrijem nešto o nečemu iz privatnog života. Neka im bude; krenimo!

Poznajem mnogo ljudi koji vole popiti šalicu fine kave, ali to ne čine često – misle da se takvo što može dobiti samo u određenim kafićima. Kažem određenim, jer kava u velikoj većini kafića jednostavno ne valja. Problem je najčešće u nepravilnom korištenju aparata i (ne)vještini onoga tko ju sprema. Sama oprema rijetko je razlog lošoj kavi; po domaćim kafićima viđam začudno skupe i kvalitetne espresso aparate i mlince.

Osim opreme, za lošu kavu ne treba kriviti ni konobare, već njihove šefove, koji svoje osoblje uglavnom nisu voljni poslati na edukaciju ili barem ubrzani tečaj za baristu. Rezultat je to škrtosti, ali u podjednakoj mjeri i priglupog stava da tu nema velike filozofije – samelješ kavu, utisneš ju u portafilter (to je ona "ručka" koja se fiksira za aparat), stisneš gumb, odeš oprati par čaša i imaš gotov napitak kad se vratiš. U tu kiselu vodicu s aromom kave obično se još ulije malo mlijeka, nakon čega ti preostaje nasmijati se iz prikrajka bedaku koji će to popiti, a potom i platiti.

U nas je kava društveni događaj jednako koliko i napitak, stoga se ispija bez kritike. Kad tome ne bi bilo tako – kad bismo vraćali loše kave, kao što vraćamo juhu s dlakom – kvaliteta prosječne kave nesumnjivo bi porasla. No kako ne mogu zamisliti scenarij u kojem se to događa, finu šalicu kave, kave koja nije kisela, gorka i nema okus po zgarištu šumskog požara, valja potražiti na mjestima gdje ju spravljaju ljudi koji znaju što rade. Srećom, takvih je u Hrvatskoj u posljednje vrijeme mnogo. Nisam ih posjetio sva, stoga ih ni neću sve navoditi, no neka zagrebačka svakako mogu: Teneo, U dvorištu, Eli's Caffee i Koš. Kad već nabrajam, spomenut ću još i ljubljanski Le Petit Cafe, mjesto gdje sam prije par godina popio najfiniju kavu u životu (i pojeo zbilja dobar doručak). Tko se nađe u blizini, neka navrati. Nedavno sam u Ljubljani otkrio i TOZD - još jedno mjesto s kavom koja mi se iznimno svidjela.

Nakon tri paragrafa drobeža, na obzoru se počinje nazirati poanta ovog teksta. Fin espresso – mnogostruko finiji od onog u prosječnom kafiću, a osobito od kojekakvih instant-odvratnoća te svega što dolazi u formi praha – itekako je moguće spremiti kod kuće. I to bez nekih abnormalnih troškova. Osobno zagovaram korištenje klasičnog, ručnog espresso aparata i mlinca za kavu u zrnu. Osim što smatram da je najbolji, ovo je ujedno i najjeftiniji način za uživanje u finoj kavi iz kućne radinosti.

Neki se zaklinju da najbolji kućni "espresso" dobivaju iz takozvane kafetijere. Dozvoljavam, ali se ne slažem. Sam proces dobivanja espressa u ovom je slučaju drugačiji nego kod klasičnog espresso aparata pa samim time ni okus nije isti. Hoće li nekome bolje odgovarati jedno ili drugo – svatko će morati odlučiti sam. Fina kava može se dobiti i na druge načine (french press, aeropress, kuhanje u džezvi), meni mahom manje zanimljive i privlačne, doduše zgodne za povremeno razbijanje kavopijske rutine.

Evo što je potrebno za jako fin kućni espresso. Brzinski disclamer: ovaj tekst nije sponzoriran ni od jednog proizvođača, tvrtke ili trgovine koja se u njemu spominje. Prenosim isključivo vlastita iskustva i opažanja; ništa više ili manje od onoga u što sam se tokom posljednjih nekoliko godina uvjerio da funkcionira, valja i vrijedno je preporuke.

1. Aparat za espresso

Kod kupnje aparata za espresso, osobito prve, čovjek nema pojma što mu uopće treba i za koliko bi se trebao isprsiti da bude siguran da nije bacio novac na nešto što neće ispuniti svoju temeljnu svrhu. Kad sam bio u toj poziciji, pročitao sam gomilu recenzija aparata, ali to me nije učinilo mnogo pametnijim. Naposljetku sam odlučio riskirati i kupiti tadašnji početni Gaggijin model (New Evolution). Danas se više ne prodaje, niti mu u domaćim trgovinama uspijevam pronaći cjenovni ekvivalent (oko 1.200 kuna).

