Svako ljeto, čim temperatura prijeđe trideset stupnjeva, iznova započinje s radom kongres online strućljaka posvećen javnoj golotinji. Na tom kongresu nema kotizacije, nema recenzije radova i nitko ne prijavljuje sukob interesa, ali svi imaju ekspertizno mišljenje. Smije li muškarac bez majice u trgovinu? Je li bikini prihvatljiva gradska uniforma? Je li žena bez grudnjaka slobodna ili nepristojna, hrabra ili lijena ili joj je jednostavno vruće? Koliko dubok dekolte može ući u poštu, a da se ne pokrene krizni stožer dežurnih moralnih vertikala?

U tim se raspravama kulturne norme, estetika, higijena, seksualnost i lokalni kućni red redovito zamijese u veliki ljetni cušpajz. A onda, kao i uvijek kada se ljudi ne mogu dogovoriti oko ukusa, netko prozove medicinu. Jer grudnjak je navodno zdrav... ili nezdrav? Žica u njemu navodno prekida protok limfe... ili ne prekida? Nenošenje navodno učvršćuje grudi. Uske muške gaće navodno uništavaju plodnost. Istom logikom, bokserice (valjda) od svakog muškarca rade rasplodnog pastuha?

Znanost je u toj priči mnogo manje uzrujana. Nju ne zanima izgleda li nečija sisa ili trbuh bolje pod majicom, u čipki ili na toplessu. Ne zanima ju ocrtavaju li se nečije mošnje u uskim speedama ili su skrivene u havajkama. Zanima je pomiče li se tkivo, boli li, trlja li, raste li temperatura i mijenja li se zbog toga išta što je za zdravlje doista važno. Odgovori su ponegdje vrlo jasni, ponegdje mutni, a gotovo nigdje tako dramatični kao naslovi koji se dijele po društvenim mrežama.

Od korzeta do grudnjaka sa sportskom karijerom

Ljudi nisu izmislili donje rublje zato što je tijelo bilo neispravno, nego zato što je tijelo mekano, pokretno, znojno i u svim socio-kulturološkim okružjima u pravilu problematično. Stoljećima su se grudi pridržavale, stiskale, podizale, spljoštavale i gurale u oblik koji je određenom dobu izgledao poželjno. Korzet (steznik) je istodobno bio modni standard, statusni simbol, potpora i tekstilna građevinska skela. Neki korzeti su bili relativno podnošljivi, drugi su tijelu ostavljali prostora otprilike koliko suvremene low-fare aviokompanije ostavljaju prostora koljenima svojih putnika.

A onda se početkom 20. stoljeća korzet počeo raspadati na sastavne dijelove. Mary Phelps Jacob, poslije poznata kao Caresse Crosby, patentirala je 1914. „Backless Brassiere“, laganiji grudni držač namijenjen haljinama otvorenih leđa. Popularna priča govori o dvama svilenim rupčićima i vrpcama, a patent pokazuje osnovnu ideju modernog grudnjaka: dvije dojke više ne moraju dijeliti isti oklop s trbuhom, strukom i pola probavnog sustava ^[1].

Nije to bio prvi grudnjak u povijesti, ali postao je jedan od najpoznatijih predaka modernoga mekog grudnjaka, koji se potom razvijao zajedno s industrijom elastičnih vlakana, konfekcijskim veličinama, modom i rastućim sudjelovanjem žena u sportu. Njegov možda najljepši evolucijski trenutak dogodio se 1977., kada su Lisa Lindahl, Hinda Miller i Polly Palmer Smith predstavile prototip sportskog grudnjaka koji će postati Jogbra nakon što su ga izradile od dvaju muških suspenzora (sportskih držača spolovila i testisa) sašivenih zajedno. Muzej Smithsonian taj rani Jogbra čuva kao eksponat ^[2]. Tehnološka poruka bila je veličanstveno jednostavna: ako je jedna elastična košarica sposobna držati na okupu cijeli muški međunožni inventar, dvije takve košarice možda mogu držati dvije ženske dojke.

Time su ženske grudi i muško spolovilo, da prostite na slikovitosti, ostvarili jednu od najuspješnijih suradnji u povijesti odjeće.

