Prema pisanju Financial Timesa, u središtu inicijative nalaze se djeca kao najranjivija skupina, a potez pokreću izjave europskog povjerenika za pravosuđe Michaela McGratha.

Akt o digitalnoj pravednosti: što donosi

Akt o digitalnoj pravednosti (DFA, Digital Fairness Act) inicijativa je EU-a za zaštitu potrošača u digitalnom dobu, a formalni prijedlog očekuje se u četvrtom tromjesečju 2026.

Akt bi trebao obuhvatiti nekoliko područja:

Manipulativni obrasci dizajna (dark patterns) odnose se na oblikovanje web-stranica i aplikacija koje korisnike navodi na trošenje novca ili dijeljenje podataka. Dizajn koji stvara ovisnost uključuje značajke poput beskonačnog skrolanja, automatske reprodukcije (autoplay), povlačenja za osvježavanje (pull-to-refresh) i mehanizama nagrađivanja.

Aktom se pokrivaju automatska produljenja i ugovori koje je teško otkazati. Influencer marketing cilja na obmanjujući ili neoznačeni sponzorirani sadržaj, uključujući i djecu u ulozi "kidfluencera". Nepoštena personalizacija odnosi se na iskorištavanje ranjivosti korisnika radi komercijalne koristi.

DFA je zamišljen kao nadopuna, a ne zamjena, za postojeće zakonodavstvo poput DSA-a (akt o digitalnim uslugama), DMA-a (akt o digitalnim tržištima), akta o umjetnoj inteligenciji i GDPR-a. Ipak, kritičari unutar same Komisije, kao i u pojedinim državama članicama poput Poljske, upozoravaju na preveliko preklapanje s DSA-om, koji već regulira sadržaj na velikim platformama.

Provedbeni jaz

Najznačajniji problem priče tiče se provedbe. Trenutačno pravila o zaštiti potrošača provode države članice, dok Komisija djeluje isključivo kao koordinator. McGrath ističe da ta koordinacija dosad nije rezultirala nijednom izrečenom kaznom niti sankcijom. Komisija zato planira reviziju Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača (CPC) u četvrtom tromjesečju 2026., kojom bi si osigurala izravne provedbene ovlasti, osobito za velike slučajeve.

Bruxelles bi dobio ovlast za izricanje kazni

Jedna od opcija koja se razmatra jest da Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi postane izravno primjenjiva na razini cijele Unije. Time bi Bruxelles dobio ovlast za izricanje kazni ne samo velikim tehnološkim kompanijama, nego i manjim internetskim trgovcima te proizvođačima videoigara.

Ako se prijedlog usvoji u predloženom obliku, težište europske regulatorne moći pomaknulo bi se s nacionalnih tijela prema Bruxellesu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li centralizacija ovlasti doista zatvoriti provedbeni jaz ili tek dodati novi sloj regulacije sustavu koji, prema kritičarima, već ima previše preklapanja.