Jedan povoljan espresso aparat koji se redovito preporučuje po forumima ima upravo sjajno ime - DeLonghi Dedica Style EC 685 ("Zaštopao se Dedica", "Treba očistiti Dedicu", "Volim svojeg Dedicu" - predobro). Nisam ga imao prilike osobno isprobati, ali previše puta sam ga vidio među preporukama da bih sumnjao u njegovu kvalitetu. U Hrvatskoj se može kupiti za oko 1.350 kuna, a dućane gdje se može kupiti potražite na uobičajenim mjestima za traženje najnižih cijena elektronike (Nabava.net).

Kad tražite aparat, imajte na umu da vam specifikacije neće reći mnogo (ili išta) o njegovim stvarnim mogućnostima. Mnogi uzimaju deklariranu snagu pumpe kao nekakvo mjerilo kvalitete pa misle da će aparat s pumpom od 18 bara biti bolji od onog čija pumpa radi na 15 bara. To je greška. Za espresso trebamo 9 bara pritiska, tako da su u ovom slučaju oba hipotetska aparata "jednako dobra". Nemjerljivo je važnija stabilnost tlaka i temperature u svim elementima aparata, a to, naravno, nijedan proizvođač ne navodi.

Ako vam nije mrska opcija kupnje rabljenog, u oglasnicima potražite Gaggijin model Baby, ili legendarni Classic. Ovo su odlični, a uz elementarno održavanje i neobično pouzdani aparati. Cijena za rabljeni primjerak trebala bi se kretati oko 1.000 kuna.

Ako kupujete Gaggiju Classic, pripazite da kupite "staru" generaciju tog aparata, a ne "novu". Novije izvedbe Classica doživjele su veliki downgrade u kvaliteti komponenti te se u njih uredno ugrađuje isti "hardver" kakvog ima upola jeftinija Gaggia Pure/Color. Staru generaciju Gaggie Classic prepoznat ćete po izvedbi prednjih tipki. Ako su narančaste lampice na donjoj polovici tipki (kao na donjoj fotografiji), to je stari Classic. Ako su na gornjoj, radi se o novijoj, mnogo lošijoj izvedbi Classica. 

Valja, međutim, pripaziti. Aparati za espresso na neprestanom su udaru kamenca iz vode, kao i masnoće i kiseline iz kave, stoga nije teško naletjeti na loše održavan aparat. Neodržavanje u ovom slučaju ne znači samo da aparat potencijalno neće raditi, već i da će proizvoditi lošu kavu. Količina kamenca u sustavu te čistoća svih dijelova kroz koje prolaze voda i kava – to su faktori koji jako utječu na okus vašeg espressa.

Sa svim tim na umu, nekome tko tek ulazi u svijet kućnog espressa ipak bih preporučio da kupi nov, nekorišten uređaj. Spomenuo sam više puta Gaggiu, no to ne znači da druge proizvođače smatram loši(ji)ma. Gaggiu preporučam isključivo jer sam se u posljednjih nekoliko godina uvjerio da se radi o dobrom izboru.

2. Mlinac za kavu

Mlinac za kavu nije obavezan, budući da je u dućanima dostupna mljevena kava, ali ako vam je cilj imati najfiniju moguću kavu, htjet ćete ga nabaviti. Svježe mljevena kava ima bogatiju kremu (tako se naziva onaj najsvjetliji, kremasti sloj kave, koji se "stvori" na vrhu) i boljeg je okusa. Usto, ako ju meljete sami, sigurni ste da vam neće biti pregrubo samljevena za espresso, što kod tvornički mljevene kave zna biti slučaj. Voda pod pritiskom kroz pregrubo mljevenu kavu prebrzo prolazi, zbog čega se iz kave ne izvlači sav okus, a ni kremoznost (odvratna riječ, ali što ćete…). Rezultat je vodenast i bljutav napitak, okusa kao da pijete vodu iz nedovoljno dobro oprane šalice, iz koje je prije toga netko pio kavu. Bljak. Posljednje, ali ne i najmanje važno, kava u zrnu u pravilu je povoljnija od tvornički mljevene.