Muško donje rublje prošlo je sličan put, samo s manje čipke i više samopouzdanja u reklamama. Od dugih gaća i otvorenih proreza stiglo se do slip-gaća, bokserica, pripijenih bokserica, suspenzora i modela koji kupcu obećavaju da će ono što priroda nije istaknula barem tekstil pokušati predstaviti u najboljem svjetlu. Funkcija je ostala mješavina potpore, zaštite od trenja, upijanja znoja, toplinske udobnosti i razumnog zahtjeva dogovora da se osjetljivi dijelovi tijela ne lijepe izravno za traper, niti izlažu pogibelji da ih zahvati patent-zatvarač hlača.

Izaziva li grudnjak rak?

Najupornija zdravstvena optužba protiv grudnjaka kaže da tijesni obruči oko ženskih prsa, a osobito čvrste potporne žice od elastičnog metala ili plastike, pritišću limfne putove, sprječavajući „izbacivanje toksina“ i time uzrokujući rak dojke. Teorija ima sve što internetski mit treba imati: prepoznatljivi i popularni dio anatomije, nevidljivi proces koji ga ugrožava, zločesti industrijski proizvod i toksine (kojima u takvim optužbama nikada nisu navedeni ime i prezime).

Međutim, limfni sustav nije odvodna cijev ispod sudopera. Limfa se pokreće složenim djelovanjem tlaka u tkivima, kontrakcija limfnih žila, pokreta mišića i disanja. Naramenica ili žica mogu pritiskati kožu, žuljati i ostaviti crvenu brazdu, ali iz toga ne slijedi da se dojka pretvara u zatvorenu septičku jamu.

Najcitiranije populacijsko istraživanje ove tvrdnje usporedilo je 1044 žene u postmenopauzi s invazivnim rakom dojke i 469 kontrolnih ispitanica. Nije pronađena povezanost rizika s nošenjem grudnjaka, brojem sati nošenja, veličinom košarice, žicom, ni dobi u kojoj se grudnjak počeo redovito nositi ^[3]. To ne znači da je jedna studija sposobna matematički dokazati apsolutnu nevinost svakog grudnjaka proizvedenog od 1914. do danas. Znači da za veliku tvrdnju o raku nije pronađen epidemiološki signal ondje gdje bi ga se očekivalo vidjeti.

Anatomski gledano, grudi su građene od žljezdanog, masnog i vezivnog tkiva, a mišići prsnog koša nalaze se iza njih: sama dojka nema biceps kojim bi se mogla podići po želji i na zapovijed. Rak nastaje zbog promjena u stanicama i složenog spleta dobi, nasljeđa, hormona, reproduktivnih čimbenika, alkohola, tjelesne mase i drugih utjecaja. Grudnjak nije prepoznat kao čimbenik rizika. Žica koja bode jest dobar razlog za kupnju drugog modela, ali nije razlog za onkološku paniku.

Isto vrijedi za spavanje u grudnjaku. Nema uvjerljivog dokaza da će noćni grudnjak očuvati oblik grudi, zaustaviti gravitaciju ili spriječiti bolest. A nema ni dokaza da je samo spavanje u udobnom grudnjaku opasno. Nekome je ugodno, osobito kod velikih i osjetljivih grudi, nakon operacije ili tijekom dojenja. Nekome je osjećaj kao da je zaspao u sigurnosnom pojasu. U zdravih žena presudni kriterij uglavnom je vrlo sofisticirana metoda donošenja medicinskih odluka poznata kao: „Smeta li mi ovo ili je udobno?“

Može li grudnjak pobijediti gravitaciju?

Ako grudnjak ne sprječava rak, možda barem može učiniti ono što mu reklame obećavaju već stotinu godina: sačuvati grudi visoko, čvrsto i otporno na protok vremena. Ovdje znanost postaje manje odlučna. Dobrim dijelom zato što je to pitanje teško istražiti. A teško je ne stoga što se nitko ne želio baviti istraživanjem obnaženih ženskih poprsja od adolescencije do zrele dobi (tko ne bi?), nego zato što je za takvo istraživanje vrlo teško osmisliti ispravan znanstveni pristup.

Za pošten pokus trebalo bi velik broj žena nasumično rasporediti u jednu skupinu koja desetljećima nosi grudnjak i drugu skupinu koja ga nikada ne nosi, te pritom kontrolirati trudnoće, dojenje, pušenje, promjene tjelesne mase, veličinu grudi, hormone, genetiku, tjelesnu aktivnost i kvalitetu kože. Nakon trideset godina istraživači bi izmjerili tko je gdje završio. Etičko povjerenstvo vjerojatno bi prvo dugo šutjelo, a zatim predložilo da se znanstvenici bave nečim jednostavnijim, primjerice istraživanjem tamne tvari u središtu galaksije.