Nekakvo temeljno pravilo kvalitetnog mljevenja kave jest da mlinac mora imati takozvane burr "noževe". Ovo zapravo nisu noževi, već dvije grube površine koje se rotiraju i u tom procesu melju ono što prolazi kroz njih. Što je razmak između površina manji, dobit ćemo finije samljevenu kavu. Ova tehnika mljevenja daje jednoličnije rezultate i proizvodi manje topline nego što je to slučaj kod mljevenja pomoću rotacionih noževa. Oboje je bitno za okus kave.

Kako to često bude, mlinci s opisanim burr mehanizmom skuplji su od klasičnih s noževima. Srećom, ne svi. U svojim kavopijskim putešesvijama otkrio sam DeLonghi KG79 (ili KG89, koji ima metalno vanjsko kućište, a po ostalom mu je identičan). Dotični koštaju između 350 i 550 kuna (ovisno o mjestu kupnje) i raspolažu burr mehanizmom.

Finoća mljevenja tvornički im se ne može namjestiti na razinu potrebnu za espresso, ali ih je vrlo lako modificirati i ukloniti ovo ograničenje. Modifikacija se sastoji od uklanjanja plastičnog graničnika koji sprečava pretjerano približavanje elemenata za mljevenje. DeLonghi je ovo zamislio kao zaštitu od tarenja dvaju rotacionih dijelova burr mehanizma, ali čak i ako su nekoliko sekundi u izravnom kontaktu (što ćete jasno čuti po zvuku koji će dopirati iz mlinca), neće im se dogoditi baš ništa.

Sama modifikacija izvediva je u nekakvih deset minuta, čak i ako niste u životu otvorili neki uređaj. Ovim zahvatom ostajete bez jamstva prije nego što ste uopće uključili uređaj u struju, što samo po sebi djeluje pomalo suludo, ali za parsto kuna dobivate odličan mlinac za espresso – jedini koji će vam ikad trebati.

Pisane upute pronaći ćete na neobično ružnom i danas zapostavljenom, ali očito još uvijek korisnom blogu Dad... I... *URGH*.

Ako vam je čitanje mrsko, istu stvar možete pogledati u formi videa:

Neki ljudi su mi rekli da nisu modificirali DeLonghijev aparat i da im on, unatoč tome, pruža dostatnu finoću mljevenja zrna za dobivanje kvalitetnog espressa. Osobno nisam bio zadovoljan s finoćom mljevenja prije modificiranja, ali nije nemoguće da vi hoćete. U slučaju da se bojite otvoriti uređaj, unatoč tome što se zbilja radi o trivijalnom zahvatu, baš ništa vas ne sprečava da ga koristite – ili barem isprobate – bez modificiranja.

Još jedan dobar i jeftin izbor, također s burr mehanizmom, jest Melitta Molino. Ovaj mlinac može se kupiti, primjerice, u Emmezeti, a košta 350 kuna. Recenzije i prijatelji tvrde da je odličan.

3. Kava

Kad imate aparat i mlinac, slijedi najbolji dio: odabir kave. Poput piva, vina i svega ostalog što u životu valja, kava dolazi u bezbroj različitih okusa. Okus ovisi o samoj vrsti kave (osnovna podjela je na arabicu i robustu, pri čemu se one nerijetko miješaju u raznim omjerima), duljini prženja zrna (gradacija je po "svjetlini" - kraće pržena zrna su svijetla, a duže pržena su tamna, stoga ćete na pakiranjima vidjeti nazive engleske nazive light, medium i dark roast) i čitavom nizu drugih čimbenika, među kojima mi brojni zasigurno ni samome nisu poznati.

Neću dalje tlapiti teorijom. Koga problematika zanima, neka slobodno sam istraži gdje kava raste, kako se dobiva i kako pojedine njene karakteristike i način prženja utječu na okus.

Kava, u zrnu ili tvornički mljevena, u nas se može kupiti posvuda. Ako kupujete mljevenu, pripazite da na pakiranju piše da je predviđena za espresso (to, dakle, neće biti Franckova "ciglica" kojom biste podmitili medicinske sestre ili zubara), jer samo je u tom slučaju dovoljno fino mljevena za korištenje u espresso aparatu. Kad se nabavlja u zrnu, onda tih briga nema – samljet ćete ju sami.

Skuplje kave načelno su finije od jeftinijih (tko bi rekao?), ali to nije nešto čega bi se trebalo slijepo držati. Zna mi se dogoditi da kupim vrlo skupu kavu čiji mi se okus nimalo ne dopadne. Isto tako među jeftinijim kavama ponekad pronalazim iznenađujuće dobre.