Ono što se zna jest da se spuštanje grudi (stručno: ptoza) povezuje s dobi, većim indeksom tjelesne mase, većom početnom veličinom grudi, brojem trudnoća, pušenjem i velikim gubitkom tjelesne mase. U jednoj studiji ti su čimbenici ostali značajni i nakon statističke prilagodbe ^[4]. O grudnjaku u tim statistikama – niti riječi. Grudnjak može grudi podići dok je na tijelu. Kada se skine, prestaje pružati mehaničku potporu, što jest nezgodna, ali vrlo dosljedna osobina svih odjevnih predmeta.

Dojenje i čvrstoća

Ni tvrdnja da dojenje „uništava grudi“ ne stoji najbolje. Trudnoća mijenja volumen i strukturu dojki, koža i potporno tkivo prolaze kroz rastezanje, a promjene se gomilaju sa svakom trudnoćom. U istraživanju žena koje su nakon trudnoće tražile estetsku operaciju, dojenje se nije pokazalo neovisnim čimbenikom ptoze nakon što su uzeti u obzir dob, indeks tjelesne mase, broj trudnoća, veličina grudi i pušenje ^[5]. Drugim riječima, beba možda jest bila suučesnik u složenom procesu ptoze, ali sisanje definitivno nije jedini, pa čak ni glavni osumnjičenik.

Ni suprotna internetska tvrdnja, da nenošenje grudnjaka „trenira Cooperove ligamente“ i prirodno učvršćuje grudi, nema čvrstu potvrdu. Ligamenti i koža nisu pectoralis ili deltoideus koji će nakon tri serije slobodnog poskakivanja razviti bolji tonus. Mogu se prilagođavati opterećenju, ali ideja da se poprsje učvršćuje puštanjem da slobodno radi kardio-vježbe ostaje zanimljivija kao slogan nego kao dokazana biologija.

Dakle, grudnjak privremeno mijenja položaj i raspodjelu mase dojki. Može popraviti siluetu, smanjiti osjećaj težine i rasteretiti neugodno povlačenje. Ne postoji, međutim, znanstveno kvalitetan dokaz da svakodnevno nošenje trajno konzervira oblik grudi, kao ni da će topless život sam od sebe izgraditi anatomski push-up.

Gravitacija je, uostalom, konstanta koja je dosad izgubila vrlo malo znanstvenih sporova.

Kada grudnjak postane sportska oprema

Najčvršći dokazi o koristi grudnjaka ne dolaze iz onkologije ni estetske kirurgije, nego iz biomehanike. Grudi se pri hodanju, trčanju i skakanju ne pomiču samo gore-dolje. Kreću se u više smjerova, ne posve sinkronizirano s ostatkom trupa, kao dvoje putnika koji su u zadnji čas ušli u tramvaj i još nisu uhvatili rukohvat.

U klasičnom biomehaničkom istraživanju kretanje grudi mjerilo se tijekom hodanja, aerobika, trčkaranja i trčanja, bez potpore te uz različite vrste grudnjaka. Bol tijekom vježbanja bila je povezana s pomicanjem tkiva, a sportski grudnjak pružao je najveću kontrolu ^[6]. Kasnija istraživanja potvrdila su osnovnu poruku: veća potpora uglavnom smanjuje pomak i nelagodu, premda najbolji model ovisi o veličini grudi, građi, brzini kretanja i tome odgovara li grudnjak stvarnom tijelu, a ne idealiziranoj lutki iz izloga.

To nije nevažna sitnica. U istraživanju o utjecaju grudi na tjelesnu aktivnost 17 posto žena navelo je grudi kao prepreku vježbanju, a među problemima su bili bol, neugodno gibanje, nemogućnost pronalaska odgovarajućeg sportskog grudnjaka i nelagoda zbog pogleda okoline ^[7]. Zdravstveni učinak grudnjaka zato može biti posredan, ali vrlo stvaran: ne zato što liječi dojku, nego zato što omogućuje ženi da trči, skače ili igra tenis bez osjećaja da joj dva neposlušna putnika pokušavaju napustiti vozilo.