Trgovine s dobrim izborom kave u zrnu su Metro i (većini dostupniji) Müller. Tamo ćete pronaći jednu ili više vrsta kava iz ponude Illyja, Lavazze, Julius Meinla i Francka, kojekakve fair trade kave iz raznih zemalja (doduše, nijedna me nije oborila s nogu i okusom opravdala višu cijenu), osobno mi ispodprosječne (ali jeftine) Segafredove kave i koješta drugo. Imate i Franckov diskont u Vodovodnoj ulici u Zagrebu, gdje možete kupiti sve njihove kave u zrnu, uglavnom za manje novca nego u drugim dućanima. Najdraža mi je Superiore Espresso. Još jedna odlična kava je Pellini. Može se kupiti mljevena i u zrnu, ima je u više različitih vrsta, a prodaje ju Promet Aroma, servis koji se već dugi niz godina brine za oba moja aparata. Kad ih već spominjem, drage volje ću ih javno pohvaliti - eksperti su za servis, a ujedno i izuzetno educirani oko kave; u razgovoru s njima naučio sam gomilu korisnih informacija vezanih uz održavanje aparata te odabir i spremanje espressa. Odličan su primjer firme koja se ne bavi samo prodajom onoga što drže, već zbilja žive taj život "do koske".

Apsolutni best buy, barem što se mojeg dosadašnjeg iskustva tiče, pronaći ćete u Intersparu: njihova kava Spar Premium daje fin espresso, a pakiranje od pola kilograma stoji 50 kuna.

Kavu također možete kupiti u većini kafića koje sam spomenuo na početku ovog teksta. U pravilu je skupa (preko 200 kuna za kilogram), no često bude jako, jako dobra, tako da se povremeno počastim.

Kao nekakav orijentir, može se računati da kilogram fine kave (u zrnu) košta oko 180 kuna. Sve što po kilogramu košta više od 250 kuna smatram izrazito skupim.

Nema velikog smisla da nabrajam koje su mi kave dobre. Baš ništa ne jamči da će te iste kave biti dobre i vama. Kad sam počinjao sa spravljanjem espressa kod kuće, prvih godinu dana nisam dva puta zaredom kupio istu kavu. Isprobavanje i eksperimentiranje mi je definitivno bilo – i još uvijek jest – jedan od najdražih dijelova cjelokupnog iskustva. Čemu se onda sputavati tuđim preporukama?

4. Osnovne vještine

Na raznim forumima (poput odličnog Coffee Geeka) i YouTubeu pronaći ćete zbilja sve što bi vas moglo zanimati, a da je vezano uz sam proces pripreme espressa kod kuće.

Ako vam se ne da istraživati, niže navodim nekoliko temeljnih pravila. No prije toga, evo male skice s navedenim osnovnim dijelovima kućnog espresso aparata.

Ne ulazim u detaljniju razradu dijelova, jer ona za ovu priču nije ni bitna. Važno je tek da otprilike znate što je što, ne samo zbog razumijevanja mojih naputaka, već i lakšeg snalaženja kod čitanja foruma, gledanja filmića na YouTubeu i drugih vidova istraživanja ove tematike.

S tim na umu, krenimo redom, donekle.

Mlaz espressa

Zrno mora biti samljeveno vrlo fino, ali ne toliko da voda ne može proći kroz portafilter (ručku aparata za espresso). Pronađite finoću kod koje voda teško prolazi (kava jako sporo curi u šalicu) i potom namjestite mlinac na jedan ili dva stupnja grublje mljevenje. Espresso mora curiti u šalicu jednolično, stabilno i bez problema, ali ne prebrzo. Debljina mlaza trebala bi biti otprilike poput mišjeg repa. Prebrzo curenje prepoznat ćete po tome što će mlaz espressa već nakon nekoliko sekundi postati vodenast. To znači da ste zrna samljeli pregrubo.

Duljina ekstrakcije

Trajanje ekstrakcije (puštanje vode kroz samljevenu kavu) je iznimno bitno za okus espressa i aspekt je u kojem se najčešće griješi, kako kod kuće, tako i u kafićima. Prekratka ekstrakcija rezultirat će kiselim espressom. Predugačka će ga učiniti vodenastim i gorkim. Jako je nezahvalno reći koliko sekundi čitav proces mora trajati, jer to iznimno ovisi o finoći mljevenja i karakteristikama same kave (ne ponašaju se sve isto prilikom ekstrakcije). Ova stavka može varirati u rasponu od 15 do 40 sekundi, što najbolje ilustrira do koje mjere tu nema strogih pravila.