Sa sjetom se sjećamo Simone Halep, nekadašnje prve tenisačice svijeta. Kao sedamnaestogodišnjakinja podvrgnula se 2009. operaciji smanjenja grudi, navodeći da su joj njihova masa i gibanje otežavali kretanje i vrhunski tenis. Već sljedeće godine nakon operacije prvi je put ušla među sto najboljih igračica svijeta, a poslije je osvojila dva Grand Slam turnira. Vremenski slijed jest zanimljiv i mami na tabloidno intonirane zaključke, no ipak ne dokazuje da je operacija „stvorila prvakinju“: zahvat je uklonio biomehaničku smetnju koju je sama opisivala, dok su rezultati bili posljedica talenta, treninga i razvoja igre.

U malom laboratorijskom istraživanju na 15 rekreativnih trkačica veća potpora bila je povezana s manjom potrošnjom kisika i boljom ekonomičnošću trčanja ^[8]. Rezultat je zanimljiv, ali ne treba ga pretvoriti u reklamu prema kojoj grudnjak skida minute s maratona dok vlasnica sjedi na kauču. Vjerojatnije objašnjenje jest da uz bolju kontrolu mase prednjeg dijela trupa tijelo manje kompenzira pokretima i troši nešto manje energije pri istoj brzini.

S druge strane, više stezanja nije uvijek bolje. Prečvrsta donja traka sportskog grudnjaka može ograničiti širenje prsnog koša. Studija iz 2024. pokazala je da čvršća traka može promijeniti mehaniku disanja i povećati metabolički trošak vježbanja ^[9]. Dakle, cilj nije prsa vakuumski zapakirati za put u svemir, nego ih dovoljno poduprijeti bez stvaranja tekstilnog steznika oko rebara.

To vodi do najvažnijeg praktičnog pitanja: kako prepoznati dobar grudnjak? Donja traka trebala bi nositi velik dio potpore, stajati vodoravno i ne penjati se po leđima. Košarice bi trebale obuhvatiti cijelo tkivo bez prelijevanja i nabiranja. Žica, ako postoji, treba ležati oko dojke, a ne na njoj. Naramenice ne bi smjele piliti ramena kao dvije tanke pile za sir. Kod sporta treba nekoliko puta poskočiti, zamahnuti rukama i duboko udahnuti. Ako grudi bježe, traka reže, koža se tare ili disanje ubrzo postane otežano zbog bolnog pritiska, model nije dobar.

Grudnjak, dakle, nije obvezni zdravstveni uređaj za svaku ženu u svakom trenutku. Za mirno sjedenje, odmor, šetnju (i topless sunčanje, naravno) može biti posve nepotreban. Za trčanje s većim grudima može biti jednako važan kao dobre tenisice. Između tih krajnosti nalazi se golemo područje osobne udobnosti u kojem medicina nema razloga glumiti modnu ni moralnu policiju.

Jaja vole svjež (i 'ladan) zrak

Nakon grudi i njihove vječne svađe s gravitacijom, priča se prirodno spušta kat niže. Testisi (jaja, muda, cojones, obiteljski dragulji ili kako ih već kućni dijalekt zove) imaju drukčiji tehnički problem: njima glavni neprijatelj nije padanje, nego grijanje.

Testisi se nalaze u skrotumu izvan trbušne šupljine zato što stvaranje spermija najbolje funkcionira na temperaturi nekoliko stupnjeva nižoj od središnje tjelesne temperature, pa se evolucija potrudila izmisliti kompliciran proces spuštanja fetalnih testisa iz trbuha (gdje se nalaze na otprilike istim mjestima kao i jajnici ženskih fetusa), pa kroz uske kanale između ligamenata u preponama, sve do kožne vrećice između nogu.

Skrotum pritom nije obična vrećica, koliko god vizualni dizajn sugerirao da je evolucija posao predala pripravniku. Mišići približavaju ili udaljavaju testise od tijela, koža se steže i opušta, znojenje odvodi toplinu, a protustrujna izmjena topline između arterijske i venske krvi dodatno pomaže regulaciji.

Tijesna odjeća može testise približiti toplom tijelu i smanjiti strujanje zraka. U istraživanju koje je mjerilo skrotalnu temperaturu pri različitim vrstama donjih hlača i razinama tjelesne aktivnosti, pripijenija odjeća bila je povezana s višom temperaturom ^[10]. To zvuči kao laka pobjeda bokserica nad gaćama slip-kroja, ali biologija muške plodnosti ne završava jednostavno na brojci registriranoj na termometru.