Umjesto štoperice, promatrajte sam mlaz espressa i što se događa s espressom u šalici. Kupite par staklenih šalica (mogu se pronaći za desetak kuna), odlične su za početni period učenja. Kad mlaz počne postajati svijetao, a u šalici imate ono što biste trebali imati - na vrhu kremasti sloj zlatnosmeđe boje (crema), ispod njega karamelasti body, a na dnu tamnosmeđi heart, ekstrakcija je gotova. Trebat će vam jedno vrijeme da pronađete najbolji trenutak za prekidanje ekstrakcije, ali bez brige, pronaći ćete ga.

Jedan zgodan trik - kad postignete finoću mljevenja koja vam daje mlaz potrebne debljine (mišji rep) i jednolične protočnosti, stavite na aparat čašicu za shot i šalicu u kojoj najčešće radite espresso. Kava neka bude stavljena u košaricu za dupli espresso, koju ste zasigurno dobili s aparatom, ako niste kupili najjeftiniji model na svijetu. Uključite aparat i započnite mjeriti vrijeme na štoperici. Kad se čašica za shot napuni, vaš espresso bi trebao biti blizu savršenog. Vrijeme koje pokazuje štoperica bi trebalo biti vaše idealno vrijeme ekstrakcije. Zašto ste pored čašice za shot stavili šalicu za kavu? Zato jer sad možete pogledati koliko kave ima u njoj i idući put znati kad morate prestati sa ekstrakcijom, bez korištenja štoperice. Imajte na umu da će se vrijeme ekstrakcije promijeniti kad kupite novu kavu, stoga će ovaj postupak trebati ponoviti.

Ako o svemu skupa želite znati mnogo više no što bih vam ja mogao reći, pročitajte ovaj tekst, zapravo studiju na Barista Hustleu. Tamo sam drpio onaj graf od maločas - valjda neće zamjeriti.

Utiskivanje samljevene kave

Utiskivanje (tampering) kave, nakon što ju stavite u košaricu portafiltera, napravit ćete pomoću pripadajućeg alata (tampera) koji ste dobili s aparatom za espresso. Ne znam kako stoje stvari s drugim proizvođačima, ali Gaggia ima čudnu i glupu navadu isporučivati tamper čiji je promjer za milimetar ili dva manji od košarice u koju ide kava, stoga se utiskivanje obavlja teže i ispada lošije. Zamijenio sam ga tamperom čije su dimenzije podudarne s promjerom košarice (58 milimetara kod većine Gaggijinih aparata).

Odabrao sam model kojeg proizvodi Motta i naručio ga s njemačkog Amazona. Mogu ga preporučiti - odličan je. Ako vam se ne kupuje online, onda ste čudni, ali svejedno zaslužujete znati da se zamjenski tamperi mogu kupiti u svim specijaliziranim trgovinama. Neka se dimenzijama podudara s košaricom vašeg portafiltera i neka bude što teži (idealno metalni).

Oko izvedbe samog utiskivanja nema velike filozofije - protresite portafilter, tako da vam samljevena kava u košarici bude otprilike ravnomjerno raspoređena, te ju potom u jednom odlučnom pokretu utisnite pomoću tampera. Kad ga maknete, u košarici biste trebali imati uredno sabijenu kavu glatke i ravne površine.

Priprema mlijeka

Ovo je problematika kojoj bi se bez problema mogao posvetiti još jedan pogolemi tekst. Kućni aparati za espresso, pogotovo jeftiniji, dolaze s prilično lošim dodatkom za takozvano steamanje i frothanje mlijeka (to je ono kad mu se daju pjenica i svilenkasta tekstura). Možete se držati uputa dobrih ljudi s YouTubea, ali dogodit će se da ni najveći trud i najbolja realizacija neće uroditi željenim plodovima. To samo znači da nemate dovoljno dobru opremu.

Ako imate Gaggijin aparat, dobra vijest je da si možete pomoći kupnjom i ugradnjom zamjenskog steam wanda (dijela iz kojeg izlazi vodena para, nužna za frothanje mlijeka). Na većinu jeftinijih Gaggijinih modela bez ikakvih posebnih modifikacija i adaptera može se ugraditi Rancilio Silvia V2. Iz prve ruke mogu reći da je razlika drastična te da se pomoću ovog zamjenskog steam wanda mlijeko odlično steama i frotha.

Što je mlijeko hladnije i masnije, rezultati steamanja i frothanja bit će bolji, bez obzira imate li tvornički ili zamjenski steam wand. Cilj vam je postići da se pod djelovanjem vodene pare mlijeko vrtloži u vrču (pitcheru) u kojem ga frothate. Ako to radite u metalnom vrču, a trebali biste, frothanje zaustavite kad on postane prevruć da na njemu možete držati prislonjen prst. U suprotnom će vam mlijeko iskipjeti, nakon čega ga možete baciti.

Kad počinjete s frothanjem, vrh steam wanda prvo držite na površini mlijeka, tako da izgleda kao da on "usisava" mjehuriće. Nakon što ste pet, šest ili deset sekundi surfali po površini, gurnite ga odmah ispod površine mlijeka (čime će ono ekspandirati, nastajat će prozračna pjena), a potom ga gurnite još dublje i naginjite vrč dok se mlijeko ne počne vrtložiti (čime će se početi stvarati svilenkasta mikropjena). Jačina mlaza pare obično se može regulirati na aparatu. Jedni kažu da treba krenuti sa slabim mlazom pa ga postupno pojačavati. Drugi kažu da se odmah odvrne do kraja. Ja kažem da radite ono što vam daje bolje rezultate.

Kuhanje više kava

Ako spremate, primjerice, četiri espressa, uvijek prvo napravite sam espresso, a tek tada obrađujte mlijeko. Kod kućnih aparata uključenje steam wanda jako zagrijava ostale elemente aparata. Ako propustite espresso kroz prevruć uređaj, on će imati spaljen i neugodan okus. Ovo bude slučaj kod velike većine "kvartovskih" kafića, gdje se o temperaturi aparata (odnosno njegovih dijelova) ne vodi apsolutno nikakva briga.

Ukratko – prvo sve kave, potom obrada mlijeka. Neka vas ne zabrinjava ako vam aparat ne može proizvesti dovoljno pare za frothanje mlijeka za pet ili sedam kava u nizu. Kućni aparati nisu predviđeni, a samim time ni izrađeni za ovakvo uzastopno mrcvarenje. To je ujedno razlog zašto vam je jeftina Gaggia, koju je šef kupio za cijeli ured, krepala nakon tri tjedna korištenja.

5. Održavanje

U idealnom svijetu u aparat za espresso biste ulijevali isključivo filtriranu vodu (iz Brite), ili biste ga čistili sredstvom protiv kamenca više puta mjesečno. U stvarnosti nema teorije da ćete imati takvu disciplinu (ako hoćete – svaka čast). Ništa zato. Premda dugoročno osjetljivi na kamenac, aparati nisu toliko delikatni da biste ih morali tretirati protiv kamenca češće od jednom mjesečno, ili barem jednom u dva mjeseca. Ne treba ni pretjerivati, jer su sredstva za čišćenje agresivna i u pretjeranim količinama mogu naštetiti dijelovima aparata za kavu. Trenutak za čišćenje je onaj kad u posudi za vodu uočite prve tragove crta od kamenca.

Sasvim solidno sredstvo protiv kamenca, u formi praha i tekućine, prodaje DM. Pakiranje je žute boje, a cijena nije visoka – desetak kuna za pakiranje. Kupite, slijedite upute, povremeno iskoristite i vaš će vas aparat godinama služiti bez pogovora.

Ono što ovo sredstvo ne čisti jest masnoća koju kava s vremenom ostavlja na svim elementima aparata s kojima je u doticaju, dakle portafilteru ("ručki" s košaricom u koju stavljate kavu) i metalnom dijelu za koji se on fiksira (takozvana glava grupe). Kava sadrži esencijalna ulja te je kao takva sama po sebi masna - da biste se uvjerili, uzmite zrno i trljajte ga među prstima. Nakupljena masnoća espresso može učiniti kiselim.

Nisam pronašao kvalitetno sredstvo s kojim se to može riješiti (to jest jesam, ali nije dostupno u maloprodaji pa ga kao takvog nema smisla preporučivati). Dobra vijest je da će posao dobro obaviti namakanje tih dijelova u vodi s malo kuhinjskog deterdženta.

Skinite košaricu za kavu s ručke, kao i rupičasti filtar s glave (obično je fiksiran jednim vijkom), te utornite ta dva dijela, kao i metalni dio ručke, u toplu vodu s deterdžentom. Ostavite preko noći, ujutro obrišite ostatke masnoće, dobro sve isperite vodom i vratite na mjesto. To je to - vaš aparat je čist i pripremljen za spremanje finog espressa.

Eto, to vam je, ukratko, sve!