U studiji 656 muškaraca koji su dolazili u centar za liječenje neplodnosti, oni koji su navodili da uglavnom nose bokserice imali su prosječno 25 posto veću koncentraciju spermija i 17 posto veći ukupan broj spermija od muškaraca koji uglavnom nisu nosili bokserice ^[11]. To jest zanimljiva povezanost, ali nije dokaz da su baš bokserice uzrok razlike. Ljudi sami biraju rublje, a s tim izborom mogu biti povezani dob, građa, zanimanje, tjelesna aktivnost, sjedenje, sauna, pretilost i niz drugih navika. Osim toga, istraživanje je provedeno među muškarcima koji su već bili u sustavu obrade plodnosti, pa rezultate ne treba bez ostatka preslikati na cijelu mušku populaciju.

Još važnije, bolji spermiogram (veći broj veselijih punoglavaca-plivača) ne znači sam po sebi više trudnoća. U prospektivnom istraživanju parova koji su pokušavali začeti, izbor donjeg rublja bio je povezan s tek malim i nedosljednim razlikama u parametrima sjemena, ali ne i s vremenom potrebnim do trudnoće ^[12]. Bokserice, dakle, mogu biti razumna mjera za muškarca kojemu je stalo do što niže temperature nakupljene u gaćama, ali nisu terapija neplodnosti niti tekstilni oblik medicinski potpomognute oplodnje.

Meko ili tvrdo kuhana?

Valja naglasiti da toplinu uopće ne treba podcijeniti: ponavljano izlaganje finskoj sauni u maloj studiji privremeno je smanjilo broj i pogoršalo pokretljivost spermija  i neke molekularne pokazatelje spermatogeneze. Ipak, nakon prestanka izlaganja jaja kuhanju na saunskoj pari te su se promjene povukle ^[13]. No, sličan oprez ima smisla kod vrlo vrućih kupki u kadi, profesionalnog rada na visokoj temperaturi, dugotrajne vrućice i svega što skrotum pretvara u prisilni hipertermični wellness za testise. Ukratko – najbolje je 'ladit jaja.

Zbroje li se fiziološka, opservacijska i prospektivna istraživanja, izbor rublja može biti povezan sa skromnim razlikama u temperaturi i pojedinim parametrima proizvodnje spermija, ali nalazi nisu posve dosljedni, dok jasan utjecaj na kliničku plodnost nije dokazan.

Dokazi o posebnom utjecaju materijala, primjerice pamuka ili poliestera, još su slabiji. Drugim riječima, nema potrebe sintetičke gaće muškarcu spaliti na vatri za obredno prizivanje potencije i plodnosti. Ako su gaće tijesne, znojne i neugodne, to je sasvim dovoljno razloga da ih se zamijeni udobnijim i prozračnijim modelom, čak i bez teorije da poliester izravno djeluje na spermijski komplet DNK.

Koliko tekstila zdravlje zapravo traži?

Nakon svega ostaje pomalo antiklimaktičan, ali znanstveno pošten zaključak: većina donjeg rublja nije ni lijek ni otrov. Ono prvenstveno upravlja pomicanjem, trenjem, vlagom, temperaturom, izgledom i društvenim očekivanjima.

Grudnjak ne izaziva rak dojke. Nema dobrog dokaza da trajno sprječava spuštanje grudi, kao ni da nenošenje dojke čini čvršćima. Njegova najjasnija zdravstvena vrijednost pojavljuje se kada dobra potpora smanjuje bol i omogućuje tjelesnu aktivnost. Loš grudnjak može žuljati, pritiskati, otežati disanje i pretvoriti običnu šetnju u osmosatnu smjenu na građevini. Dobar grudnjak uglavnom se ponaša kao dobar tonac na koncertu: obavlja važan posao čije rezultate svi opažaju, a on pritom ostaje neprimjetan.

Muške gaće imaju još skromniju medicinsku biografiju. Ako su toliko tijesne da cojones cijeli dan provode priljubljene uz prepone kao putnici u tramvaju u 7:30, temperatura može porasti. Ako se muškarac liječi zbog neplodnosti, prelazak na komotnije i prozračnije rublje razumna je, jeftina i niskorizična mjera. Ali puno su važniji prestanak pušenja, primjerena tjelesna masa, liječenje varikokele kada je indicirano, izbjegavanje izrazite topline, procjena lijekova i prava androloška obrada. Čovjek može nositi bokserice široke kao jedro, ali ako svaku večer kuha jaja u jacuzziju, tekstil neće izvesti čudo.

Kod oba spola svakodnevni problemi često su prizemniji od internetskih katastrofa: znoj, trenje, osip, folikulitis, gljivične infekcije kože, neugodni mirisi i iritacija deterdžentom. Tu pomažu prozračan materijal, redovito pranje (sic!), suha odjeća, odgovarajuća veličina i presvlačenje nakon treninga. Pri izboru između pamuka i sintetike nema jedne svete tkanine za sve prilike. Pamuk je ugodan i upija vlagu, ali ostaje mokar. Suvremene sportske sintetike mogu bolje odvoditi znoj, ali nekima iritiraju kožu i zadržavaju mirise kao da vode arhiv svih treninga unatrag deset godina.

Sisobrani i mudante na godišnjem odmoru

A što je s početnim ljetnim pitanjem: smije li se polugol hodati turističkim gradom? O tome treba pitati sociološke civilizacijske tekovine: običaje, kulturu, bonton... Medicina po tom pitanju definitivno nema konačnu presudu. Za ulazak u crkvu, restoran, muzej ili trgovinu postoje lokalna pravila, kulturne norme i elementarna pristojnost.

Higijenski argument ponekad ima smisla, osobito kada se gola, znojna leđa lijepe za sjedalo na kojemu će za minutu sjediti netko drugi. Ali grudnjak nije javnozdravstvena membrana bez koje se sisa pretvara u biološku opasnost, kao što ni muška majica nije sterilni zastor oko dlakavog i znojnog torza. O gaćama da i ne govorimo.

Može se, dakle, raspravljati o ukusu, bontonu i tome mora li se kroz Dioklecijanovu palaču ili niz Stradun hodati odjeven kao da se upravo ispalo s luftića. Samo u tu raspravu ne treba uvlačiti izmišljenu medicinu. Žena neće dobiti rak zato što nosi grudnjak, niti će joj se grudi raspasti ako ga jednoga dana ne stavi. Muškarac neće postati neplodan zato što voli slip-gaće, niti će mu bokserice same od sebe napuniti kuću djecom.

Grudima treba potpora kada bez nje bole ili ometaju kretanje. Jajima odgovara da ih se nepotrebno ne pregrijava. Koži odgovara da nije stalno mokra i izribana. A društvu bi možda najviše odgovaralo da malo rjeđe zaviruje pod tuđu odjeću tražeći dokaze propasti civilizacije.

Jer ljudsko je tijelo preživjelo milijune godina bez konfekcijskih brojeva, žice, push-up spužvice i elastične trake s golemim logotipom. Preživjet će i ovo ljeto. Pitanje je samo hoće li ga preživjeti komentari ispod članaka.

Izvori i literatura

1. The Metropolitan Museum of Art. „Brassiere“, Caresse Crosby/Mary Phelps Jacob i povijest patenta iz 1914.
2. Smithsonian National Museum of American History. „JogBra prototype“.
3. Chen L i sur. Bra wearing not associated with breast cancer risk: a population-based case-control study. Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention. 2014.
4. Rinker B i sur. Breast ptosis: causes and cure. Annals of Plastic Surgery. 2010.
5. Rinker B i sur. The effect of breastfeeding on breast aesthetics. Aesthetic Surgery Journal. 2008.
6. Mason BR i sur. An analysis of movement and discomfort of the female breast during exercise and the effects of breast support in three cases. Journal of Science and Medicine in Sport. 1999.
7. Burnett E i sur. The influence of the breast on physical activity participation in females. Journal of Physical Activity and Health. 2015.
8. Fong HB, Powell DW. Greater breast support is associated with reduced oxygen consumption and greater running economy during a treadmill running task. Frontiers in Sports and Active Living. 2022.
9. Kipp S i sur. Sports bra restriction on respiratory mechanics during exercise. Medicine & Science in Sports & Exercise. 2024.
10. Jung A i sur. Influence of the type of undertrousers and physical activity on scrotal temperature. Human Reproduction. 2005.
11. Mínguez-Alarcón L i sur. Type of underwear worn and markers of testicular function among men attending a fertility center. Human Reproduction. 2018.
12. Sapra KJ i sur. Choice of underwear and male fecundity in a preconception cohort of couples. Andrology. 2016.
13. Garolla A i sur. Seminal and molecular evidence that sauna exposure affects human spermatogenesis. Human Reproduction. 2013.